- 1 -              Rev 2100/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2100/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz M., koju zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1180/2013-2 od 3. srpnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-340/12-26 od 11. travnja 2013., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice M. V. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica M. V. iz M., ..., OIB: ..., vlasnica nekretnina k.č.br. d 3271, L. S. L. u površini od 4 rala i 344 čhv, upisana u zk. ul. br. 15 k.o. M., što joj je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti presuda, u roku od 15 dana te naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.045,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja pod stavkom I izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je M. V. iz M., ..., OIB: ..., vlasnica nekretnina k.č.br. d 3271, L. S. L. u površini od 4 rala i 344 čhv, upisana u zk. ul. br. 15 k.o. M., što joj je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti presuda, u roku od 15 dana te joj naknaditi prouzročeni parnični trošak dok je pod stavkom II izreke naloženo tužiteljici da tuženici na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 4.250,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge  iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovanje novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda-trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se ona njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i 3) da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužiteljica je u reviziji postavila pitanje sljedećeg sadržaja:

 

"Je li tužiteljica izvršavanjem svojih vlasničkih i posjedovnih prava na predmetnoj nekretnini, a poglavito pravom raspolaganja, dokazala da je vlasnica k.č.br. 3271 k.o. M.?"

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja te zahtjev da joj tuženica izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva koju će u protivnom zamijeniti presuda.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka polazeći od utvrđenja da je nekretnina bila predmetom diobe te da je pripadala predniku tužiteljice, da tužiteljica i njezin prednik   nikada nisu imali pasivno držanje prema nekretnini već da su predmetnu nekretninu prednik tužiteljice te nakon toga tužiteljica nesmetano uživali prema podacima iz katastra od 1951. godine nadalje, da tužiteljica na nekretnini izvršava faktičnu vlast, prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja.

 

Sud drugog stupnja preinačava presudu suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze kada je prihvatio tužbeni zahtjev obzirom da izjava prednika tužiteljice S. V. dana u pismenoj formi raspravnog zapisnika u postupku osnivanja zemljišnih knjiga broj 419 od 16. prosinca 1965., a kojim je predao u društveno vlasništvo uz nekoliko nekretnina i predmetnu k.č. br. 3271 i predložio da se predmetne čestice otpišu iz posjedovnog lista broj 334 i prepišu u posjedovni list broj 604 k.o. M. kao društveno vlasništvo kao neposredni dokaz predstavlja vjerodostojno, neoborivo i u odnosu na ostale izvedene dokaze dominantno dokazno sredstvo koje zbog takve dokazne snage dovodi u pitanje osnovanost tužbe i vlasničkopravnog zahtjeva tužiteljice jer je pismena izjava prednika tužiteljice takve dokazne snage da uz njezino neprijeporno evidentiranje i postojanje ne postoje uvjeti da se udovolji tužbenom zahtjevu neovisno od njezinog posjedovanja predmetne nekretnine.

 

Prema ocjeni ovog suda, pitanje naznačeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer iz sadržaja pitanja jasno proizlazi da se odnosi na okolnosti konkretnog slučaja. Prema tome nije riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP. Iako već zbog izloženog nije odlučno, valja navesti da u reviziji nisu navedeni razlozi važnosti postavljenog pitanja, dakle, da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke dopuštenosti izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.