- 1 -              Rev 1123/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1123/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz V., zastupanog po punomoćniku V. N., odvjetniku u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-103/12-2 od 13. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj P-578/10-16 od 24. listopada 2011., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Tuženik Republika Hrvatska, kao prodavatelj nekretnina, temeljem kupoprodajnog ugovora klasa 940-06/03-02/160, ur. br. 50441-08 od 02. lipnja 2009. godine ovjerenog kod javnog bilježnika D. S. iz Z., pod posl.br. Ov-5857/09 od 02. lipnja 2009. godine, dužan je tužitelju B. K. kao kupcu nekretnine, izdati tabularnu ispravu podobnu da se tužitelj uknjiži kao vlasnik nekretnine k.č.br. 588/1, oranica površine 6508 m2, upisane u z.k.ul.br. 1405, k.o. V., u roku 15 dana, u protivnom takvu ispravu zamijeniti će ova presuda po pravomoćnosti.

 

II Dužan je tuženik Republika Hrvatska naknaditi tužitelju B. K., parnični trošak u iznosu od 194.500,00 kn (stodevedesetčetiritisućeipetstokuna) u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno, da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica je popisala trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je između stranaka u postupku 2. lipnja 2009. sklopljen Ugovor o kupoprodaji k.č. 588/1 oranica površine 6508 m2, upisane u zk. ul. 1405 k.o. V., broj Klasa: 940-06/03-02/160, ur. broj: 50441-08,

 

- da je odredbom čl. 3. Ugovora ugovoreno da će tužitelj kao kupac predmetne nekretnine preostali iznos kupoprodajne cijene (razliku između uplaćene jamčevine od 117.839,00 kn i ugovorene kupoprodajne cijene od 2.500.000,00 kn) platiti u roku od 30 dana od dana potpisa tog ugovora,

 

- da je ugovor od strane prodavatelja potpisan 2. lipnja 2009.,

 

- da je tužitelj zakasnio s plaćanjem preostalog ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene te je isti u cijelosti uplaćen u dva obroka od po 1.191.080,50 kn 19. studenoga i 28. prosinca 2009., čime je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena,

 

- da tuženica nije zahtijevala raskid navedenog ugovora zbog neispunjenja (odnosno nepravovremenog ispunjenja tužiteljeve obveze),

 

- da tuženica nije podnijela tužbu za isplatu zateznih kamata zbog zakašnjenja s uplatom kupoprodajne cijene,

 

- da tuženik odbija tužitelju izdati tabularnu ispravu u smislu odredbe čl. 5. navedenog Ugovora.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženica obvezna izdati tužitelju tabularnu ispravu u smislu odredbe čl. 5. Ugovora u svezi odredbe čl. 397. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) budući je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženici – platio joj ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Pritom drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da, iako je to tužitelj vjerojatno učinio sa zakašnjenjem, da to sada nisu razlozi zbog kojih bi tuženica s uspjehom mogla odbiti izdavanje tabularne isprave sukladno čl. 5. Ugovora, jer za slučaj da tužitelj nije pravovremeno ispunio svoju obvezu tuženica je mogla sukladno čl. 3. st. 2. i 3. Ugovora pozvati tužitelja kao kupca da to učini ili je mogla jednostavno raskinuti taj kupoprodajni ugovor, odnosno za slučaj da smatra da je tužitelj zakasnio s ispunjenjem svoje obveze mogla je zahtijevati naplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate. Kako tuženica to nije učinila, a prihvatila je u cijelosti ispunjenje Ugovora (uplaćen u cijelosti iznos kupoprodajne cijene), to su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

 

I prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

 

Naime, polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja ne mogu biti predmet ispitivanja u revizijskom stadiju postupka – da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženici – platio joj ugovorenu kupoprodajnu cijenu, to postoji obveza tuženice izdati tužitelju tabularnu ispravu sukladno čl. 5. Ugovora, a kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

Prema tome, neosnovano tuženica u reviziji ponavlja prigovor neispunjenja Ugovora od strane tužitelja, a slijedom izloženog, suprotno navodima revizije, u ovom pravnom odnosu stranaka nema mjesta primjeni odredbe čl. 172. ZOO koja se odnosi na redoslijed ispunjenja u slučaju postojanja konkurencije glavne obveze u odnosu na sporedne i redoslijeda ispunjenja sporednih obveza kamata i troškova.

 

Konačno, na navode revizije glede "previsoke" vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u odnosu na istaknuti nenovčani zahtjev naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), treba odgovoriti, da su i prema ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi o tom prigovoru tuženice odlučili u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP. Pritom je drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode s tim u vezi, dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

Zbog svega navedenog, na temelju čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.