- 1 -              Rev 614/14-2

Broj: Rev 614/14-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz Z., sada na adresi ..., koju zastupa punomoćnica S. M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi sklapanja kupoprodajnog ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3718/11-2 od 15. listopada 2013., kojim rješenjem je potvrđena odluka o troškovima sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-450/08 od 16. lipnja 2009., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku sklopiti s tužiteljicom u roku 15 dana Ugovor o kupoprodaji stana pobliže označeno u izreci presude. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 7.495,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi.

Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u rješenju suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP).

Tuženik reviziju podnosi smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu ujedno potražujući i trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Naime, za odgovoriti je revidentu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP kao i odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci pod točkom I.

Tužiteljici nisu priznati troškovi odgovora na reviziju (toč. II. izreke) jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 11. listopada 2017.