- 1 -              Rev-x 542/15-2

Broj: Rev-x 542/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. G., G., A., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i K. sa sjedištem u Z., protiv tuženika I. R. iz S. B., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i K. - K. sa sjedištem u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž - 1645/14-2 od 24. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P - 359/13-14 od 17. lipnja 2014., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda br. Ovrv – 6407/05 od 10. ožujka 2006. u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti 8.093,24 EUR protuvrijednosti u kunama na dan isplate po srednjem tečaju HNB s pripadajućom zateznom kamatom, te mu isplatiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.260,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 13.216,69 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tuženik, pozivom na različit pravni pristup istog drugostupanjskog suda u presudi br. Gž – 1480/11-2 od 27. siječnja 2011., u predmetu po zahtjevu istog tužitelja protiv glavnog dužnika, postavlja pitanje; „da li je prestala tražbina glavnog dužnika, odnosno da li postoji pravovaljana i dospjela tražbina tužitelja prema glavnom dužniku obzirom na odredbu čl. 6. st. 2 Sporazuma o čemu ovisi da li postoji u konkretnom slučaju tražbina tužitelja prema tuženiku?“ Ne navodeći posebno razloge važnosti izvan općenite zakonske formulacije, tuženik postavlja i drugo pitanje; „da li je tužitelj ovlašten naplaćivati kamatu na kamatu kako je to određeno čl. 6. Općih uvjeta?“

Obzirom na prvo postavljeno pitanje tuženiku je odgovoriti da je pobijanom presudom, za razliku od činjeničnog osnova na kojemu je donesena presuda istog suda br. Gž – 1480/11-2 od 27. siječnja 2011. (i u tom predmetu ocjene činjenice da je dužnik M. S. predao vjerovniku osobni automobil prema sklopljenom Sporazumu), odlučeno o isplati preostale novčane obveze temeljem Ugovora o leasingu i Anexa tom ugovoru, tako da nije riječ o različitoj praksi drugostupanjskih sudova o istom pravnom pitanju kako to u reviziji ističe tuženik. Zbog navedenog se ni pravno pitanje kako ga je postavio tuženik ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. S druge strane, shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Kod drugog postavljenog pitanja u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2017.