Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revr 198/17-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revr 198/17-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S. Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-689/2016-2 od 22. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-337/2016-16 od 21. studenoga 2016., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-337/2016-16 od 21. studenog 2016. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos 22.585,83 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci, a odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 500,00 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neto iznos 3.370,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 9.500,00 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-689/2016-2 od 22. prosinca 2016. žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu, ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa primjerice navodi:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

 

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a jasno proizlazi, a kako bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, da je potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeće pitanje:

 

''Da li se kod isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi te naknade za terenski rad primjenjuju odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ili se temeljem odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske primjenjuje Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika?''

 

Ističe da o postavljenom pravnom pitanju ovisi odluka u sporu te da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o istom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u odlukama poslovni broj Revr-1795/12 od 25. veljače 2014., poslovni broj Revr-1845/12 od 29. travnja 2014., poslovni broj Revr-1902/12 od 4. lipnja 2014. i poslovni broj Revr-126/07 od 8. travnja 2009., a da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju revizijskog suda.

 

Međutim, pozivanje tužitelja na navedene odluke u pravcu argumentiranja dopuštenosti podnesene revizije, kao i osnovanosti revizijskih navoda nije od značaja za ovaj spor, jer u predmetnim odlukama nije izraženo shvaćanje glede pravnog pitanja postavljenog u reviziji.

 

Naime, u odlukama ovoga suda poslovni broj Revr-1795/12 od 25. veljače 2014., Revr-1845/12 od 29. travnja 2014. i Revr-1902/12 od 4. lipnja 2014. zauzeto je shvaćanje, a u odnosu na zahtjeve za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad ostvaren tijekom obavljanja stražarske službe djelatnih vojnih osoba, da se u razdoblju nakon 1. listopada 2009., kada su stupili na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, pravo na predmetni dodatak na plaću ostvaruje upravo prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

 

Nadalje, u predmetu revizijskog suda poslovni broj Revr-126/07, predmet spora bio je zahtjev za isplatu razlike neisplaćene plaće za radno mjesto ravnatelja bolnice, a o osnovanosti kojeg je zahtjeva odlučeno primjenom odredbi Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama i Odluke o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika u javnim službama, odnosno Pravilnika tužene bolnice o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima djelatnika.

 

Dakle, u navedenim odlukama nije izražen stav glede pravnog pitanja postavljenog u predmetnoj reviziji (vezano za primjenu propisa za odlučivanje o zahtjevu djelatne vojne osobe s osnove naknade za neiskorišten godišnji odmor i terenski dodatak), pa se ne može govoriti da pobijana odluka nije podudarna s pravnih shvaćanjem revizijskog suda o istom pitanju, radi čega se niti postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Budući da stoga u podnesenoj reviziji tuženika nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, proizlazi da je revizija tuženika nedopuštena, zbog čega je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu