- 1 -              I Kž 494/17-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 494/17-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presuda Županijskog suda u Sisku od 19. svibnja 2017. broj K-3/2017-32, u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi P. P., za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2016. do 19. svibnja 2017.

 

II. Odbija se žalba optuženog P. P. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom optuženi P. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju istog zakonskog propisa i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

 

              Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2016. do 19. svibnja 2017.

 

Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika je oduzet pištolj marke Crvena zastava, Model 57, kalibra 7,62 mm Tokarev, uklonjenog serijskog broja.

 

Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećena A. G. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, a na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 22.983,27 kuna i paušalni trošak u iznosu 2.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju od izrečene.

 

Protiv presude žalbu je podnio i optuženi P. P. putem branitelja, odvjetnika M. R., "iz svih žalbenih razloga", a iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno, kako dalje navodi žalitelj, da se, ako se utvrdi da je optuženik kriv za inkriminirano mu kazneno djelo, blaže kazni, uzimajući u obzir i olakotne okolnosti navedene u žalbi optuženika.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika je neosnovana dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

 

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da nije bilo neposrednih očevidaca djela jer, niti svjedok N. V., a niti svjedok G. S., nisu bili prisutni inkriminiranom događaju, pa da bi "sud trebao primijeniti načelo u sumnji za krivca i okrivljenika oslobodit odgovornosti i kazne". Suprotno tom žalbenom navodu, pravilno prvostupanjski sud utvrđeno činjenično stanje temelji, osim na iskazu oštećene A. G., i na iskazima svjedoka prisutnih događaju i to N. V. i G. S. Naime, svjedok N. V. u svjedočenju navodi da je, nakon što je čuo vrisak i riječi "Joj, joj!", istrčao iz trgovine u kojoj se nalazio i vidio da je oštećena A. G. ležala u kanalu, a nad njom je bio P. P. s pištoljem u rukama, s time da su se oni otimali za pištolj. Budući da u prvi trenutak nije znao što napraviti, pričekao je par sekundi dok cijev pištolja nije bila uperena ni u koga, te je s leđa prišao optuženom P. P., uhvatio ga za ruku i iz ruke uzeo pištolj i bacio ga na cestu. Odmah nakon toga je došao i svjedok G. S. te je nogom gurnuo pištolj još dalje od optuženika, a kako to identično iskazu svjedoka N. G. svjedoči i G. S.

 

Svjedok N. V. svjedoči i o tome da je, dok je odbacivao pištolj koji je oduzeo optuženiku, vidio i da je optuženi P. P. uhvatio oštećenu A. G. za vrat, a nakon čega je svjedok N. G. optuženika obuhvatio rukama s leđa, primio i udaljio od oštećenice. Dakle, svjedok N. V. je neposredni očevidac događaja, a u dijelu događaja od trenutka kada je svjedok N. V. oduzimao pištolj od optuženog P. P. i isti bacio na cestu, svjedočio je i G. S. Stoga je neosnovan žalbeni navod optuženika o tome da osim njega i oštećenice nije bilo neposrednih očevidaca događaja.

 

Niti daljnjim žalbenim navodom optuženika o tome da nema niti jednog dokaza o tome da je optuženik izvršio okidanje iz pištolja, nije dovedeno u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu. Naime, takav žalbeni navod je suprotan jasnom i određenom iskazu oštećenice koji je dala u tijeku istrage, a potom i ponovila na raspravi, o tome da joj je optuženik prislonio cijev pištolja na vrat i to u predjelu jabučice i čula je "škljocanje" pištolja. Takav iskaz oštećenice pravilno je prvostupanjski sud doveo u vezu sa zapisnikom o očevidu te nalazom i mišljenjem za balistiku i mehanoskopiju D. P. Tako iz zapisnika o očevidu (list 18. spisa, 4. odlomak odozgo) proizlazi da je na licu mjesta pronađen pištolj crne boje, nepoznatog proizvođača, modela i tvorničkog broja, a koji izgledom naliči na pištolj proizvođača "Crvena zastava", model "M-57", u kojem se udarač igle za opaljenje streljiva nalazio u otpuštenom položaju dok se u cijevi nalazilo streljivo call. 7,62 mm. Iz nalaza i mišljenja vještaka za balistiku i mehanoskopiju proizlazi da je na metku koji je pronađen u cijevi pištolja bio otisak udarne igle upravo nađenog pištolja. Položaj udarne igle na nađenom pištolju znači da je streljivo iz spremnika bilo uneseno u ležište streljiva u cijevi te je potom izvršeno okidanje pri čemu je udarač udario u udarnu iglu i ostao u prednjom položaju, a do opaljenja nije došlo.

 

Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da se u ovom slučaju radi o neprikladnom pokušaju (članak 33. stavak 3. KZ/11.) jer "da je ovo djelo počinjeno sa neprikladnim sredstvom" i "za koje okrivljenik nije niti siguran da može u datom trenutku opaliti". Suprotno tom žalbenom navodu u ovom konkretnom slučaju se ne radi od neprikladnom pokušaju jer iz nalaza i mišljenja vještaka za balistiku i mehanoskopiju proizlazi da je nađeni pištolj funkcionalan iako je neispravan i nepouzdan. To znači da se iz tog pištolja može uspješno izvršiti opaljenje, ali koje nije moguće unaprijed predvidjeti. Dakle, kako to navodi prvostupanjski sud, pištolj u ovom konkretnom slučaju nije apsolutno neispravan, pri čemu i optuženik u obrani navodi da je mjesec ili mjesec i pol dana prije događaja isprobao pištolj i tada je došlo do jednog opaljenja.

 

Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu nije dovedeno ni u sumnju žalbenim navodom da prvostupanjski sud nije u cijelosti cijenio iskaz svjedoka N. V. i to u dijelu u kojem svjedok N. V. navodi da kada je on uzeo pištolj iz ruku P. P., u pištolju nije bio spremnik nego je spremnik pištolja bio u kanalu i pored njega jedan metak, a čime optuženik upire na nepotpuno pa time i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud cijenio i taj dio iskaza svjedoka N. V. (stranica 6. prvostupanjske presude, 3. odlomak odozgo). Međutim, niti činjenica da je na licu mjesta nađen spremnik pištolja koji nije bio u pištolju nego izvan njega kao niti okolnost da iz iskaza svjedoka N. V. proizlazi da spremnik nije bio u pištolju u trenutku kada je on oduzeo pištolj od optuženika, ne dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka za balistiku i mehanoskopiju D. P. proizlazi da se spremnik iz nađenog pištolja može izvaditi na način da se stisne gumb utvrđivača spremnika te spremnik izvuče iz dna rukohvata ili on može, nakon stiskanja utvrđivača, sam pasti slobodnim padom. Međutim, prisutnost spremnika u pištolju u trenutku okidanja nije bitna i to s obzirom da je na nađenom pištolju uklonjena automatska kočnica koja priječi okidanje pištolja ukoliko je izvađen spremnik iz rukohvata. Dakle, a s obzirom na činjenicu da je u cijevi nađenog pištolja pronađen metak s otiskom udarne igle upravo tog pištolja i da je udarna igla pronađena u položaju nakon okidanja, čak niti u slučaju da u trenutku okidanja nije bio spremnik pištolja u rukohvatu pištolja, to ne bi spriječilo okidanje.

 

U odnosu na žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud "u presudi citirao tzv. prijetnje koje je navodno okrivljenik upućivao oštećenoj", ali da u vezi toga prvostupanjski sud nije zatražio podatke od državnog odvjetništva ili policije, pa da je i u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, potrebno je napomenuti da u pobijanoj presudi prvostupanjski sud niti u jednom dijelu ne citira prijetnje, već citirajući iskaz oštećenice citira i njezin odgovor na pitanje državnog odvjetnika što je mislila pod time kada je rekla "on će mi to napraviti", a oštećenica je pojasnila da joj je optuženik rekao da će ju ubiti ako raskine s njim. Dakle, neosnovan je žalbeni navod optuženika da je nepribavljanjem službenih podataka od državnog odvjetništva ili policije činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Tako je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, iskaza oštećene A. G. te svjedoka N. V. i G. S., ali i svjedoka J. L., L. M., M. P., M. P., D. P. te nalaza i mišljenja vještaka za balistiku i mehanoskopiju D. P., vještaka sudske medicine Ž. O. i vještaka psihijatra T. Ž. P., kao i pročitane dokumentacije te njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirane radnje opisane u izreci presude. Za takva svoja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio logične, argumentirane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene.

 

Zbog odluke o kazni žale se obje stranke, pri čemu državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne, a podcijenio otegotnu okolnost, što je trebalo dovesti do izricanja strože kazne, dok optuženik smatra da mu je trebalo odmjeriti blažu kaznu od one na koju je osuđen i to zbog toga što je prvostupanjski sud osim njegove neosuđivanosti, okolnosti da ima bolesnu majku i da se ispričao oštećenici, trebao cijeniti i zdravstveno stanje optuženika kao i zdravstveno stanje njegove sestre koja boluje od karcinoma. Pri tome optuženik ne obrazlaže zbog čega bi trebalo cijeniti njegovo zdravstveno stanje kao olakotnu okolnost, kao niti zašto bi zdravstveno stanje njegove sestre bilo od utjecaja kod odmjeravanja kazne, a to iz razloga što optuženik živi s majkom, sada u dobi od 87 godina, za koju se brine.

 

Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra, jednako kao i državni odvjetnik, da je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotne okolnosti u vidu upornosti optuženika u počinjenju inkriminiranog mu kaznenog djela dok je precijenio značaj olakotnih okolnosti.

 

Naime, treba imati na umu da je optuženik prvo, u cilju da usmrti oštećenicu, istoj prislonio cijev pištolja na vrat i izvršio okidanje, a u kojoj namjeri nije uspio jer je pištolj zakazao, pa nakon što mu je svjedok N. V. oduzeo pištolj, nastavio je s izvršavanjem svoje namjere primjenom fizičke snage prema oštećenici na način da je oštećenicu stiskao za vrat rukama, tj. davio ju, a u daljnjoj namjeri da oštećenicu liši života spriječen je novom reakcijom svjedoka N. V. koji je maknuo optuženika s oštećenice.

 

Dakle, uzimajući u obzir takav način izvršenja kaznenog djela za koje je optuženi P. P. proglašen krivim, isti ne opravdava ublažavanje kazne, već je ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih ovisi proces individualizacije kazne, ovaj sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, osudio optuženog P. P. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom, kako okolnostima počinjenja samog kaznenog djela tako i osobi samog optuženika te da će se takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom.

 

U izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2016. do 19. svibnja 2017.

 

Slijedom izloženog, a kako ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjenje povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 468. stavka 1. ZKP/08., prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu žalbu optuženika, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.