- 1 -              Revr 852/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 852/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz V., OIB: …, zastupanog po K. Č., odvjetnici u odvjetničkom društvu Č., M., Ž. i Š. iz Z., protiv tuženika T. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. - P. – S. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 75 Gžr 1823/14-2 od 17. veljače 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-4463/12-34 od 18. srpnja 2014.,  u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

             

              U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

"I.              Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu (uvjetovanog skrivljenim ponašanjem) od dana 6. studenog 2012., a kojom je tuženik T. d.o.o. Z., OIB: … izjavio tužitelju J. B. iz V., OIB: …, otkaz skrivljenim ponašanjem.

 

II.                 Raskida se ugovor o radu između tuženika T. d.o.o. Z., OIB: … i tužitelja J. B. iz V., OIB: … od dana 1. svibnja 2009. broj 766/06 i to s danom 4. travnja 2013.

 

III.              Tuženik T. d.o.o. Z., OIB: … dužan je tužitelju J. B. iz V., OIB: … naknaditi štetu u iznosu od ukupno 28.047,06 kn (dvadesetosamtisućačetrdesetsedamkuna išestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 3. listopada 2013. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 8 dana.

 

IV.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn (dvanaesttisućapetstokuna), u roku od 8 dana.

 

V.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

 

Protiv te drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika naknaditi mu troškove postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevajući da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 6. studenoga 2012. kojom je tužitelju dan otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivenim ponašanjem radnika s ponudom izmijenjenog ugovora na temelju odredbe čl. 107. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 – dalje: ZR), da se ugovor o radu ne raskine s danom 4. travnja 2013. i da se naloži tuženiku naknaditi mu štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 28.047,06 kuna sa zateznim kamatama od 3. listopada 2013. do isplate.

 

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je samo pitanje dopuštenosti otkaza.

 

Raspravljajući i ocjenjujući to pitanje u odnosu na tvrdnju tužitelja da nije počinio povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih mu je dan otkaz i da stoga tuženik nije imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu prvostupanjski sud je utvrdio da je odlukom o otkazu tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja s obrazloženjem da je tužitelj 31. kolovoza 2012. na benzinskoj postaji D.-Z. u izdanim računima broj 174800, 17484 i 174907, naknadno ručnim unosom ukucavao šifru 1465 za Ožujsko pivo, limenku od 0,5 l, da je za vrijeme izdavanja predmetnih računa utvrđeno da tada nitko nije bio na kasi, da radnik kupcu koji kupuje pivo ne izdaje račun, već dodaje na isti spomenuto pivo i račun baca u smeće, a kojim postupcima da je radnik povrijedio Zakon o zaštiti potrošača jer kupac izlazi iz trgovine bez računa, a da je to poslodavac utvrdio prilikom provjere snimaka nadzornih video kamera; da je 31. kolovoza 2012. na temelju osobnog uvida poslovođe benzinske postaje D.-Z. M. Š. i na temelju snimaka video nadzornih kamera utvrđeno kako tužitelj kupuje određene artikle (dva sendviča Montana) te izlazi iz trgovine bez računa, da isti iz skladišta iznosi robu bez da je kuca na kasi; da je dana 2. rujna 2012. tužitelj zatečen kako iz skladišta na BP D.-Z. iznosi vrećicu punu stvari koje se skladište u istom, a ne predstavljaju osobne stvari tužitelja, točno neutvrđenog sadržaja; te da je dana 6. rujna 2012. zatečen kako iz marketa na BP D.-Z. iznosi kutije nepoznatog sadržaja ali da se ne vidi gdje predmetne kutije završavaju, pa da je pretpostavka da se radi o otuđenju robe iz zaliha poslodavca, a što je utvrđeno snimkama nadzornih kamera, te je na temelju ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tuženik tijekom dokaznog postupka nije uspio dokazati činjenice koje je naveo u odluci o otkazu kao i razlog za donošenje takove odluke.

 

Utvrdivši dakle da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu prvostupanjski sud je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ocijenio osnovanim.

 

Odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i razloge presude kojima je obrazloženo utvrđenje odlučnih činjenica.

 

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a kojima je tuženik osporavao pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, pa u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na tu bitnu povredu u reviziji se navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, da ne sadrži jasne određene i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama vezanim za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih isprava navedenim u spisu.

 

Obrazlažući postojanje takvih nedostataka presude tuženik ne ukazuje na neki konkretni nedostatak zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati već iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i zaključno navodi da se iz svih navedenih dokaza može zaključiti da je tužitelj počinio niz povreda radne obveze koje same po sebi predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, sukladno čl. 107. ZR-a.

 

Na taj način osporava se pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja koja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušteni revizijski razlog.

 

U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilo primijenio (čl. 356. ZPP) u reviziji se na navodi niti jedna odredba materijalnog prava koju sudovi nisu primijenili a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja bi bila nepravilno primijenjena, pa revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije obrazložen. Stoga taj razlog nije uzet u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP kojom je određeno da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.