- 1 -              Uzpz 4/16-9

 

 

 

 

 

Broj: Uzpz 4/16-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Uprava za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektor za proračunski nadzor koncesija, Z., radi povrata sredstava u državni proračun, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-86/2015-6 od 17. veljače 2016. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-757/13-7 od 13. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3295/12-27 od 13. studenoga 2013., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3295/12-27 od 13. studenoga 2013. poništeno je rješenje tuženice KLASA:UP/I-041-01/12-01/1, URBROJ: 513-05-02/12-1 od 26. rujna 2012. kojim je utvrđeno da je tužitelj u 2008., 2009., 2010. i 2011., s osnove dodatnog udjela u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, ostvario veći prihod od minimalnog standarda, te mu je naloženo vraćanje razlike u ukupnom iznosu od 337.627. 286,94 kn na račun državnog proračuna.

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-757/13-7 od 13. kolovoza 2015. odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev, preinači navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Zagrebu, odnosno da ih ukine i predmet vrati na razmatranje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

 

Tužitelj je odgovorio na zahtjev predlažući njegovo odbijanje.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženice KLASA:UP/I-041-01/12-01/1, URBROJ: 513-05-02/12-1 od 26. rujna 2012. uz obrazloženje:

 

- da je rješenjem tuženice KLASA:UP/I-041-01/12-01/1, URBROJ: 513-05-02/12-1 od 26. rujna 2012. utvrđeno da je Grad Zagreb tijekom 2008., 2009., 2010., i 2011., s osnove poreza na dohodak za decentralizirane funkcije ostvario prihod koji u ukupnom iznosu od 337.627.286,94 kn premašuje minimalne standarde za decentralizirane funkcije;

 

- da odlučne činjenice između stranaka nisu sporne pa tako ni činjenice da je tužitelj u razdoblju od 2008. do 2011., s osnove dodatnog udjela u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, ostvario veći prihod od minimalnog standarda, te da u istom razdoblju nije koristio sredstva pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne samouprave;

 

- da je sporna primjena materijalnog prava, vezano na tumačenje odredbi čl. 45.a Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 i 73/08 - dalje: ZFJLPS) i čl. 12. Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2008. ("Narodne novine" 52/08), Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2009. ("Narodne novine" 8/09, 43/09 i 76/09) i Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2010. ("Narodne novine" 19/10) te čl. 8. Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2011. ("Narodne novine" 29/11 i 66/11) dalje: Uredbe;

 

- da odredbom čl. 45.a ZFJLPS nije bila propisana obveza vraćanja sredstava u državni proračun u situaciji kad se od dodatnog udjela u porezu na dohodak ostvari više sredstava nego što je utvrđeno minimalnim standardom;

 

- da je odredbom čl. 12., odnosno čl. 8. navedenih Uredbi propisana obveza vraćanja sredstava u državni proračun samo u situaciji kad je jedinica lokalne i područne samouprave, osim dodatnog udjela u porezu na dohodak, koristila i pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije, što konkretno nije slučaj;

 

- da ZFJLPS ni jednom odredbom ne ograničava prihod lokalnih jedinica od dodatnog udjela u porezu na dohodak (12%), a koji predstavlja prihod lokalne jedinice, samo do iznosa propisanog minimalnim standardima;

 

stoga da je pobijano rješenje doneseno protivno odredbi čl. 45.a ZFJLPS i time nezakonito.

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u cijelosti je prihvatio obrazloženje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne ustraje u tvrdnji da obveza tužitelja za vraćanje u državni proračun sredstava od dodatnog udjela u porezu na dohodak koja prelaze iznos minimalnog standarda, proizlazi iz odredbi čl. 12., odnosno čl. 8. Uredbi.

 

Dakle, u ovoj upravnoj stvari sporno je je li u spornom razdoblju do 1. ožujka 2012. (do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" 25/12 - dalje: ZIDZFJLPS)) sukladno odredbi čl. 45.a ZFJLPS i odredbama čl. 12. (8.) Uredbi postojala obveza vraćanja sredstava od dodatnog udjela u porezu na dohodak koja prelaze iznos minimalnog standarda.

 

Iz odredbe 45. ZFJLPS proizlazi da dodatni udio u porezu na dohodak predstavlja prihod jedinice lokalne i područne samouprave, kojim te jedinice raspolažu namjenski, sukladno odredbi čl. 45.a ZFJLPS.

 

Odredbom čl. 45.a ZFJLPS, koja predstavlja mjerodavno pravo u ovoj upravnoj stvari, i koja je bila na snazi do 1. ožujka 2012., do donošenja ZIDZFJLPS, vezano na situaciju postojanja ostvarenja viška sredstava od dodatnog udjela u porezu na dohodak, između ostalog bilo je propisano:

 

"(6) Ako se od dodatnog udjela u porezu na dohodak ostvari više sredstava nego što im pripada, na temelju uredbe iz stavka 2. ovoga članka, za funkciju, Ministarstvo financija može koristiti višak za smanjenje pomoći u skladu s drugim funkcijama, u godini za koju su namijenjena sredstva ili za sljedeću godinu."

 

Člankom 2. ZIDZFJLPS izmijenjen je čl. 45.a ZFJLPS pa je tako za istu situaciju u st. 3. čl. 45.a propisano:

 

"Ako općina, grad, županija i Grad Zagreb koji financiraju decentralizirane funkcije ostvare više sredstava od dodatnog udjela poreza na dohodak i pomoći izravnanja nego je to utvrđeno minimalnim standardom, odnosno ostvare više sredstava nego je stvoreno obveza po rashodima koji se financiraju na temelju odluka o minimalnim standardima, višak sredstava dužni su vratiti na račun državnog proračuna Republike Hrvatske u roku utvrđenom u uredbi iz stavka 2. ovoga članka". Dakle, tek tada izričito je naloženo vraćanje sredstava u proračun.

 

Kako to pravilno zaključuju upravni sudovi, obveza vraćanja sredstava u državni proračun u situaciji kad se od dodatnog udjela u porezu na dohodak ostvari više sredstava nego što je utvrđeno minimalnim standardom nije bila propisana odredbama ZFJLPS, pa ni odredbom čl. 45.a toga Zakona, niti je istim Zakonom ograničeno raspolaganje prihodom lokalnih jedinica od dodatnog udjela u porezu na dohodak (12%), samo do iznosa propisanog minimalnim standardima.

 

Takva obveza propisana je tek odredbom čl. 2. ZIDZFJLPS.

 

Do tada situacija ostvarenja više sredstava od dodatnog udjela poreza na dohodak nego je to utvrđeno minimalnim standardom bila je uređena samo odredbom čl. 45.a st. 6. ZFJLPS.

 

Navedena odredba, propisujući da u situaciji, kad se od dodatnog udjela u porezu na dohodak ostvari više sredstava nego što pripada jedinicama lokalne i područne samouprave prema minimalnom standardu, Ministarstvo financija može koristiti višak za smanjenje pomoći u skladu s drugim funkcijama, u godini za koju su namijenjena sredstva ili za sljedeću godinu, jedino davala je mogućnost Ministarstvu financija da tim sredstvima "raspolaže", ali tek pod uvjetom da je jedinica samouprave za neku decentraliziranu funkciju u godini za koju su namijenjena sredstva ili za slijedeću godinu ostvarila pravo na pomoć.

 

Tekst čl. 12. (8.) Uredbi glasi:

 

"Ako županije, Grad Zagreb, gradovi i općine koji financiraju decentralizirane funkcije, na godišnjoj razini, od dodatnog udjela poreza na dohodak i pomoći izravnanja ostvare više sredstava nego je to utvrđeno minimalnim standardom, odnosno ostvare više sredstava nego je stvoreno obveza po rashodima koji se financiraju temeljem odluka o minimalnim standardima za 20xx. godinu, višak sredstava dužni su do 28. siječnja 20xx. vratiti na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske: 1001005-1863000160, model 64, poziv na broj 7196 (Povrat neiskorištenih sredstava iz ranijih godina) – 42395-539150."

 

Sukladno navedenoj odredbi valja tumačiti i odredbu čl. 12., odnosno 8. Uredbi, koja uređuje situaciju kad je više sredstava nego je to utvrđeno minimalnim standardom ostvareno od dodatnog udjela poreza na dohodak, ali i od pomoći izravnanja, te zaključiti da je za vrijeme važenja ZFJLPS, prije njegove novele iz 2012., obveza vraćanja postojala samo u situaciji kad je jedinica samouprave koristila pravo na pomoć izravnanja, dakle, koristila se i sredstvima solidarnosti, a što konkretno nije slučaj.

 

Slijedom iznesenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10, 143/12 i 152/14) zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.