- 1 -              Rev 1337/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1337/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., OIB:... iz Z., koju zastupa punomoćnica M. E., odvjetnica iz M. L., protiv tuženika S. S. g. z., OIB:..., iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2405/10-2 od 24. listopada 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju, poslovni broj P-297/09 od 31. ožujka 2010., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi i to zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica z.k.č. 1793/8 upisane u z.k. ul. 1292 k.o. M., a što u naravi predstavlja kuću i dvor površine 304 m2 te da se naloži tuženiku da izda tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena tuženika na ime tužiteljice, a koju ispravu bi u slučaju neizdavanja zamijenila pravomoćna presuda, kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnične troškove. Nadalje, i zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica z.k.č. 1793/8 upisane u z.k. ul. 1292 k.o. M., a što u naravi predstavlja kuću i dvor površine 304 m2 te da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama s njegovog imena na ime tužiteljice u cjelini, kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnične troškove (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 200,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZPP), predloživši da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Člankom 382. stavak 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1)        ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2)        ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3)        ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Člankom 382. stavak 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP.

 

Tužiteljičini navodi u reviziji se svode na slijedeća pitanja:

 

1. "Da li zaključeni ugovor o kupoprodaji nekretnina proizvodi pravne učinke od dana koji je naveden kao datum sklapanja ugovora ili od dana kada je ovjeren potpis prodavatelja na tom ugovoru?

 

2. "Da li podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva prekida tijek zastare za izdavanje tabularne isprave?"

 

Obrazlažući važnost postavljenim pitanjima poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2711/00 od 17. prosinca 2003., poslovni broj Rev-2483/1990 od 28. veljače 1991., poslovni broj Rev-1912/1993 od 9. veljače 1995. te presudu Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1130/07 od 10. travnja 2008.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je izvanknjižna vlasnica, odnosno vlasnica nekretnine koja u naravi predstavlja kuću i dvor na O. C. u naselju M. te da joj tuženik izda tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno trpi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva izrazivši shvaćanje da Kupoprodajni ugovor koji nosi datum 21. ožujka 1991., a na kojem je ovjeren potpis 12. listopada 1993. proizvodi pravne učinke od tog dana. Slijedom navedenog, a kako je tada na snazi bila Uredba o zabrani raspolaganja nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske od 24. srpnja 1991. („Narodne novine“, broj 36/91) kojom je bilo propisano da je pravni posao protivno odredbama Uredbe ništav, tako ocjenjuju predmetni ugovor ništavim. Nadalje odbijaju i zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi upisa prava vlasništva ocijenivši da se radi o obvezno pravnom zahtjevu podnesenom u tužbi od 27. studenog 2003. koji se temelji na ugovoru od 2. lipnja 1981., te je sukladno odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) nastupila zastara.

 

U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2711/00 od 17. prosinca 2003. predmet spora je bio utvrđenje ništetnosti ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te je u bitnom je izraženo shvaćanje da ovjera potpisa nije uvjet za valjanost ugovora o prodaji nekretnina već može biti uvjet za postizanje druge svrhe kao što je upis u zemljišnu knjigu.

 

U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1912/1993 od 9. veljače 1995. predmet spora je bio izdavanje tabularne isprave, a u postupku je bilo sporno da li je došlo do sporazumnog raskida zaključenog ugovora, u bitnom je izraženo shvaćanje da ugovor kojeg su stranke zaključile proizvodi pravne učinke i obvezuje ugovorne strane sve dok ih sud po eventualnom tužbenom zahtjevu tužene stranke, konstitutivnom presudom ne poništi iz razloga prekomjernog oštećenja.

 

U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2483/1990 od 28. veljače 1991. koji se vodio radi utvrđenja i činidbe, u bitnom je izraženo shvaćanje da okolnost što su se stranke predugovorom sporazumjele da će sastaviti "definitivni" ugovor koji će ovjeriti kod nadležnog organa i u koji će unijeti clausulu intabulandi, ne čini taj pravni posao predugovorom u smislu odredbe čl. 45. Zakona o obveznim odnosima.

 

U predmetu Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1130/07 od 10. travnja 2008, koji se vodio radi utvrđenja prava vlasništva sud je u bitnom ocijenio da je vlasništvo stambenih jedinica odnosno garsonijera stečeno na temelju kupoprodajnih ugovora, a zemljišta na kojem su izgrađene na temelju zakona.

 

Razmatrajući navedene razloge važnosti postavljenim pitanjima na koji se revidentica poziva, odnosno odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2711/00 od 17. prosinca 2003., poslovni broj Rev-2483/1990 od 28. veljače 1991., poslovni broj Rev-1912/1993 od 9. veljače 1995. te presudu Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1130/07 od 10. travnja 2008, ovaj sud je ocijenio da se u navedenim odlukama radilo o različitim činjeničnim i pravnim situacijama koje se ne mogu poistovjetiti sa onima u ovom revizijskom predmetu. Stoga razlozi na koje se revidentica poziva ne daju važnost postavljenim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom navedenog podnesena revizija tužiteljice ne ispunjava odredbom članka 382. stavak 2. i 3. ZPP. propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, zbog čega je istu valjalo, na temelju odredbe članka 392.b stavak 3. ZPP, odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.