- 1 -              Rev 731/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 731/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz Z., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tužene O. B. iz Z., zastupane po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7745/12-2 od 12. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5794/11-36 od 6. srpnja 2012., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužene odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je oporuka pok. M. Ž. od 8. srpnja 1993. pravno nevaljana (toč. I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tužene kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. i II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te istu podnosi i zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužene nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (odredba čl. 40. st. 2. ZPP-a). Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (odredba čl. 40. st. 4. ZPP), međutim ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (odredba čl. 40. st. 5. ZPP).

 

Kako u konkretnom slučaju u tužbi nije naznačena vrijednost predmeta spora, a niti je istu odredio sud na ročištu, u primjeni je citirana odredba čl. 40. st. 5. ZPP-a pa prema tome nije ispunjen vrijednosni kriterij (200.000,00 kn) za dopuštenost redovne revizije.

 

Tužena je ujedno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj  u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužena predmetnom revizijom postavlja sljedeće pitanje:

 

"Da li drugostupanjski sud može donijeti odluku koja se pobija ovom revizijom u slučajevima kada je evidentno da činjenično stanje nije sa sigurnošću utvrđeno, a sve činjenice, konkretno u ovom slučaju, ukazuju na opravdanost i osnovanost navoda tužene?"

 

U konkretnom slučaju, ako bi se i moglo uzeti da je istaknuto određeno pravno pitanje, tužena nije izložila razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Naime revizijom ne ukazuje na postojanje različite sudske prakse o postavljenom pitanju tj. ne navodi konkretne različite odluke drugostupanjskih sudova ili izraženo eventualno drugačije pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Budući podnesenom revizijom nisu ispunjene pretpostavke za njenu dopuštenost propisane odredbom čl. 382. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, proizlazi da revizija tužene nije dopuštena, zbog  čega je istu valjalo odbaciti na temelju odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a i čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.