Poslovni broj: K-23/16-20

 

Poslovni broj: K-23/16-20

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Ivone Rupić kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Marinka Kovačevića i Ivice Bašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silve Zebić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika A. T. i Ž. T., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), nakon završene rasprave dana 5. listopada 2017. u nazočnosti optuženog 1. A. T., branitelja optuženika 1. P. B., odvjetnika u S., optuženog 2. Ž. T., branitelja optuženog 2. A. Ć., odvjetnika u S. i zamjenika ŽDO-a Split Nikše Wagnera, i presuđene dana 5. listopada 2017., a objavljene dana 10. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08

 

 

Optuženici:

1. A. T. – sin pokojnog R. i M. rođene Z., rođen … u I. s prebivalištem u D. P., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, neoženjen, bez djece.

 

2. Ž. T. – sin pokojnog R. i M. rođene Z., rođen … u I. s prebivalištem u D. P., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, trgovac, oženjen, otac dvoje djece, umirovljenik s mirovinom od 3.000,00 kuna.

 

o s l o b a đ a j u   s e    o p t u ž b e

 

da su između studenoga 1995. i 18. listopada 2004. u I., kao osnivači i članovi uprave trgovačkog društva TTT I. d.o.o. iz G. D., prema unaprijed stvorenom dogovoru i zajednički, a s ciljem da na štetu tog trgovačkog društva i trećeg osnivača Z. K. pribave protupravnu imovinsku korist, suprotno Ugovoru o osnivanju tog trgovačkog društva i bez obavijesti Z. K. koji je držao 1/3 osnivačkog udjela u društvu i bez njegove suglasnosti, prvo zastupajući TTT I. d.o.o. kao prodavatelja i ujedno nastupajući kao kupci – fizičke osobe, ugovorom od 25. studenoga 1995. otkupili zemljište i poslovni prostor u G. D. za cijenu od 701.000,00 DEM, pa radi prikrivanja svog postupka potpise nisu ovjerili kod javnog bilježnika niti su zatražili upis svog vlasništva u zemljišnim knjigama, održavajući Z. K. u uvjerenju da su nekretnine vlasništvo TTT I. d.o.o., da bi po pronalasku kupca zainteresiranog za to zemljište ustali tužbom na utvrđenje svog prava vlasništva i presudom P-747/02 od 2. listopada 2002. ishodili upis sebe kao vlasnika zemljišta pozivajući se na navedeni ugovor i potom to zemljište prodajnim ugovorom od 18. listopada 2004. prodali trgovačkom društvu L. d.o.o. B. – Z. za iznos od 941.694,94 EUR pri čemu su razliku cijene od 2.408.694,94 zadržali za sebe oštetivši trgovačko društvo TTT I. za taj iznos i sad pok. Z. K. za 1/3 cijene ili za 802.898,21 kunu“.

 

dakle, kao odgovorne osobe, sa ciljem da sebi pribave kakvu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj i prekoračili  granice svoje ovlasti, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi,

 

pa da su time počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti – djelo opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 4. u svezi s st. 3. i 1. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97).

 

Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 supruga pok. Z. K., A. K. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5 ZKP/08 nužni izdatci optuženika i nužni izdatci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-115/06 od 31. prosinca 2007. s izmjenom od 16. veljače 2012. i izmjenom od 17. lipnja 2015., protiv optuženika A. T. i Ž. T., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. i 1. KZ/97.

 

Temeljem odredbe članka 370. stavak 2. ZKP/08 s obzirom na navode u optužnici i prirodu predloženih dokaza nije bilo potrebno održavanje pripremnog ročišta te se započelo s raspravom.

 

U odnosu na 1. optuženog A. T. isti se temeljem odredbe članka 404. stavak 3. ZKP/08 na raspravi od 17. lipnja 2015. upozorio da će se rasprava održati i u njegovoj odsutnosti ako uredno pozvan ne pristupi ili mu se poziv ne može uručiti zbog promjene adrese, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, a sve s obzirom da se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina. Razvidno je da je optuženik na navedeno upozoren, te se na navedenoj raspravi od 17. lipnja 2015. očitovao o optužbi u prisutnosti svoga branitelja.

 

Naime, sud je u više navrata zbog nedolaska prvooptuženog A. T. raspisao dovedbeni nalog djelatnicima Policijske postaje Imotski. Isti su izvijestili sud da nisu u mogućnosti postupiti po dovedbenom nalogu te dolaskom u nekoliko navrata na naznačenu adresu zatekli su zaključana vrata i nisu bili u mogućnosti postupiti. Prema službenoj bilješki navedene Policijske postaje također proizlazi da je navedeni jako poznat po tome da se ne odaziva na kucanje i pozive policijskih službenika iako se eventualno nalazi u obiteljskoj kući.

 

S obzirom na naprijed navedeno vijeće je donijelo rješenje da se sukladno odredbi članka 404. stavak 3. ZKP/08 rasprava održi u odsutnosti 1. optuženog A. T.

 

U ponovljenom postupku pročitana je presuda i rješenje broj IKž-401/13 od 20. ožujka 2014. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-21/16 od 3. listopada 2016. kojima je presudom i rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na navedeno kazneno djelo i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Nedvojbeno je da se navedenom optužnicom optuženici terete da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97. Naime, s obzirom kako je na snazi novi Kazneni zakon – („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11). Biće ovog novog Kaznenog djela (članak 246. KZ/11) odgovara u potpunosti kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti (članak 337. stavak 4. KZ/97) sud se nije u konkretnom slučaju upuštao u ocjenu koji je zakon blaži, da bi mijenjao pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena pravna shvaćanja da je novi Kazneni zakon blaži za počinitelja, dakle kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. Kako smo već i naveli, sud nije mijenjao pravnu kvalifikaciju u konkretnom slučaju jer je optuženike oslobodio optužbe.

 

Utvrđuje se da se prilikom očitovanja o optužbi na raspravi od 17. lipnja 2015. 1. optuženi A. T. naveo da se ne smatra krivim u odnosu na utuženo kazneno djelo.

 

Isto tako 2. optuženi Ž. T. je prilikom očitovanja o optužbi iskazao da se ne smatra krivim te je istakao da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

 

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitala se i pregledala: registracija t.d. TTT I. kod Okružnog privrednog suda u Splitu od 01. ožujka 1990.g. (list 25-38 spisa), ugovor  o osnivanju t.d. TTT I. od 12. veljače 1990.g. (list 39-43 spisa), potvrda od 19. veljače 1990.g. (list 44 spisa), registracija dopune djelatnosti kod Okružnog privrednog suda u Splitu od 28. rujna 1990.g. (listovi 45-56, 59-64 spisa), aneksi ugovora od 11. lipnja 1990.g. i 21. studenoga 1990.g. (listovi 57-58 i 65-66 spisa), rješenje o otvaranju stečajnog postupka t.d. TTT I. od 22. veljače 2002.g. (listovi 67-68 spisa), rješenje o obustavi i zaključenju stečajnog postupka nad t.d. TTT I. od 11. veljače 2003.g. (listovi 69-70 spisa), izviješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije t.d. N. (listovi 71-75 spisa), djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1997.g. (listovi 98-99 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. siječnja 2001.g. (listovi 100-109 spisa), sjednica Nadzornog odbora t.d. N. od 25. rujna 1995.g. (listovi 111-113 spisa), javni natječaj u Slobodnoj Dalmaciji od 2. listopada 1995.g. (list 114 spisa), sjednice Nadzornog odbora t.d. N. od 19. listopada 1995.g., 26. listopada 1995.g. i 6. studenoga 1995.g. (listovi 115-126 spisa), ugovor o kupoprodaji između t.d. N. i t.d. TTT I. od 24. studenoga 1995.g. (listovi 128-129 spisa), dodatak ugovoru o kupoprodaji od 19. siječnja 1996.g. (list 130 spisa), tužba t.d. N. od 15. travnja 1996.g. (listovi 131-133 spisa), pripremni podnesak tužitelja od 13. svibnja 1996.g. (listovi 134-135 spisa), nagodba od 20. svibnja 1996.g. (listovi 136-137 spisa), prijedlog za izvršenje t.d. N. (list 138 spisa), zapisnik o popisu i procjeni (list 139 spisa), prijedlog za ovrhu od 10. rujna 1997.g. (listovi 140-141 spisa), zaključak Općinskog suda u Imotskom od 23.lipnja 1997.g. (listovi 142-143 spisa), zapisnici Općinskog suda u Imotskom od 25. srpnja 1997.g., 12. rujna 1997.g., 22. rujna 1997.g. i 21. studenoga 1997.g. (listovi 144-145 i 148-151 spisa), ponuda za kupnju nekretnina od 12. rujna 1997.g. (listovi  146-147 spisa), podnesak ovrhovoditelja (list 152 spisa), dokumentacija u svezi plaćanja za nekretninu između t.d. TTT I. i t.d. N. (listovi 154-158, 160-168 i 171-204 spisa), ugovor o ustupu potraživanja – cesija od 8. svibnja 1997.g. (list 159 spisa), ugovor o kupoprodaji između t.d. TTT I. i Ž. i A. T. od 25. studenoga 1995.g. (listovi 205-206 spisa), parnični spis broj P-747/02 u svezi ispravka uknjižbe (listovi 207-236 spisa), zemljišno knjižni predmeti broj Z-709/02 i Z-718/02 (listovi 237-255 spisa), preslici katastarske mape (listovi 256-268 spisa), prijavni list za katastar (listovi 269-274 spisa), posjedovni listovi (list 275-278 spisa), zemljišno knjižni izvadak (list 279 spisa), ugovor o kupoprodaji između Ž. i A. T. i t.d. L. od 18. listopada 2004.g. (list 280-287 spisa), kopija katastarskog plana (list 289 spisa), dokumentacija u svezi vođenja stečajnog postupka nad t.d. TTT I. (listovi 362-422, 428-430 i 462-486 spisa), podaci o solventnosti t.d. TTT I. od 30. kolovoza 2001.g. (list 487 spisa), ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 28. veljače 1997.g. (list 527 spisa), ovršni postupak Porezne uprave nad A. i Ž. T. sa prilozima (listovi 594-653 spisa), zemljišnoknjižni izvadci (listovi 654-660 spisa), dokumentacija u vezi kupoprodaje  nekretnina između A. i Ž. T. i t.d. L. (listovi 678-696 spisa), zahtjev za podnošenje prijedloga za ovrhu na nekretnini od 2. ožujka 2004.g. (listovi 736-738 spisa), dokumentacija pribavljena od Z. K. (listovi 820-873 spisa), spis Općinskog suda u Imotskom broj P-602/97 (listovi 874-919 spisa), dokumentacija u svezi kupoprodaje hotela I. (listovi 945-1008 spisa), dokumentacija u svezi poslovanja t.d. TTT I. (listovi 1009-1054 spisa), zemljišnoknjižni izvadci (listovi 1056-1059 spisa), ugovor o zajmu između M. T. i A. T. (listovi 1354-1355), iskaz vještaka za računovodstvo i financije  dipl. oec. C. G. i to pisani nalaz i mišljenje od 04. kolovoza 2007. godine s dopunom od 13. prosinca 2007. godine te s pisanim odgovorima od 23. travnja 2011. i s pisanim odgovorom od 30. rujna 2011. godine. U dokazne svrhe i pregledati potvrda o plaćenim kamata o namjenskom stambenom kreditu za razdoblje od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. godine te presuda Općinskog suda u Imotskom pod brojem P-747/02.

 

S obzirom da su svjedoci i vještak ispitani pred istim predsjednikom vijeća, temeljem članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitani su iskazi ranije ispitanih svjedoka i to iskaz svjedokinje A. K. (list br.1579), svjedoka A. V. i M. P. s glavne rasprave od 23. rujna 2010.g. (list 1586 i 1587 spisa), I. Š. i M. Š. s glavne rasprave od 16. studenoga 2010.g. (list 1595 i 1596 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.oec. C. G. s glavne rasprave od 27. svibnja 2011. godine (list 1655-1657).

 

Nadalje, temeljem članka 431. stavak 1. točka 5. ZKP/08  i članka 402. stava 2. ZKP/08 pročitani su iskazi izvanraspravno ispitanih svjedoka sa zapisnika o izvanraspravnom ispitivanju od 26. siječnja 2011. i to svjedoka M. P., Z. P. i I. M. (list 1599, 1600 i 1601 spisa), te iskaz vanraspravno ispitane svjedokinje A. K. od 30. lipnja 2017.

 

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08, s obzirom da je svjedok Z. K. preminuo, kako to proizlazi iz izviješća zaprimljenog od Matičnog ureda Imotski, sud je pročitao njegov iskaz koji je dao pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu (list 1352 i 1353 spisa).

 

Naposljetku su se pročitali izvadci iz kaznene evidencije za optuženog pod 1/ A. T. i optuženog pod 2/ Ž. T. (listovi 1330-1331 spisa).

 

Kako stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupa, temeljem odredbe članka 434. stavak 2. ZKP/08 pristupilo se ispitivanju optuženika.

 

S obzirom da se rasprava vodi u odsutnosti I. optuženog A. T., pročitana je  njegova obrana koju je isti dao pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 05. veljače 2007. godine (list 1332-1334 spisa) te s rasprave od 20. rujna 2012. (list 1699 spisa) i s rasprave od 17. lipnja 2015. (list 1807 spisa).

 

Prvooptuženi A. T. je u svojoj obrani pred istražnim sucem kao i na raspravi kazao da je bio direktor trgovačkog društva TTT I. d.o.o., a drugooptuženi Ž. T., njegov brat bio je zamjenik direktora. Točna je činjenica da je dioničko društvo TTT I. 1995. kupilo nekretnine u G. D. u naravi skladište građevinskog materijala sa pripadajućim zemljištem ukupne površine cca 17.000 m2. Kupoprodajna cijena bila je 701.000 DEM. Kupoprodajni ugovor između TTT I. kao kupca i prodavatelja N. I. nije bio ovjeren kod javnog bilježnika. Kupoprodajni ugovor u ime prodavatelja trgovačkog društva N. iz I. potpisao je R. L., a u ime kupca on osobno i to sve na osnovu javnog natječaja. Prodavatelju je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Iz ugovora je proizlazilo da je obveznik poreza na promet nekretnina prodavatelj. On kao kupac nije ugovor prijavljivao poreznoj upravi jer je smatrao da će to učiniti prodavatelj koji je i ugovorni obveznik poreza na promet nekretnine.

 

Optuženi A. T. nadalje u svojoj obrani je kazao da je Z. K. bio treći suvlasnik trgovačkog društva TTT I. Prilikom potpisivanja navedenog kupoprodajnog ugovora nisu tražili njegovu suglasnost pa isti u tome nije sudjelovao niti je dao novac. S obzirom da TTT I. nije imao novca na svom žiro računu on i njegov brat Ž. T. uzeli su kredite – pozajmice od banaka, Splitske banke i Privredne banke u iznosu od 300.000 DEM. Drugi dio novca za kupoprodaju ove nekretnine pozajmili su od majke, a jedan dio su imali ušteđeno tako da su njih dvoje isplatili N. kupoprodajnu cijenu u cijelosti. U posjed nekretnine stupili su 1995. godine odmah nakon zaključivanja kupoprodajnog ugovora iako još tada nisu isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

 

Godine 2004. ovu nekretninu prodali su L. d.o.o. i to dio nekretnine u površini od 8.560 metara2 za iznos od 941.600 EUR-a, navedeni kupoprodajni ugovor prijavljen je Poreznoj upravi 2004. Kako je po zakonu obveznik poreza na promet nekretnine kupac, L. d.o.o. je prijavio ugovor Poreznoj upravi.

 

Točna je tvrdnja kod ovih transakcija da se u jednom ugovoru kao kupac pojavljuje TTT I. d.o.o., a u drugom ugovoru kao prodavatelj. Međutim, kompletan iznos novca tog prvog ugovora prilikom kupnje skladišnog prostora kada je TTT I. kupio nekretninu od N. dali su on i njegov brat. Upravo zbog toga, prilikom prodaje dijela te nekretnine L. novac su uzeli za sebe i nisu ga položili na račun TTT I.

 

Nad TTT I. je otvoren stečaj 2002. pa TTT I. nije ni postajao kada su prodali dio ove nekretnine. Mada je nekretnina kupljena 1995. nikada nije uknjižena na kupca TTT I. TTT I. prestaje postojati 2002., a nekretnina nije ni bila u stečajnoj masi.

 

Optuženi A. T. kazao je u svojoj obrani da u cilju boljeg razrješenja navedenih transakcija želi pojasniti da je TTT I. 1995. od N. kupilo spornu nekretninu. Kako je TTT I. nelikvidan zaključuju drugi ugovor o kupoprodaji tako da on i njegov brat Ž. T. kao fizičke osobe kupuju ovu istu nekretninu od t.d. TTT I. u studenom 1995., pojavljuju se kao kupci a s druge strane zastupaju TTT I. kao prodavatelj. Ovu transakciju on i njegov brat vrše bez suglasnosti Z. K. jer isti nije bio ni suglasan kada je TTT I. kupio ovu nekretninu od N., pa nisu tražili njegovu suglasnost ni kada su kao fizičke osobe kupili nekretninu, nastupajući kao kupci i zastupajući TTT I. kao prodavatelj. Kada su kao fizičke osobe zaključili ugovor sa trgovačkim društvom TTT I. ne sjeća se da je ugovor prijavljen upravi prihoda i plaćen porez. Ovo stoga jer je ugovor sastavio odvjetnik i nije ga ovjeravao kod javnog bilježnika. Kao što je već i prije kazao on i njegov brat Ž. T. kao fizičke osobe prodaju ovu nekretninu L., a prije prodaje temeljem kupoprodajnog ugovora zatražili su uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Ono što u svojoj obrani optuženi pod 1/ A. T. želi kazati je da prilikom isplate kupoprodajne cijene prodavatelju N. d.d. kupoprodajna cijena isplaćena od strane njega i brata Ž. njihovim osobnim sredstvima, a ne sredstvima TTT I.

 

Z. K. bio je treći suvlasnik firme, a s njime nisu imali nikakvih kontakata niti je on sudjelovao u poslovima firme. Istakao je i to da je Z. K. kao suvlasnik obeštećen jer je skladište materijala TTT I. bili u njegovoj kući i kod njega je ostalo puno skladište robe.

 

Optuženi A. T. u svojoj obrani kazao je da se sjeća da je u trenutku donošenja odluke, kada je TTT I. od N. kupilo spornu nekretninu financijsko stanje TTT I. bilo je jako loše i pokušali su s podizanjem kredita. Kao što je već i prije isticao financijska konstrukcija isplate kupljenje nekretnine bila je takva da su on i brat bili prisiljeni uzimati pozajmice i podizati kredite. Točno je da su od majke posudili 350.000,00 DEM.

 

U svojoj obrani optuženi drugooptuženi Ž. T. kazao je da je točno da je TTT I. bio u vlasništvu njega i njegovog brata A. T. te da je suvlasnik bio Z. K.

 

Sjeća se da je sporni kupoprodajni ugovor između TTT I. i N. zaključen 1995., ali da su se tada već bili razišli sa Z. K. iako se on i dalje vodi u sudskom registru kao suvlasnik za 1/3. Stoga Z. K. nije sudjelovao u kupnji nekretnine od N. u kojoj kupoprodaji je cijena bila ugovorena u iznosu od 701.000 DEM, a koju su cijenu N. isplatili on i njegov brat, a ne trgovačko društvo TTT I. Novac za kupoprodaju nekretnine pribavili su putem kredita, ušteđevine, a jedan dio im je posudila i majka.

 

Drugookrivljeni Ž. T. je u svojoj obrani kazao da iz ugovora od 25. studenog 1995. proizlazi da su on i njegov brat kao fizičke osobe kupci sporne nekretnine i to od prodavatelja TTT I. Međutim, da on nije znao za ovaj ugovor o kojem njih dvoje kupuju od njihove firme TTT I. ovu nekretninu. Njegov brat A. T. imao je punomoć da se može potpisivati u njegovo ime i u potpunosti je svom bratu A. T. prepustio obavljanje ovih poslova u svezi transakcija, a on je uglavnom radio fizičke poslove. Negira u potpunosti da je na bilo koji način oštećeno trgovačko društvo TTT I.

 

U ponovljenom postupku drugooptuženi Ž. T. u svojoj obrani dodao je da je optužnica neosnovana i netočna da bi svojim postupanjem oštetili TTT I. i Z. K. Sve se ovo događalo prije 20 godina, a novca za zatvaranje financijske konstrukcije kupoprodaje dao je svom bratu koji je s novcem raspolagao. Kazao je da je točno da je 1996. podigao kredit u iznosu od 100.000,00 DEM za isplatu kupljene nekretnine.

 

Na raspravi od 5. listopada 2017. u svojoj obrani drugooptuženi Ž. T. ponovio je navode te istakao da se ne osjeća krivim jer u konkretnom slučaju nema kaznenog djela i na niti jedan način nije prekoračio granice svoje ovlasti. Ovo proizlazi iz iskaza tj. svjedočenja Z. K. koji je svjedočio da je sudjelovao u odlukama u svezi kupnje sporne nekretnine i kazao "koji ima novaca, neka kupi". Prema tome, može se zaključiti da Z. K. nije bio zainteresiran da TTT I. kupi nekretninu od N. Z. K. je znao da TTT I. nema sredstava na svom računu, a i sam nije bio zainteresiran za kupnju kada je kazao "tko ima novaca, neka kupi" dao je suglasnost da on i njegov brat kao fizičke osobe kupe nekretninu od TTT I. pa su tako on i njegov brat napravili. Nadalje, svojim su novcem on i brat kupili skladište i na ovoj spornoj nekretnini pravomoćnom presudom postali vlasnici. Tvrdi da na takav način nikog nisu oštetili pa ni prekoračili granice svoje ovlasti.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra da nije dokazano da su optuženici pod 1/ A. T. i pod 2/ Ž. T. počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, a nakon svih izvedenih dokaza pa ih je sud temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

 

Nije dokazano da bi oni svojim radnjama oštetili trgovačko društvo TTT I. za iznos od 2.408.694,94 kn i pokojnog Z. K. za 1/3 cijene u iznosu od 802.898,21 kn.

 

Naime, nesporno je da su optuženici A. T. i Ž. T. osnivači i članovi uprave trgovačkog društva TTT I. d.o.o. iz G. D. kao i treći osnivač pok. Z. K. Ovo proizlazi iz Ugovora o osnivanju trgovačkog društva TTT I. d.o.o. od 12. veljače 1990. (list 39 do 43 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je direktor društva A. T., a pomoćnici direktora Ž. T. i Z. K. ujedno i osnivači društva.

 

Nesporno je da je zaključen Ugovor o kupoprodaji između trgovačkog društva N. i trgovačkog društva TTT I. od 24. studenog 1995. (list 128-129 spisa) te dodatak ugovora o kupoprodaji od 19. siječnja 1996. (list 130 spisa). Isto tako nedvojbeno je da su Ž. i A. T. kao fizičke osobe sukladno Ugovoru o kupoprodaji između njih i trgovačkog društva TTT I. (list 205-206 spisa) se pojavljuju s jedne strane kao prodavatelji kada zastupaju TTT I., a ujedno nastupaju i kao kupci – fizičke osobe glede otkupa zemljišta i poslovnog prostora u G. D. za cijenu od tadašnjih 701.000,00 DEM.

 

Nesporno je da trgovačkom društvu N. u potpunosti isplaćena kupoprodajna cijena te trgovačko društvo N. nema potraživanja prema TTT I.

 

Sporno pitanje u ovom kaznenom postupku bilo jesu li optuženici A. T. i Ž. T. postupili suprotno Ugovoru o osnivanju tog trgovačkog društva i jesu li bez obavijesti Z. K. koji je držao jednu trećinu osnivačkog udjela u društvu i bez njegove suglasnosti zastupajući TTT I. kao prodavatelj, a  u jedno nastupajući kao kupci i kao fizičke osobe pa nisu zatražili upis svog vlasništva u zemljišnim knjigama držeći Z. K. u zabludi o stvarnom vlasništvu nekretnine. Kada su pozivajući se na navedeni Ugovor o kupoprodaji ovo zemljište prodali 18. listopada 2004. trgovačkom društvu L. d.o.o. B.-Z. za iznos od 941.694,94 EUR-a, iako su presudom P-747/02 od 2. listopada 2002. ishodili upis sebe kao vlasnika zemljišta.

 

Nesporno je da su u parničnom postupku spis broj P-747/02 isti postali vlasnicima zemljišta kao što je i nesporno da su kao vlasnici zemljišta temeljem Ugovora o kupoprodaji između Ž. i A. T. i trgovačkog društva L. od 18. listopada 2004. (list 280-287 spisa) spornu nekretninu prodali te novac dobiven od prodaje nekretnine zadržali za sebe. Ovo ne spore ni optuženici u svojoj obrani.

 

Sud je prihvatio obranu optuženika kao logičnu da su s obzirom na činjenicu da je račun TTT I. bio u blokadi i da na istom nije bilo sredstava uzeli su kredite-pozajmice od banaka Splitske banke i Privredne banke Zagreb u iznosu od 300.000,00 DEM, drugi dio novca za kupoprodaju ove nekretnine pozajmili su od majke a jedan dio su imali ušteđeni pa su njih dvoje isplatili N. kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Stoga i zaključuju ovaj drugi ugovor kao fizičke osobe kada se pojavljuju kao kupci s jedne strane a s druge strane zastupajući TTT I. kao prodavatelj, riječ je o Ugovoru od 25. studenog 1995. Nadalje, postaju vlasnici nekretnine pravomoćnom presudom P-747/02, nekretninu prodaju trgovačkom društvu L., novac su zadržali za sebe, a ne prebacili ga na račun na TTT I. jer su je kupili svojim novcem. Isto tako nesporno je da je rješenjem o otvaranju stečajnog postupka TTT I. od 22. veljače 2002. (list 67-68 spisa) nad TTT I. otvoren stečaj, te optuženici u to vrijeme nisu odgovorne osobe TTT I. kada su prodali spornu nekretninu trgovačkom društvu L., TTT I. kao pravna osoba tada nije ni postojao, a oni su postaju vlasnicima nekretnine navedenom pravomoćnom presudom.

 

Prema navodima obrane optuženog A. T. proizlazi da su on i njegov brat Ž. T., s obzirom da je TTT I. bio nelikvidan zaključili Ugovor o kupoprodaji prvo zastupajući TTT I. kao prodavatelji i ujedno nastupajući kao kupci-fizičke osobe. Ovu transakciju kao fizičke osobe on i njegov brat vrši bez suglasnosti Z. K. jer isti nije bio ni suglasan prilikom kupovanja nekretnine od N., pa njegovu suglasnost nisu ni tražili u konkretnom slučaju kada su kao fizičke osobe nekretninu kupili od društva TTT I. Nadalje, on i brat kao fizičke osobe prodaju ovu nekretninu L., a prije prodaje temeljem kupoprodajnog ugovora zatražili su uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i postali vlasnici nekretnine. Drugooptuženi Ž. T. kazao je da se može zaključiti da Z. K. nije bio zainteresiran da TTT I. kupi nekretninu od N. i znao je da TTT I. nema sredstava na svom računu i sam nije bio zainteresiran za kupnju. Z. K. je kazao da "tko ima novca neka kupi" te smatra da im je na taj način dao suglasnost da on i brat kao fizičke osobe kupe nekretninu od TTT I.

 

Dakle, sporno pitanje da li su optuženici postupali na način da su bez obavijesti i bez suglasnosti Z. K. kao fizičke osobe kupili od TTT I. spornu nekretninu te eventualno doveli u zabludu o stvarnom vlasništvu nekretnine Z. K. i naknadno ishodili upis sebe kao vlasnika zemljišta 2002. da bi u listopadu 2004. je prodali trgovačkom društvu L. Na navedene okolnosti sud je pročitao iskaz oštećenog kao svjedoka Z. K. koji je dao pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu 8. ožujka 2007. pročitan, s obzirom da je isti preminuo kako to proizlazi iz izvješća zaprimljenog od Matičnog ureda Imotski.

 

Naime, svjedok Zvonko Kukavica kazao je da je bio suvlasnik firme TTT I. sa optuženicima A. i Ž. T. svaki po 1/3 navedene firme. Optuženi A. T. da je bio direktor, a Ž. T. njegov brat zamjenik direktora. Kazao je da nije imao nikakvog saznanja niti su A. i Ž. T. imali od njega odobrenje to raditi, već mu je poznato preko trećih osoba da su kupili trgovačko društvo N. za iznos od 701.000 DEM tj. skladište u G. D. Isto tako, ovo skladište koje je kupljeno u G. D. prodano je firmi L. bez njegovog znanja i odobrenja. Temeljni kapital koji je unio u ovu firmu TTT I. bio je 240.000 DEM plus kamion vrijednosti 20.000 DEM, njegovi osobni viljuškari jedan u vrijednosti od 6.000 DEM, a drugi u vrijednosti od 10.000 DEM. Kazao je da ne zna na koji način su izvršene transakcije TTT I. dakle njihove zajedničke firme i nije upoznat na koji način su optuženici kao fizičke osobe kupile nekretnine od TTT I. koje su nekretnine prodali tvrtci L. d.o.o.

 

Cjelokupnu dokumentaciju koju je posjedovao da je predao policiji te se nalazi u ovom spisu.

 

Osim toga kaže da se prostor firme TTT I. nalazio u njegovom poslovnom prostoru za koji nije dobio ništa od najamnine, ali o tome nije postojao ugovor te je do stečaja TTT I. radilo u njegovom poslovnom prostoru. Stečajni upravitelj nije izvršio popis imovine robe koja se i dalje nalazila u njegovom poslovnom prostoru, a vrijednost ove robe bila je negdje oko 40.000 DEM.

 

Svoja potraživanja prijavio je u stečajnom postupku, ali je točno da nikada prije stečajnog postupka nije prigovarao optuženicima A. i Ž. T. u svezi transakcija.

 

Istakao je da je točno da ga je A. T. pitao za odobrenje za kupnju sporne nekretnine od trgovačkog društva N., a on mu je odgovorio da tko ima novaca neka kupi.

 

Njegova potraživanja prema trgovačkom društvu TTT I. da bi bile zaostale plaće, kamioni i viljuškari koje je unio kao unosni kapital i sva sredstva koja su unesena u firmu.

 

A. K., supruga od pokojnog Z. K., ponovno je ispitana u ponovljenom postupku i to vanraspravno temeljem odredbe članka 402. stavak 2. ZKP/08 30. lipnja 2017. Ista je u biti u potpunosti ostala pri svojim iskazima koje je dala pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 08. ožujka 2007. i s rasprave od 16. lipnja 2010. Naime, navela je da je njezin suprug sa A. i Ž. T. osnovao firmu TTT I. 1990. Direktor TTT I. je bio A. T., te je i ona bila zaposlena kao trgovački djelatnik i redovito primala plaću do 1996. godine da bi u konačnici došlo do stečaja. Ima saznanja da je firma kupila dio zemljišta na kojem je sagrađeno skladište koje je bilo u vlasništvu N. U odnosu na ovu kupoprodaju sporne nekretnine svjedokinja je kazala da je njezin suprug Z. K. znao i odobrio jer je radio i bio suvlasnik u toj firmi, ali od prodaje iste nije ništa dobio. Osim toga s obzirom da je nad trgovačkim društvom otvoren stečaj njezin suprug je prijavio potraživanja putem svog odvjetnika te se smatra oštećenom jer je njezin suprug bio suvlasnik trgovačkog društva TTT I. i oštećeni su poslovanjem optuženika. 

 

Svjedokinja A. K. prilikom vanraspravnog ispitivanja odgovorila je da je njezin suprug znao da će TTT I. kupiti od N. nekretninu. Ona je bila nazočna razgovoru kada je A. T. rekao njenom suprugu da će TTT I. kupiti nekretninu od N. Na to joj je njezin suprug odgovorio "hoćemo, kupit ćemo nekretninu od N.". Ovo se dogodilo u kancelariji TTT I. gdje su radili. Sjeća se da je u tom razgovoru njezin suprug pitao A. T. hoće li biti dovoljno novca da TTT I. kupi ovu nekretninu od N., a A. T. mu je kazao da TTT I. ima novaca.

 

Nadalje je istakla da ni ona, ni njezin suprug nisu imali saznanja da će A. i Ž. T. kao fizičke osobe otkupiti od TTT I. ovu nekretninu i prenijeti je na sebe.

 

Prema navodima vještačenja u odnosu na pravne poslove iz činjeničnog opisa proizlazilo bi a šta i nije sporno da je rješenje Okružnog privrednog suda I-2275 od 1. ožujka 1990. registrirano je osnivanje društva s ograničenom odgovornošću TTT I. iz I. Direktor društva je A. T. ujedno osnivač društva pomoćnici direktora Ž. T. i Z. K. ujedno osnivači društva. Dana 12. veljače 1999. A. T., Ž. T. i Z. K. kao osnivači zaključili su Ugovor o osnivanju privatnog poduzeća s ograničenom odgovornošću TTT I. Nesporno je nadalje i to da je 25. rujna 1995. Nadzorni odbor d.d. N. održao sastanak na kojem je donesena odluka da se obznani javni natječaj za prodaju poslovnog prostora-skladišta u G. D. objekt sa pripadajućim zemljištem ukupne površine 16.236 m2. Početna cijena 700.000,00 DEM plativo po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Dana 19. listopada 1995. sa zapisnika Nadzornog odbora N. I. proizlazi da je Nadzorni odbor jednoglasno prihvatio ponudu poduzeća TTT I. koji nude cijenu od 701.000,00 za navedeni poslovni prostor. Nesporno je da su 30. listopada 1995. N. d.d. I. kao prodavatelj i poduzeće TTT I. kao kupac 30. listopada 1995. zaključili predmetni ugovor. Kupac je uplatio kaparu prodavatelju u iznosu od 260.500,00 kuna a stranke su ugovorile dinamiku isplate u obrocima kako i proizlazi iz samog ugovora. Kao i to da se prodavatelj uvodi u posjed i korištenje predmetnih nekretnina kupca danom potpisa ugovora. Porez na promet nekretninama snosi prodavatelj.

 

Nesporno je i to da je dana 25. studenog 1995. TTT I. d.o.o. zastupan po direktoru A. T. kao prodavatelju a Ž. T. i A. T. se pojavljuju i kao kupci zaključuju Ugovor o kupoprodaji ove iste nekretnine. Porez na promet nekretninama snosi prodavatelj. Ugovorena cijena među strankama je 710.000,00 DEM prema srednjem tečaju HNB-a. Dodatkom Ugovora o kupoprodaji ugovorena je dinamika plaćanja cijene.

 

Nesporno je i to daje 26. studenog 1996. zastupnik N. d.d. I. izjavio da je društvo TTT I. u potpunosti isplatio kupoprodajnu cijenu.

 

Nesporno je da je stečajni postupak nad TTT I. otvoren 30. listopada 2001. koje je predložilo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu Trgovačkom sudu u Splitu nad dužnikom TTT I., te da je Trgovački sud u Splitu 22. veljače 2002. donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad dužnikom TTT I.

 

Nesporno je da je stečajni postupak zaključen nad dužnikom TTT I. temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu 11. veljače 2003. jer stečajna masa nije bila dostatna za pokriće troškova stečajnog postupka.

 

Nesporno je da je Općinski sud u Imotskom 2. listopada 2002. donio presudu kojom je utvrđeno da su A. T. i Ž. T. isključivi vlasnici i posjednici spornih nekretnina u G. D.

 

Nesporno je da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina između Ž. T., A. T. i L. 18. listopada 2004. navedenu nekretninu prodali L. te je određena kupoprodajna cijena po srednjem tečaju HNB-a što ukupno iznosi 941.600,00 EUR-a.

 

Nesporno je da je N. d.d. I. u potpunosti kao kupac podmiren i nema nikakvih potraživanja prema TTT I. Kada je nad TTT I. 22. veljače 2002. otvoren stečajni postupak navedene nekretnine su trebale ići u stečajnu masu. Međutim u to vrijeme su A. T. i Ž. T. ustali tužbom za utvrđenje da su oni vlasnici tih nekretnina jer su navedene nekretnine kupili od TTT I. U. od 25. studenog 1995. nakon čega je sud i donio takvu presudu pod brojem R-747/02 od 2. listopada 2002. (list stranica vještva 1453 spisa).

 

Prema navodima vještaka a što je i nesporno (list 1517 spisa) proizlazi da je blokada društva TTT I. d.o.o. počela početkom 1996.

 

Nadalje, iz vještva (list 1635-1637 spisa) proizlazi da je TTT I. isplatilo trgovačkom društvu N. cjelokupni ugovoreni iznos, te da su dio isplate obavili vlasnici društva TTT I., drugi dio su platile ostale fizičke osobe (vjerojatno posudbe vlasnicima društva) dio je platilo drugo društvo i pravna osoba cesijama a koje su bile dužne društvu TTT I. Kako je žiro račun TTT I. bio u blokadi plaćanja su obavljena preko vlasnika društva dužnika drugih društava ili drugih fizičkih osoba koja su potraživala sredstva od N. d.d. Prema navodima vještaka najveći dio kupoprodajne cijene isplatili su vlasnici društva.

 

Navedeni vještak na raspravi od 27. svibnja 2011. istakao je da su A. i Ž. T. kao fizičke osobe kupili spornu nekretnini Ugovorom od 30. listopada 1995. te platili dobavljaču N. I. Kao vlasnici nekretnine prodali je L. te oni nisu dužni TTT I. jer su platili prvom vlasniku nekretnine N. I. Nadalje, da TTT I. nije imao imovinu kada je prodalo nekretnine A. i Ž. T. kao kupcima nije imalo sredstava jer je bilo u blokadi, a TTT I. u svom vlasništvu nije imalo ni nekretnine jer ih je prodao A. i Ž. T. Ističe nadalje, da su navedeni pravni poslovi bili u skladu sa zakonom.

 

Iako je TTT I. bio u blokadi plaćanja su se obavljala mimo žiro računa kao što je to već istaknuto (list 1637 vještva). Stoga za društvo TTT I. šteta nije nastupila. U odnosu na navedeno pitanje da li je istaknutim pravnim poslovima oštećen treći suosnivač TTT I. Z. K. vještak je iskazao da ne može odgovoriti na to pitanje jer je riječ o pravnom pitanju.

 

Prema navodima činjeničnog opisa optuženici se terete da su svojom postupanjem oštetili društvo TTT I. i pok. Z. K.

 

Dakle, u odnosu na navedeno sporno pitanje sud je zaključio da prema navedenom činjeničnom opisu a iz rezultata provedenog dokaznog ne bi proizlazilo da su A. i Ž. T. kao odgovorne osobe s ciljem da sebi pribave kakvu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj i prekoračili granice svoje ovlasti, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi.

 

Stoga je sud optuženike temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio optužbe jer nije dokazano da su oni postupili na način kako je to činjenično u optužnici opisano.

 

Istaknut ćemo da svjedoci koji su ispitani tijekom kaznenog postupka osim iskaza svjedokinje A. K. koji je već istaknut i svjedoka Z. K., navodi ispitanih svjedoka nisu bili sudu od odlučne važnosti prilikom donošenja navedene odluke.

 

Stečajni upravitelja I. Š. izvršio je uvid u dva ugovora u kojem je TTT I. kupilo od trgovačkog društva N. poslovne prostore, skladište građevinskog materijala u G. D. s pripadajućim zemljištem. Jedan od ugovora zaključen je o kupoprodaji iste nekretnine između TTT I. kao prodavatelja i fizičkih osoba A. i Ž. T. Nije primijetio nikakve nepravilnosti ili nezakonitosti u ova dva ugovora i ne zna na koji bi način s osnova ovog ugovora TTT I. bilo oštećeno. Imovina koju je zatekao kao stečajni upravitelj firme TTT I. bile su pokretnine dok nekretnina u  vlasništvu TTT I. nije bilo. Kao stečajni upravitelj nije vršio naplatu bilo kakvih potraživanja vjerovnika, a stečajni postupak je završen zbog nedostatka stečajne mase te se stečajni vjerovnici nisu mogli ni naplatiti.

 

Jedino ono što je pronašao od dokumentacije firme TTT I. su bila ova dva ugovora koje je istakao, kopija o osnivanju firme i dokumentacija o zaposlenima. Prilikom provjere podataka u zemljišnim knjigama da li je TTT I. bilo vlasnik nekretnina dobio je obavijest da TTT I. nema uknjižene nekretnine, ali da je skladište N. d.d. uknjiženo na A. i Ž. T. temeljem Ugovora o kupoprodaji iz kojeg ugovora je vidio da se kao kupci pojavljuju upravo A. i Ž. T.

 

Svjedok M. Š. je bio predsjednik nadzornog odbora trgovačkog društva N. od 1996. do 2000. te je znao da se oglasio natječaj o prodaji poslovnog prostora skladišta građevinskog materijala u G. D. s pripadajućim zemljištem u vlasništvu trgovačkog društva N.

 

Svjedok M. P. kazao je da nema nikakvih konkretnih saznanja glede kupoprodaje nekretnine između tvrtke N. i trgovačkog društva TTT I. Isto tako da nema nikakvih konkretnih saznanja da li su A. T. i Ž. T. kupovali nekretnine od N., te da u sastavljanju tih ugovora nije sudjelovao.

 

Svjedok M. P. nema konkretnih saznanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1 izreke presude, osim što je po pričanju Z. K. saznao da su postojali nesporazumi između Z. K. i optuženika.

 

Prema svemu naprijed navedenom, jasno proizlazi da optuženici A. T. i Ž. T. nisu postupali s ciljem da postupaju na štetu trgovačkog društva TTT I. i trećeg osnivača Z. K. i pribave sebi protupravnu imovinsku korist. Naime, optuženici su kao vlasnici nekretnine koju su kupili temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji od 25. studenog 1995. otkupili kao fizičke osobe zemljište i poslovni prostor u G. D. za cijenu od 701.000,00 tadašnjim DEM. Vlasnici nekretnine postaju pravomoćnom presudom P-747/02 od 2. listopada 2002. i knjiže se kao vlasnici nekretnine koju nekretninu u konačnici ugovorom od 18. listopada 2004. prodaju trgovačkom društvu L. 941.694,94 EUR-a i novac od prodaje zadržavaju za sebe jer su prodali svoju imovinu.

 

Ujedno iz činjeničnog opisa ne proizlazi koju su odredbu Ugovora o osnivanju trgovačkog društva TTT I. optuženici A. i Ž. T. povrijedili pa je ujedno i pitanje na koji način su iskoristili svoj položaj i prekoračili granice svoje ovlasti. Optuženici u navedenom slučaju nisu prekoračili interne ovlasti jer su kao suosnivači obavijestili Z. K. da će TTT I. kupiti od N. spornu nekretninu. Ovo proizlazi i iz iskaza optuženika A. i Ž. T. i iz iskaza svjedoka Z. K. i A. K. Z. K. kao suosnivač kazao im je "tko ima novaca neka kupi". Ovo je i logično jer je račun TTT I. u to vrijeme bio u blokadi, te optuženici da bi izvršili plaćanje, plaćanje obavljaju preko računa vlasnika društva (A. i Ž. T.). Upravo stoga što je račun TTT I. nelikvidan zaključuju ugovor s kojim se s jedne strane pojavljuju kao prodavatelji i zastupnici TTT I., a s druge strane kao kupci-fizičke osobe. Treći osnivač društva Z. K. nije ni bio zainteresiran za ovu kupoprodaju što proizlazi iz njegovog iskaza pa i citiranih njegovih riječi. Prema navodima sudskog vještaka C. G. a i obrane optuženika koju je sud prihvatio proizlazi da je najveći dio novca za kupoprodajnu cijenu potječe od novaca optuženika A. i Ž. T., ušteđevina, kredita i novac od majke.

 

Optuženici se činjeničnim opisom optužbe terete da su bez obavijesti i bez suglasnosti Z. K. prvo zastupajući TTT I. kao prodavatelja a ujedno nastupajući kao kupci-fizičke osobe Ugovorom od 25. studenog 1995. otkupili zemljište i poslovni prostor u G. D. za cijenu od 701.000,00 DEM. Međutim, rukovodeći se činjenicom da Z. K. nije bio zainteresiran da TTT I. od N. kupi navedenu nekretninu i da optuženici najvećim dijelom svojim sredstvima kao fizičke osobe kupuju spornu nekretninu od TTT I., ovaj kupoprodajni posao poduzimaju rukovodeći se činjenicom da Z. K. nije bio zainteresiran za ove pravne poslove te ulažu i najveći dio svog privatnog novca.

 

Nadalje, ovom prvom kupoprodajom kada TTT I. kupuje od N. nekretninu optuženici A. i Ž. T. ulaze u posjed navedene nekretnine a ne upisuju se kao vlasnici u zemljišne knjige. Pitanje da li su optuženici A. i Ž. T. prikrili ovo svoje postupanje na način da nisu zatražili svoj upis vlasništva u zemljišnim knjigama i održavali Z. K. u uvjerenju da su nekretnine u vlasništvu TTT I. nisu radnje koje dokazuju postojanje utuženog kaznenog djela.

 

Navedeno kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ-a čini se isključivo s namjerom. Postavlja se pitanje kako bi optuženici A. i Ž. T. od 1995. kada su zaključili sporni ugovor do 2002. kada su ishodili upis sebe kao vlasnika zemljišta presudom P-747/02 te nakon toga, nakon dvije godine od upisa sebe kao vlasnika zemljišta, prodali Ugovorom od 18. listopada 2004. trgovačkom društvu L. nekretninu u G. D. za iznos od 941.694,94 EUR-a, što bi bilo indikativno da je njihova namjera i cilj postojala tijekom punih devet godina.

 

Nadalje, optuženici A. i Ž. T. 1995. bili su odgovorne osobe trgovačkog društva TTT I. Nad istim društvom je 22. veljače 2002. otvoren stečaj, a zaključen 11. veljače 2003. (list 69-70 spisa), dakle isti više nisu odgovorne osobe TTT I. Da bi se presudom P-747/02 uknjižili i kao vlasnici temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. studenog 1995. Isto tako ne postupaju ni kao odgovorne osobe u trenutku kada navedenu nekretninu u G. D. prodaju 18. listopada 2004. L.

 

Važno je za istaknuti da je i sudski vještak naveo da ovim postupanjem trgovačko društvo TTT I. nije oštećen, a i stečajni upravitelj I. B. je kazao da nije bilo nezakonitog postupanja optuženika zaključivanjem već prije istaknutih ugovora pa tako ni zaključivanjem Ugovora kada optuženici A. i Ž. T. kao fizičke osobe kupe nekretninu u G. D. od TTT I., pojavljujući se kao prodavatelji za što se optužnicom i terete. Isto tako ne bi bio oštećen ni treći suosnivač Z. K. za 1/3 cijenu ili za 802.898,21 kunu naprijed opisanim i obrazloženim pravnim poslovima optuženika A. i Ž. T. pa da bi takvim postupanjem u konačnici prodali nekretninu u G. D. U. od 18. listopada 2004. trgovačkom društvu L. d.o.o. B.-Z. za iznos od 941.964,94 EUR-a, jer navedenu nekretninu prodaju kao vlasnici iste a niti na jedan načinu u navedenom trenutku nisu odgovorne osobe TTT I.

 

Osim toga, u činjeničnom opisu inkriminacije navode se novčani iznosi izraženi u tri valute: u njemačkim markama (iznos od 701.000,00 DEM), eurima (iznos od 941.694,94 eura-a), kunama (iznos od 802.898,21 kuna) pri čemu nije razvidno na koji je na čin izvršena konverzija i kako se došlo do pojedinih suma. Vidljivo je da su nekretnine skladišta građevinskog materijala u G. D. od ukupne površine 16.331 m2 kupljenje od trgovačkog društva N. za iznos od 701.000 DEM te dio predmetne nekretnine u površini od 8.560 m2 ugovorom od 18. listopada 2004. godine prodan inozemnom trgovačkom lancu tvrtki L. za iznos od 941.694,94 EUR-a pri čemu bi bila razlika cijene od kupljene i prodane nekretnine u iznosu od 2.408.694,94 kn po tom dijelili na tri dijela. Međutim, iznos od 2.408.694,94 kn ne bi bila razlika cijene od kupljene i prodane nekretnine jer se oduzimanjem iznosa prodajne cijene (941.694,94 EUR-a) i kupovne cijene (701.000 DEM) nikako ne može dobiti iznos od 2.408.694,94 kn.

 

Rezimirajući sve navedeno sud je zaključio da ne postoji uzročna veza između svih navedenih postupaka optuženika A. T. i Ž. T. i imovinske koristi za koju se terete optuženici a koja nije ni utvrđena. Dakle, iz svega navedenog nema dokaza da bi isti svojim radnjama počinili utuženo kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97, pa ih je valjalo osloboditi od optužbe temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08.

 

Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 supruga pok. Z. K., A. K. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5 ZKP/08 nužni izdatci optuženika i nužni izdatci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

U Splitu 10. listopada 2017.