Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revt 494/16-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., radi isplate odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2859/12-3 od 26. srpnja 2016. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-15/10 od 29. veljače 2012., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika i dopuna revizije odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-15/10 od 29. veljače 2012. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-369/09 od 12. listopada 2009. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, u roku od osam dana namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelja u iznosu od 274.908,04 kune zajedno sa zateznom kamatom te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 71.500,00 kuna.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2859/12-3 od 26. srpnja 2016. preinačena je presuda prvostupanjskog suda na način da je držan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-369/09 od 12. listopada 2009. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku, sada tuženiku, u roku od osam dana namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditelja u iznosu od 274.908,04 kune zajedno sa zateznom kamatom (stavak I. izreke). U stavku II izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 66.283,08 kuna.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno u roku za izjavljivanje revizije podnosi i dopunu revizije u kojoj navodi da je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe 19. ožujka 2014. na temelju rješenja Nagodbenog vijeća FINA – Regionalni centar Zagreb, Klasa: UP-I/110/07/13-01/5834, Ur.br. 04-06-14-5834-11, a da bi Trgovački sud u Splitu rješenjem br. Stpn-26/2015 od 22. travnja 2016. dopustio sklapanje predstečajne nagodbe između tuženika i njegovih vjerovnika. Smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te predlaže da se nižestupanjske presude ukinu.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija i dopuna revizije nisu dopuštene.
U konkretnom slučaju radi se o isplati 274.908,04 kune. Dakle, u konkretnom slučaju je za ocjenu je li revizija dopuštena u smislu odredbe čl. 497. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je mjerodavna visina novčanog iznosa navedenog u tužbenom zahtjevu.
Ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu iz odredbe čl. 40. st. 1. ZPP proizlazi da vrijednost predmeta spora predstavlja ta novčana svota, a u konkretnom slučaju je taj iznos 274.908,04 kune.
Prema odredbi čl. 497.a ZPP revizija u postupku pred Trgovačkim sudom nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna.
Kako vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi 500.000,00 kuna to revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP u ovom slučaju nije dopuštena.
U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
Međutim, iz sadržaja revizije ne proizlazi da tužitelj istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi. Iz tih je razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Ivan Mikšić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.