- 1 -              Rev 2576/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2576/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. N. iz P., koju zastupa punomoćnica M. B., protiv tuženica L. M. iz P., mldb. M. N. iz P., koju zastupa majka i zakonska zastupnica S. P. iz P., obje tuženice zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne i izvanbračne stečevine, te radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-3456/12-2 od 29. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-2047/08-57 od 23. studenoga 2011., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-3456/12-2 od 29. srpnja 2013., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 300.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   je:

 

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-3456/12-2 od 29. srpnja 2013. u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje da je tužiteljica sa sada pok. S. N. bila u izvanbračnoj zajednici od 1980. do 13. prosinca 2000. i od kolovoza 2005. do smrti S. N. da su za vrijeme trajanja te zajednice stekli pokretnu i nepokretnu imovinu, da je zakonska nasljednica iza smrti S. N. i da joj pripada 1/3 dijela ostavinske mase navedene u izreci presude suda prvog stupnja, te da je za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice sa sada pok. S. N. stekla zajedničku stečevinu – obiteljsku kuću u V. s pokretninama u njoj i okućnicu te da joj pripada ½ dijela te imovine, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase:

 

„Utvrđuje se da su tužiteljica A. C. N. i pok. S. N. bili u izvanbračnoj zajednici od 1980. do 13. prosinca 2000. i od kolovoza 2005. do smrti S. N. 23. studenoga 2007. te da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekli pokretnu i nepokretnu imovinu .

 

Utvrđuje se da je tužiteljica A. C. N. zakonska nasljednica iza smrti pok. S. N. umrlog 23. studenoga te joj pripada temeljem Zakona o nasljeđivanju 1/3 dijela ostavinske mase koja se sastoji od 15. etaže 594/10000 dijelova s kojima je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu označen slovom O u planu posebnih dijelova zgrade stan na prvom katu, površine 64,78 m2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, lođe, spavaće sobe, balkona, dječje sobe, kupaonice i ostavei stanu pripadajuće parkirno mjesto P6 površine 2,98 m2 ukupne površine 67,76 m2 u zgradi sagrađenoj na kč. br. 1187/1 u naravi kolektivna stambena zgrada u Puli, Kastavska ulica 10/a, dvorište uz stambenu zgradu poduložak 1-24, zk. ul. 15721 k.o. Pula i 4. etaža 158/10000 dijelova iste nekretnine s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu označenom slovom D u planu posebnih dijelova zgrade koji se sastoji od garaže u podrumu površine 18 m2, 63. dionice HP d.d., novčani iznos kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. u iznosu od 300.882,44 kn, kod OTP Banke Hrvatska d.d. u iznosu od 12.867,72 kn, osobni automobil Mazda 3, model 1.4 l, registarske oznake i broja … te zaostaci s osnove mirovine kod HZMO Područna služba u Puli kao i eventualno naknadno pronađene imovine.

 

Utvrđuje se da su tužiteljica A. C. N. i pok. S. N. za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice stekli zajedničku bračnu stečevinu koja se sastoji od obiteljske kuće s garažom, ljetnom kuhinjom i okućnicom te pokretninama u njoj u V. pa tužiteljici pripada jedna polovina te imovine na ime bračne stečevine, a tuženice kao zakonske nasljednice su joj solidarno dužne isplatiti iznos od 300.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena. Tuženice su dužne tužiteljici solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 42.086,25 kn.

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2 . ZPP, zbog, kako to navodi, bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično nedopuštena i djelomično je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U tužbi naznačena vrijednost predmeta spora 101.000,00 kn sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP odnosi se na pobijani dio drugostupanjske presude kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi na utvrđenje (da je tužiteljica s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici i da su tijekom te zajednice stekli zajedničku imovinu, da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. S. N. i da joj temeljem Zakona pripada 1/3 dijela ostavinske mase, te da je sa sada pok. S. N. tijekom bračne i izvanbračne zajednice stekla zajedničku imovinu – kuću u V. s garažom, okućnicom i pokretninama) pa s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora u odnosu na taj pobijani dio nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, te je revizija protiv tog dijela pobijane presude razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude u ostalom pobijanom odbijajućem dijelu za solidarnu isplatu iznosa od 300.000,00 kn s pripadajućim kamatama, dopuštena je prema važećem vrijednosnom kriteriju i u tom dijelu revizija je razmatrana kao redovna revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP ).

 

Tužiteljica u reviziji naznačuje slijedeća pravna pitanja:

 

„1) Da li se radi o bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ako prvostupanjski sud nakon zaključene rasprave dana 8. studenoga 2011. i objavljene presude 23. studenoga 2011. odluku dostavi strankama nakon godinu dana (punomoćnica tužiteljice je istu zaprimila 18. listopada 2012.), jer takav vremenski odmak može utjecati na zakonitost i pravilnost presude;

 

2) da li se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka ako sud propusti brižljivo i savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, jer neke od izvedenih dokaza uopće nije ocijenio niti je ocijenjene dokaze ocjenjivao u međusobnoj ovisnosti tako da obrazloženje presude ne sadrži sve ono što bi morala sadržavati presuda u smislu čl. 38. st. 4. Zakona o parničnom postupku, iako su iskazi svjedoka i stranaka jedini dokazi izvedeni u postupku;

 

3) da li se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ako prvostupanjski sud ne navede točan propis koji primjenjuje, odnosno pogrešno navede datum početka primjene tog propisa (konkretno Obiteljskog zakona), a drugostupanjski sud u svojoj odluci o tome ne navede niti jednu riječ;

 

4) da li je ispravno tumačenje suda da je čl. 249. Obiteljskog zakona propisana presumpcija jednakih udjela u bračnoj stečevini, što znači da nema mjesta utvrđivanju doprinosa bračnih drugova u stjecanju imovine kako su to predviđale nekadašnje odredbe čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima, a što je suprotno tumačenju Vrhovnog suda RH u presudi i rješenju broj Rev-468/06 od 28. kolovoza 2007.?“

 

Za naznačena pitanja pod 1), 2) i 3) tužiteljica nije navela razloge važnosti, pa s obzirom da podnesena revizija u tom dijelu ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, revizija u odnosu na pitanja pod 1), 2) i 3) ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

 

U odnosu na naznačeno pitanje pod 4) valja reći da nižestupanjski sudovi neosnovanost zahtjeva tužiteljice temelje na činjeničnom utvrđenju da tužiteljica i pok. S. N. nisu stekli zajedničku imovinu za vrijeme trajanja bračne zajednice niti je među njima postojala izvanbračna zajednica.

 

U odluci broj Rev-468/06 revizijski sud je zauzeo shvaćanje o suvlasničkim omjerima zajedničke imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice i sredstvima stečenim radom bračnih drugova.

 

Budući da ta odluka revizijskog suda koju tužiteljica navodi kao razlog važnosti pitanja naznačenog pod 4), nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, to naznačeno pravno pitanje pod 4) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga revizija tužiteljice iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena i na temelju odredbi čl. 392. b st. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuje sadržajem revizije. To iz razloga što su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni ni nejasni pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Navodi revizije kojima revidentica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Polazeći od zaključka da tužiteljica i sada pok. S. N. nisu stekli zajedničku imovinu za vrijeme trajanja bračne zajednice niti je među njima postojala izvanbračna zajednica, nižestupanjski sudovi su neosnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu s osnove stjecanja zajedničke imovine - nekretnina u V. s pokretninama, temeljili na odredbama čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i51/89 –pročišćeni tekst) i čl. 262. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98- dalje: ObZ), prema kojima samo takva zajednica koja je trajala duže vremena proizvodi pravne učinke stjecanja zajedničke imovine, te na odredbi čl. 252. ObZ kojim je definirana bračna stečevina kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

Tužiteljica navodima revizije nije dovela u sumnju pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da je imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka posebna imovina pok. S. N. te da između njih nije postojala izvanbračna zajednica pa slijedom toga da tužiteljica neosnovano zahtijeva od tuženica - zakonskih nasljednica pok. S. N., da joj isplate protuvrijednost njegove posebne imovine koju su naslijedile nakon njegove smrti.

 

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 300.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

 

Budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, na temelju odredbe čl. 393. ZPP o reviziji tužiteljice iz čl. 382. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Zagreb, 10. listopada 2017.