- 1 -              Rev 2275/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2275/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari I. tužitelja A. P. sina B. iz S. i II. tužiteljice K. P. rođ. M. iz S., oboje zastupani po punomoćniku B. B., odvjetniku u J., protiv I. tužene D. V. iz S., II. tuženika P. D. iz J., III. tuženika M. L. iz D., IV. tuženika J. L. iz D., i V. tuženika B. D. iz J., (svi kao nasljednici pokojnog J. V.), radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžsp-315/2013 od 16. prosinca 2013. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Starom Gradu posl. broj P-626/08 od 28. svibnja 2013., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija I. tužitelja A. P. sina B. i II. tužiteljice K. P. rođ. M. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžsp-315/2013 od 16. prosinca 2013., odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Time što je neutvrđenog dana prije 15. rujna 2008. godine bijelom bojom na dijelu predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 2138/1 k.o. V., u smjeru sjever-jug, iscrtao isprekidanu liniju, koja linija je prikazana između točaka "E" i "J", na situaciji vještaka M. M. dipl. ing geodezije, V. 05.2011. godine" (list 38 spisa), a koja situacija čini sastavni dio ovog rješenja, tuženik je smetao suposjed tužitelja ad 1 i 2/ na predmetnoj nekretnini, pa mu se slijedom navedenog nalaže da ukloni opisanu bijelom bojom iscrtanu isprekidanu liniju na opisanom dijelu predmetne nekretnine, označene kao čest. zem. 2138/1 k.o. V., te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje suposjeda nekretnine ubuduće, sve u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

III. Odbija se prijedlog privremene mjere tužitelja koja glasi:

 

"1. Zabranjuje se tuženiku J. V. pk. J. pristup na predmetnu nekretninu, označenu kao čest. zem. 2138/1 k.o. V., kao i ubiranje smokava i maslina na opisanoj nekretnini, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kn.

 

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tužitelja te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli I. i II. tužitelji naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatraju da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

"Predstavlja li čin iscrtavanja međašnog znaka isprekidanom crtom u trajnoj bijeloj boji sredinom nekretnine, u naravi voćnjaka, s ciljem da se taj voćnjak podijeli na dva jednaka dijela, čin uznemiravanja posjeda nekretnine kojemu je potrebno pružiti sudsku zaštitu, iako, unatoč tom činu, nije onemogućeno daljnje gospodarsko iskorištavanje tog voćnjaka?"

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju I. i II. tužitelja.

 

Revizija I. i II. tužitelja nije dopuštena.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji I. i II. tužitelja naznačeno pravno pitanje, već po svojoj samoj prirodi, nije pravno pitanje koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovo stoga što ocjena da li određeni čin predstavlja čin uznemiravanja posjeda u smislu odredbe čl. 20. st. 2. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01) ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Uostalom i predmetno pravno pitanje odnosi se isključivo na konkretni slučaj.

 

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju I. i II. tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.