- 1 -              I Kž-Us 115/16-20

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 115/16-20

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 328. st. 1. KZ/11 i dr. odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. D. K., opt. P. S., opt. A. T., opt. V. T., opt. S. A. i opt. M. V., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 03. lipnja 2016., br. K-Us-1/16, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2017., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice opt. D. K., opt. P. S., opt. S. A., opt. M. V., branitelja opt. D. K., I. A., odvjetnika iz Z., braniteljice opt. P. S., T. V. Đ., odvjetnice iz Z., branitelja opt. S. A., V. M. odvjetnika iz Z., te branitelja opt. M. V., G. V., odvjetnika iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba opt. D. K., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se utvrđuje da je radnjama opisanim pod toč. 2. i 3. izreke te presude opt. D. K. počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine, poticanjem na tešku krađu, opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2., u vezi čl. 228. st. 1., čl. 37. i čl. 52. KZ/11.

 

II.              Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se opt. D. K. za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2., u vezi čl. 228. st. 1., čl. 37. i čl. 52. KZ/11, na temelju čl. 229. st. 2. u vezi čl. 37. čl. 52. i čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ/11 za koje je proglašen krivim pod toč. 4. pobijane presude, na temelju čl. 331. st. 3. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri godine, te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pod toč. 1. pobijane presude, pa se opt. D. K. uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. lipnja 2015., pa nadalje.

 

III.              Djelomično se prihvaćaju žalbe opt. S. A. i opt. M. V., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. S. A. i opt. M. V., za kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ/11, za koje su proglašeni krivima pod toč. 4. izreke pobijane presude, na temelju čl. 331. st. 3. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11, osuđuju i to opt. S. A. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a opt. M. V. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koje kazne im se na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. lipnja 2015., pa nadalje.

 

IV.              U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika, opt. D. K., opt. S. A. i opt. M. V., a u cijelosti žalbe opt. P. S., opt. A. T. i opt. V. T., odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivima opt. D. K. da je počinio kaznena djela protiv javnog reda i to zločinačko udruženje, iz čl. 328. st. 1. KZ/11, na način opisan pod toč. 1. izreke, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 331. st. 3. KZ/11, u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11, na način opisan pod toč. 4. izreke, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te kaznena djela protiv imovine, poticanje na tešku krađu, iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. KZ/11, u vezi čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11, na način opisan pod toč. 2. izreke, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i poticanje na tešku krađu, iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11 na način opisan pod toč. 3. izreke, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, opt. D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, u koju je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. lipnja 2015., pa nadalje, dok su opt. P. S., opt. A. T., opt. V. T., opt. S. A. i opt. M. V., proglašeni krivima da su na način opisan pod toč. 4. izreke, svaki od njih počinili kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 331. st. 3. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11, pa se temeljem istih propisa osuđuju i to opt. P. S. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. A. T. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, opt. V. T. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. S. A. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca i opt. M. V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koje se kazne na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru od 02. lipnja 2015., pa nadalje.

 

Na temelju odredbe čl. 79. st. 1. i 4. u vezi čl. 331. st. 7. KZ/11, od optuženika je oduzeto oružje i streljivo pobliže označeno u izreci pobijane presude, koje je privremeno oduzeto tijekom postupka, te je određeno da oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženici su obvezani na naknadu troškova kaznenog postupka sudu u paušalnim iznosima i za gotove izdatke, pobliže označenim u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i svi optuženici.

 

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženicima „...izreknu najveće propisane kazne zatvora za počinjena kaznena djela...“.

 

Optuženik D. K. žali se osobno i putem branitelja Z. M., odvjetnika iz S. B. i I. A., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i njega oslobodi od optužbe.

 

Optuženik P. S. žali se osobno i putem braniteljice T. V. Đ., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog “netočno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači na način da se optuženika osudi za kazneno djelo iz čl. 333. st. 1. KZ/11, a u svakom slučaju da mu se izrekne znatno blaža kazna.

 

Optuženik A. T. podnio je žalbu putem branitelja N. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženik V. T. žali se putem braniteljice V. R., odvjetnice iz Z. i branitelja T. A., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni izricanjem kazne zatvora u kraćem trajanju.

 

Optuženik S. A. se žali putem branitelja V. M. i I. S., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači tako da se oslobodi od optužbe.

 

Optuženik M. V. žali se osobno i putem branitelja G. V., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i „...izrečenu kaznu znatno snizi.“

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su opt. D. K. osobno i opt. S. A. putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratio je spise koji su mu dostavljeni na razmatranje sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. D. K. i opt. S. A., dok je nazočnost opt. P. S. i opt. M. V., koji se nalaze u Zatvoru u Zagrebu osigurana putem konferencijskog uređaja kojim rukuje stručna osoba, informatički referent Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te u nazočnosti branitelja opt. D. K., I. A., odvjetnika iz Z., braniteljice opt. P. S., T. V. Đ., odvjetnice iz Z., branitelja opt. S. A., V. M. odvjetnika iz Z., te branitelja opt. M. V., G. V., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti državnog odvjetnika, te branitelja opt. D. K., I. A., odvjetnika iz Z., budući da nisu pristupili iako su uredno izviješteni o sjednici vijeća.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika D. K., S. A. i M. V. djelomično su osnovane, dok žalbe optuženika P. S., A. T. i V. T. nisu osnovane.

 

 

U odnosu na žalbe optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Svi optuženici u podnesenim žalbama, bilo izrijekom ili po sadržaju žalbi, smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer se pobijana presuda ne može ispitati budući da je izreka nerazumljiva, proturječna razlozima kojih ili nema ili su potpuno nejasni, te postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,

 

Protivno takvim tvrdnjama ovih žalitelja, prvostupanjski je sud dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio na rezultatima i ocjeni dokaza izvedenih na raspravi, pa se istaknuti žalbeni navodi ustvari svode na prigovore pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se razmotriti nastavno kod obrazlaganja te žalbene osnove.

 

Ovdje je potrebno tek ukazati na neosnovanost žalbenih tvrdnji opt. S. A., da se radi o istaknutim proturječnostima između izreke i obrazloženja presude, jer utvrđenje da utvrđena količina vatrenog oružja sama za sebe ne predstavlja veću količinu oružja dok ukupna količina streljiva predstavlja veću količinu streljiva, nije u suprotnosti sa zakonskim opisom da su optuženici nabavili i posjedovali veću količinu vatrenog oružja i streljiva, jer je naprosto u pitanju opis koji proizlazi iz zakonske odredbe čl. 331. st. 3. KZ/11 („ Tko neovlašteno posjeduje, nabavi....veće količine vatrenog oružja, streljiva ...“). Nadalje, odluka o oduzimanju oružja i streljiva od optuženika, temelji se na pravilnom utvrđenju suda da su svi optuženici nabavili i posjedovali navedene količine točno utvrđenog oružja i streljiva, koje im je pravilno oduzeto sukladno odredbi čl. 79. st. 1. i 4. u vezi čl. 331. st. 6. KZ/11. Ne radi se niti o proturječnosti o odlučnoj činjenici, kada sud prihvaća dio obrane opt. T.1 da je on nabavio i donio u stan sve oružje i streljivo, a istovremeno ne prihvaća daljnju obranu da ostali optuženici sa oružjem i streljivom nemaju nikakve veze, jer je sud dao razloge iz kojih na takav način analizira i djelomično prihvaća a djelomično ne istaknutu obranu opt. T.1, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Naime, iako iz obrane opt. T.1, koju sud u tom dijelu prihvaća, proizlazi da je on nabavio i donio u stan sve oružje i streljivo, činjenica da su svi optuženici prisutni u stanu kada se dogovara raspodjela i uporaba oružja i streljiva u planiranom počinjenju razbojništva, opravdava zaključak da su svi optuženici povezani s nabavom i planiranom uporabom nabavljenog oružja i streljiva.

 

Nisu osnovani niti žalbeni prigovori opt. P. S. i opt. M. V., usmjereni na zakonitost naloga suca istrage od 29. svibnja 2015. br. Kir-t-364/15, kojim su na temelju čl. 332. st. 1. toč. 1., 3. i 4. ZKP/08 određene posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana (1. nadzor i tehničko snimanje razgovora i drugih komunikacija na daljinu, 2. ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanja prostorije, 3. tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta), sve protiv opt. D. K. Naime, činjenica je da tijekom postupka nisu isticani takvi prigovori kojima bi se dovodila u pitanje zakonitost navedenog naloga, te su rezultati provedenih mjera pravilno izvedeni pregledom video zapisa, preslušavanjem audio zapisa snimljenih razgovora optuženika i čitanjem izvješća PNUSKOK-a.

 

 

U odnosu na žalbu zbog povrede kaznenog zakona

 

Optuženici D. K., P. S. i V. T., neosnovano ističu žalbenu osnovu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, smatrajući da se presuda temelji ne nezakonitom dokazu, jer je sud odbio iz spisa izdvojiti kao nezakonit dokaz, audio zapis razgovora iz dnevnog boravka i spavaće sobe stana u Z., budući da vještak M. B. nije mogao identificirati glasove i utvrditi tko što izgovara. Naime, protivno tome, pravilno sud nalazi da te okolnosti ne čine predmetni dokaz nezakonitim, već je to pitanje ocjene vjerodostojnosti sadržaja dokaza, koji je pribavljen na zakonit način, na temelju valjano obrazloženog naloga suca istrage. Naime, sud pravilno povezuje i sagledava kao jednu cjelinu sadržaj video zapisa iz stana u Z., i sadržaj audiozapisa razgovora koje optuženici vode u isto vrijeme u tom istom stanu, te pravilno zaključuje da okolnost što vještak M. B. nije mogao utvrditi koji od optuženika tom prilikom izgovara pojedine riječi i nije od odlučnog značaja jer bitno je da su svi optuženici prisutni kada se razgovara o planiranom izvršenju kaznenog djela razbojništva, upravo sa oružjem i streljivom, te odjećom, koju istovremeno isprobavaju i pripremaju, čime svi optuženici prihvaćaju zajednički plan djelovanja, koji uključuje uporabu pripremljenog oružja i streljiva te način postupanja prilikom izvršenja planiranog razbojništva.

 

Neosnovano opt. S. i opt. A. ističu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, bez naznake o kojoj se povredi iz čl. 469. ZKP/08 radi, a iz samog obrazloženja njihovih žalbi proistječe da ustvari pobijaju ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da su počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivim. Naime, ovi optuženici smatraju da bi se tek pravilnom ocjenom izvedenih dokaza došlo do ispravnog zaključka da nisu sudjelovali u nabavci oružja i streljiva, jer je isto po priznanju koje sud prihvaća, nabavio opt. T.1, te da niti utvrđena količina streljiva ne predstavlja veću količinu koja bi opravdala kvalifikaciju po odredbi čl. 331. st. 3. KZ/11, iz čega proizlazi da se ovdje ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje već o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će se razmotriti u nastavku obrazloženja, u dijelu povodom žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Međutim, u pravu je opt. D. K. kada smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu ovog optuženika kada ga je proglasio krivim za počinjenje dvaju kaznenih djela poticanja na tešku krađu, iz čl. 229. st. 2. i 1. KZ/11, opisanih pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude, pri čemu nije primijenjena odredba čl. 52. KZ/11, iako počinjene radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Naime, nema sumnje da način počinjenja djela, vremenska povezanost i jedinstvo namjere, čini od svih pojedinačnih radnji i djela jednu cjelinu, kojom optuženik čini jedno produljeno kazneno djelo poticanja na tešku krađu, iz čl. 229. st. 2. KZ/11, u kojem je kao težem obliku toga djela već sadržano blaže djelo iz čl. 229. st. 1. KZ/1.

 

Prema tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se u žalbama pozivaju optuženici niti se radi o bilo kojoj drugoj povredi kaznenog zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim one o produljenom kaznenom djelu poticanja na tešku krađu, iz razloga koji su naprijed već obrazloženi.

 

 

Nisu u pravu optuženici niti kada u žalbama ističu da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovu međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza, uključujući i obrane optuženika, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je opt. D. K. na način opisan pod toč. 1. izreke pobijane presude, okupio i međusobno povezao u zajedničko djelovanje ostale optuženike s ciljem počinjenja kaznenih djela razbojništva uz uporabu vatrenog oružja, te je u svrhu priprema i realizacije kaznenog djela razbojništva planiranog za 02. lipnja 2015., unajmio stan i dvije garaže u S., te potaknuo NN osobe da otuđe osobne automobile, čime je počinio jedno produljeno kazneno djelo teške krađe, iz čl. 229. st. 2. KZ/11, na način opisan pod toč. 2. i 3. KZ, da bi se svi optuženici okupili u iznajmljenom stanu u S. gdje su međusobno dogovarali raspodjelu vatrenog oružja koje su u međuvremenu nabavili i smjestili u navedeni stan a potom u prethodno ukradena vozila smještena u iznajmljene garaže, sve na način opisan pod toč. 4. izreke, čime su počinili i to opt. D. K. pod toč. 1. kazneno djelo zločinačko udruživanje, iz čl. 328. st. 1. KZ/11, te pod toč. 2. i 3. jedno produljeno kazneno djelo teške krađe, iz čl. 229. st. 2. KZ/11, a svi optuženici zajedno u sastavu zločinačkog udruženja, na način opisan pod toč. 4. izreke, počinili kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz čl. 331. st. 3. KZ/11, u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11.

 

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

 

Optuženici S., T.1, A. i V. pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, tako da opt. S. prigovara visini izrečene kazne, opt. T.1 smatra da mu je izrečena neprimjerena kazna jer sud nije u pravoj mjeri cijenio istaknute olakotne okolnosti, posebno da je zapravo priznao djelo i za isto se pokajao, opt. A. ne daje posebne razloge za ovu žalbenu osnovu koju samo formalno ističe, te opt. V. smatra da mu je izrečena drakonska kazna jer sud nije u pravoj mjeri cijenio inače pravilno utvrđene olakotne okolnosti da je obiteljski čovjek i otac dvoje maloljetne djece. Optuženici K. i T.2 u podnesenim žalbama ne ističu ovu žalbenu osnovu ali kako se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to njihove žalbe u smislu čl. 478. ZKP/08, sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.

 

Državni odvjetnik se žali zbog iste žalbene osnove u odnosu na sve optuženike smatrajući da su im izrečene preblage kazne, jer je sud nedovoljno cijenio utvrđene otegotne okolnosti, koje su trebale dovest do daleko strožih kazni kojima bi se ostvarila svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

 

Suprotno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, s jedne strane žalbenim tvrdnjama optuženika S., T.2 i T.1, a s druge strane žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika u odnosu na iste optuženike, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud za svakog od njih pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne (olakotne i otegotne okolnosti), te je pravilno cijenio njihov značaj dajući za to razloge koje nije potrebno ponavljati, već se navedeni žalitelji upućuju u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Suprotno tome, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na opt. K., te djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženika A. i V., korigirati kazne istima na način označen u toč. II. i III. izreke ove presude, kojima će se po ocjeni Vrhovnog suda dati pravi značaj pravilno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima te će se takvim kaznama ostvariti zakonom predviđene svrhe kažnjavanja u odnosu na ove optuženike.

 

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odnosu na odluku o oduzimanju predmeta, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je ta odluka, s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilna i utemeljena na odredbama čl.79. st. 1. i 4., u vezi čl. 331. st. 7. KZ/11, pa se u tom dijelu opt. S. A., koji se žali i zbog odluke o oduzimanju predmeta, upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.                            Damir Kos, v.r.