- 1 -              Rev-x 541/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 541/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz K. (Republika Srbija) zastupanog po punomoćnici D. L., odvjetnici u P., protiv I tuženika I. Z., OIB: ..., II tužene Z. Z., OIB: ..., oboje iz P., oboje zastupani po punomoćnici N. Č., odvjetnici u S., i III. tuženika P. J., OIB: ... iz N. B. (Republika Srbija), zastupanog po privremenoj zastupnici S. D., odvjetnici u P., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučijući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gžx-122/2014 od 20. studenog 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. broj P-331/2009 od 30. travnja 2014., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja V. Š. protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gžx-122/2014 od 20. studenog 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I./ Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen dana 27. prosinca 2001. g. u P. između Š. M. iz P., ... kao prodavatelja i Z. I. i Z. Z., oboje iz P., ..., kao kupaca.

 

Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen dana 27. prosinca 2001. g. u P. između Š. M. iz P., ... kao prodavatelja i Z. I. i Z. Z., oboje iz P., ..., kao kupaca vezano uz nekretnine upisane u zk. ul. 6971 k.o. P. i to kčbr. 4735/3 kuća i dvorište 5a83 m2, oranica 2a73 m2, uz upis stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovara.

 

II./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništavan Ugovor zaključen dana 27.12.2001. g. u P. između Z. Z. i I. Z. te P. J. kao punomoćnika Š. V., te se glede nekretnine upisane u zk. ul. 8975 k.o. P. kčbr. 4735/2 oranica 8a06 m2 nalaže brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju navedenog ugovora uz upis stanja kakvo je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora od 27.12.2001. g., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

III./ Odbija se tuižbeni zahtjev tužitelja u cijelosti protiv III tuženika J. P. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništavan Ugovor zaključen dana 27.12.2001. g. u P. između Z. Z. i I. Z. te P. J. kao punomoćnika pok Š. M. i Š. V., te se glede nekretnine upisane u zk.ul. 6971 k.o. P. i to kčbr. 4735/3 kuća i dvorište 5a83 m2, oranica 2a73 m2, zk. ul. 8975 k.o. P. kčbr. 4735/2 oranica 8a06 m2 nalaže brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju navedenog ugovora uz upis stanja kakvo je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugoora od 27.1.2001.g., kao i da se naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

 

IV./ Svaka stranka snosi svoj trošak.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i žalba I i II tuženih te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je odbijena žalba tužitelja, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj je protiv iste presude u istom dijelu podnio i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnije reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužitelja ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora 73.000,00 kn, a koju vrijednost predmeta spora je naznačio sam tužitelj i to na prvom ročištu za glavnu raspravu (pripremno ročište u ovom postupku nije održano) i to prije no što su se tuženici upustili u raspravljanje (čl. 40. st. 1. ZPP).

 

S obzirom da tužitelj u reviziji naznačuje vrijednost predmeta spora iznosom od 201.000,00 kn, ovdje je za ukazati da tužitelj nije ovlašten mijenjati jednom naznačenu vrijednost predmeta spora, osim za slučaj preinake tužbe (što u konkretnom slučaju nije riječ).

 

Kako dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn, to dakle predmetna revizija tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Niti revizija tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tužitelja nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3 toga Zakona.

 

Ovo stoga što tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podno uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose.

 

Ovdje je za ukazati da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten niti ispitivati kriju li se kakva pitanja moguće u navodima revidenta u pogrešnoj primjeni materijalnog prava ili postupovnog prava – budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovite revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

 

S obzirom na izneseno, predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP i odredbe čl. 392. b. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.