Poslovni broj: 7 Kž-793/2017-3

 

Poslovni broj: 7 Kž-793/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Vladimira Vinje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. L., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-678/2017 od 29. kolovoza 2017., na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog A. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-678/2017 od 29. kolovoza 2017. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog A. L. podnesen 27. srpnja 2017. godine da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje: izvješće IV PP od 12. rujna 2016. godine s lista 34 spisa, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s pripadajućim zapisnicima s lista 26, 27, 29-31, 42 i 43 spisa i vlastoručno pisana izjava okrivljenika od 13. rujna 2016. godine s lista 25 spisa.

 

              Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni A. L. po braniteljici S. H., odvjetnici iz O. društva G. i P., iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08 te predložio da se pobijano rješenje ukine te se predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.

 

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu kojemu je dostavljen spis u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je isti na nadležno postupanje.

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni A. L. kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 a koju povredu vidi u tome što prvostupanjski sud nije dao odgovor na pitanje zašto smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o pretrazi pa su u rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je dao razloge o svim odlučnim činjenicama pa je tako obrazložio zašto smatra da se ovdje konkretno ne radi o nezakonitim dokazima te zašto je prijedlog obrane okrivljenika odbio.

 

Isto tako, razmatrajući predmetnu žalbu, proizlazi da žalitelj smatra da je prvostupanjski sud i činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je njihov prijedlog odbio.

 

Naime, u ovom postupku je protiv okrivljenog A. L. podignuta optužnica od strane nadležnog državnog odvjetništva zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Odgovarajući na navode optužbe u odgovoru na optužnicu branitelji okrivljenika su predložili izdvajanje nezakonitih dokaza i to izvješće IV PP od 12. rujna 2016. godine s lista 34 spisa a prema kojem je okrivljenik dragovoljno izručio određene predmete, te potvrda o privremenom oduzimanju tih predmeta sa zapisnicima, a koji se nalaze na listovima 26, 27, 29-31, 42 i 43 spisa i to iz razloga što okrivljenik nije prethodno upozoren da može uskratiti svoj pristanak na izručenje predmeta, a to upozorenje se ne nalazi u pouci o pravima na kojoj je, po tvrdnjama žalitelja, prepravljen sat predaje pouke okrivljeniku, pa slijedom toga obrana i tu okolnost problematizira. Ujedno je predložio i izdvajanje vlastoručne pisane izjave okrivljenika sa lista 25 spisa, sa obrazloženjem da nije jasno pod kojim uvjetima je nastala i iz razloga što tada nisu primijenjene odredbe o ispitivanju okrivljenika.

 

Ponavljamo, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odbio prijedlog obrane za izdvajanjem naprijed navedenih dokaza.

 

Naime, prvostupanjski sud je u pravu kada navodi da odredba čl. 239. st. 2. ZKP/08 taksativno citira radnje prilikom kojih se okrivljeniku mora dostaviti pouka o pravima, a među kojim radnjama nije radnja privremenog oduzimanja predmeta. Isto tako, pravilno zaključuje sud da nije bitan niti trenutak predaje pouke okrivljeniku koji se također ovdje problematizira.

 

To iz razloga što iz izvješća IV PP PUZ-a od 12. rujna 2016. godine (list 34 spisa) proizlazi da je okrivljenik dragovoljno izručio predmete. U ovdje konkretnom slučaju se ne radi o obavijesnom razgovoru sa okrivljenikom već se konstatira od strane policije činjenica dragovoljne predaje predmeta. S tim u vezi ispravno je prvostupanjski sud odlučio kada je obrazložio da je u čl. 239. st. 2. ZKP/08 propisano kada se okrivljeniku mora dostaviti pouka o pravima, te nije predviđeno da se to mora učiniti kod poduzimanja radnje privremenog oduzimanja predmeta.

 

Nadalje, također u pouci o pravima ne treba pisati da može uskratiti svoj pristanak na izručenje predmeta.

 

Naime, ponavljamo, odredba čl. 239. st. 1. ZKP/08 izrekom propisuje što točno mora sadržavati predmetna pouka o pravima, pa tako ne predviđa okolnost na koju ukazuje žalitelj u svojoj žalbi, tj. da okrivljenik može uskratiti svoj pristanak na izručenje predmeta, pa je stoga u pravu prvostupanjski sud kada je navedeni prijedlog odbio.

Isto tako, u odnosu na prijedlog za izdvajanje vlastoručno pisane izjave okrivljenika s lista 25 spisa, gdje se navodi da nije jasno pod kojim uvjetima je ista nastala i postavlja se pitanje izostanka primjene odredbi o ispitivanju okrivljenika te se ta izjava i trenutak njezina nastanka veže uz potvrde i zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta, valja reći da ni ovi navodi obrane nisu utemeljeni i osnovani budući da predmetna izjava po svom sadržaju predstavlja i zahtjev okrivljenika za povrat vozila koji povrat je doista uslijedio istog dana što je vidljivo iz zapisnika od 13. rujna 2016. godine (list 35 spisa).

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna izjava uvrštena u spis i u popis dokaza iz razloga da bi se opravdao povrat vozila okrivljenika, je prihvatljiv, jer sve te činjenice i okolnosti nisu predmet raspravljanja i utvrđivanja u fazi prije rasprave zato što će se iste razmotriti i raspraviti prilikom provođenja rasprave.

 

Naime, nužno je reći da u prethodnom postupku, zbog njegovog karaktera i svrhe, nije moguće ostvariti ravnotežu i jednakost stranaka glede sudjelovanja u pojedinim procesnim radnjama, već će se to ostvariti u postupku pred sudom koji zbog svoje kontradiktornosti, neposrednosti i usmenosti, osigurava da se provede pravično suđenje, a time i poštivanje prava obrane kroz načelo jednakosti oružja i konfrontacijsko načelo.

 

Stoga se ni navodi obrane okrivljenika istaknuti u prijedlozima za izdvajanje ovdje predmetnih dokaza iz kojih se može iščitati da su povrijeđena prava obrane kao i načelo jednakosti oružja i konfrontacijsko načelo, ne može ograničiti samo na fazu prethodnog postupka već na postupak u cjelini, na koji način se pravičnost postupka ocjenjuje i u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava.

 

Zbog navedenog, istaknute prijedloge, odnosno prigovore, okrivljenik će moći istaknuti u fazi rasprave, a u ovom trenutku i u ovoj fazi postupka je od strane prvostupanjskog suda činjenično stanje pravilno utvrđeno, tj. pravilno je odbijen prijedlog okrivljenika za izdvajanjem dokaza koji su precizirani u izreci pobijanog rješenja, kao nezakonitih.

 

Kako nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog suda, pa je slijedom toga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

 

U Zagrebu 10. listopada 2017.