Poslovni broj: Kž – 326/2017-6

 

Poslovni broj: Kž – 326/2017-6

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Svetislava Vujića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. lipnja 2017., broj 23-K-903/15-25, u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prihvaćanjem žalbe optuženog J. C., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu je nakon stavljanja izvan snage kaznenog naloga tog suda broj 23-K-903/15-2 od 15. listopada 2015., proglasio je krivim J. C. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11, te ga je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je na temelju članka 56. KZ/11, optuženom J. C. izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koje je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi J. C. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08 u iznosu od 700,00 kuna paušala dok će se o visini preostalih troškova odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se optuženi J. C. putem branitelja H. L. , odvjetnika iz J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom „Županijskom sudu kao drugostupanjskom sudu u ovoj pravnoj stvari da usvoji ovu žalbu te da presudom pobijanu presudu Općinskog  suda  u  Novom  Zagrebu  u  cijelosti  ukine  i  uputi  predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno, preinači i donese oslobađajuću presudu u odnosu na okrivljenog.“

 

Odgovor na žalbu optuženika J. C. nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj KŽ-DO-331/2017 od 27. rujna 2017., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalba optuženika je osnovana.

              Optuženik J. C. se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u svezi sa člankom 289. stavak 5. ZKP/08 jer smatra da je  suočenje optuženika i oštećene R. C. provedeno protivno zakonu jer nije snimljeno uređajem za audio-video snimanje niti se snimka priključila zapisniku pa se zapisnik o suočenju ne može upotrijebiti kao dokaz. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka  iz članka 468. stavak 3. u svezi s člankom 288. stavak 1. ZKP/08 nalazi u tvrdnji da se svjedokinja Đ. J. prilikom svjedočenja koristila zabilješkama, dok slijedeću bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 nalazi u tvrdnji da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što su neki od razloga nejasni i proturječni, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

 

U pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u prvostupanjskoj presudi bila ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 u bilo kojem od tamo propisanih oblika i vidova, a uz to uočava da žalitelj određeno niti ne navodi, osim što parafrazira zakonski tekst,  u čemu bi se zapravo sastojala ova povreda, nego kroz tu povredu ukazuje na pogrešnost i nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi.

 

U odnosu na prigovor vezan uz način iznošenja iskaza svjedokinje Đ. J., a nakon razmatranja zapisnika s rasprave od 22. rujna 2016., ovaj sud nije našao da bi prilikom ispitivanja svjedokinje Đ. J. bile učinjene ikakve povrede na koje se žalitelj neosnovano poziva. Pri tome treba napomenuti da je ova svjedokinja u iskazu na raspravi iznosila okolnosti vezane uz navodne prijetnje njezinoj majci, a da je u postupku iskazivala usmeno te joj se moglo dopustiti da se služi zabilješkama, ali ne i da svoj iskaz čita, a što nije ni učinjeno kako je to razvidno iz zapisnika s rasprave, a niti je načinu njezinog ispitivanja na toj raspravi prigovarano.

 

Međutim u pravu je optuženik J. C. kada u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude (i stanja spisa) razvidno je da je sud prvog stupnja u dokaznom postupku na raspravi od 13. travnja 2017., među ostalim, izveo dokaz suočavanjem optuženika J. C. i oštećene R. C. (list 118 spisa), a potom je sažeto prenio sadržaj tog suočavanja (list 5., odlomak 2.,  pobijane presude) te je taj dokaz podvrgnuo ocjeni povezano s iskazom oštećenice. Iznoseći razloge za ocjenu o vjerodostojnosti iskaza oštećenice R. C. , što je od isključivog značaja za utvrđenje sporne činjenice i zaključak o dokazanosti kaznenog djela za koje je optuženik J. C. osuđen, sud prvog stupnja navodi da je „....sud prihvatio iskaze oštećene R. C., svjedokinje Đ. J. i B. K. budući da su oštećena i svjedoci u bitnome podudarno te nadovezujući se, okolnosno i životno opisali kritični događaj, a kako su njihovi iskazi, kako je to već gore navedeno, u suglasju sa dojavom o nasilju u obitelji to su i prihvaćeni.“, čime je ujedno prvostupanjski sud temeljem tako prihvaćenog iskaza oštećene R. C. otklonio optuženikovu obranu, a ujedno i iskaze svjedokinje S. C. i maloljetnog L. C.. Iza navedenog proizlazi da se kod ocjene vjerodostojnosti dokaza sud prvog stupnja koristio i sadržajem zapisnika o suočenju J. C. i oštećene R. C., pa se pobijana presuda temeljila i na tom dokazu.

 

Odredbom članka 10. stavka 2. točka 3. ZKP/08 propisano je da se nezakonitim dokazom smatraju i oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito propisani ZKP/08 kao nezakoniti dokazi, tj. kao dokazi na kojima se ne može utemeljiti sudska odluka. Dakle , da bi se u ovom slučaju radilo o nezakonitom dokazu potrebno utvrditi da je pribavljen protivno odredbama ZKP/08 i da je propisana nemogućnost utemeljenja sudske odluka na tako pribavljenom dokazu.

 

Odredbama članka 289. stavka 4. ZKP/08 regulirana je radnja suočavanja svjedoka i optuženika ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama te je određeno da će se suočeni posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik, s time da će se sukladno članku 289. stavak 5. ZKP/08 o suočenju voditi zapisnik, a samo suočenje se mora snimiti uređajem za audio-video snimanje, dok se snimka priključuje zapisniku. Ukoliko je postupano suprotno tome, zapisnik o suočenju se ne može upotrijebiti kao dokaz. Nadalje, odredbama članka 423. stavka 1. ZKP/08 propisano je da se pri ispitivanju svjedoka i vještaka na raspravi primjenjuju odredbe koje važe za odgovarajuću dokaznu radnju, osim ako odredbama o njihovom ispitivanu na raspravi nije drukčije propisano.

 

Kako iz zapisnika s rasprave od 13. travnja 2017., proizlazi da je o suočenju oštećene R. C. i optuženika J. C., koji inače nije upozoren da nije dužan sudjelovati u radnji suočenja, vođen zapisnik, ali i da samo suočenje nije snimljeno uređajem za audio-video snimanje, pa stoga i ne postoji snimka suočenja koja bi se mogla priključiti zapisniku i u nastavku postupka kao dokazno sredstvo reproducirati, procesna sankcija za ovakav propust suda jeste nemogućnost korištenja tog dokaza u postupku, a kako ga je prvostupanjski sud na naprijed opisani način koristio i na njemu zasnovao pobijanu presudu,  to je na taj način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Isti vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, koju je ovaj drugostupanjski sud utvrdio ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08, prvostupanjski sud je počinio kada je presudu utemeljio na dojavi o nasilju u obitelji (list 13-16 spisa) na temelju koje je utvrdio da je dana 13. kolovoza 2015., u 10,34 sati putem OKC policije zaprimljena dojava svjedoka B. K. da je dana 12. kolovoza 2015., kod njega bila susjeda R. C., … te navela da joj sin prijeti, a povodom koje dojave je na mjesto događaja upućen policijski službenik I. S. (list 11., odlomak 2., pobijane presude). Naime, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza oštećene R. C., prvostupanjski sud njezin iskaz dovodi u svezu s iskazima svjedoka Đ. J. i B. K. te sa dojavom o nasilju u obitelji koji se nalaz na listovima 13 do 16 spisa (list 13., odlomak 3., pobijane presude), dok za iskaz svjedoka B. K. navodi da je „potkrijepljen dojavom o nasilju u obitelju iz koje proizlazi da je 13.8.2015. u 10,34 sati putem OKC policije zaprimljena dojava B. K. da je dana 12.8.2015. kod njega bila susjeda R. C., te je navela da joj sin prijeti.“ (list 13., odlomak 3., pobijane presude).

 

Dojava o nasilju u obitelji, kako ju prvostupanjski sud označava kao dokazno sredstvo i čiji je sadržaj prvostupanjski sud u cijelosti pročitao, nalazi se na listovima 13 do 16 spisa te iz nje proizlazi da je Policijska postaja J. 13. kolovoza 2015., sačinila u suštini službenu zabilješku o zaprimanju prijave o događaju od strane B. K. u kojoj je konstatirano kako je dana 12. kolovoza 2015., kod njega bila susjeda R. C., te je navela da joj sin (optuženik) prijeti da će je ubiti, nakon čega je toj zabilješci priloženo izvješće sa sadržajem razgovora koje su djelatnici navedene policijske postaje, upravo temeljem te dojave B. K., obavili s B. K., R. C. i J. C.. Dakle, radi se o policijskoj zabilješci u kojoj je konstatirana obavijest građanina o dinamici događaja, odnosno konkretnoj prijetnji i identitetu počinitelja. Prvostupanjski sud je pročitao službenu zabilješku, odnosno dojavu o nasilju te na njoj zasnovao svoju odluku. Policija ne može građane ispitivati u svojstvu svjedoka, a niti se u kaznenoj prijavi smije unositi sadržaj izjava koje su pojedini građani dali pri prikupljanju obavijesti. Imajući u vidu navedeno, jasno je da ne može biti dokaz niti policijska zabilješka o zaprimanju prijave o događaju u kojoj je prenesena obavijest koju je dao B. K. o dinamici događaja, odnosno o inkriminiranoj prijetnji i o optuženiku kao počinitelju (sin R. C.). Sadržaj dojave o nasilju nije se smio pročitati na raspravi niti se na tom sadržaju smjela temeljiti sudska odluka. Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude izrijekom reproducirao i cijenio navedeni dio dojave o nasilju te je na njemu utemeljio svoju presudu, to je na taj način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Nadalje, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je precizirao zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela za koje je terećen optuženik J. C. na način da je u pravnom opisu naznačio da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, dok je samo djelo pravno kvalificirao kao prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 smatrajući da je državni odvjetnik , iako je to naveo u činjeničnom opisu djela, očitom omaškom u zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji propustio naznačiti da je optuženik djelo počinio prema bliskoj osobi. Na ovaj je način sud prvog stupnja po stajalištu ovog drugostupanjskog suda procesnu odredbu, a ovdje radi se upravo o tome jer je člankom 139. stavkom 4. KZ/11 propisano da se kazneni progon za prijetnju prema bliskoj osobi poduzima po službenoj dužnosti, a ne po prijedlogu, inkorporirao u materijalni zakon čime je za optuženika J. C. osuđujuća presuda teža nego što je to bila optužba, a takvo postupanje je izričito zabranjeno prema članku 449. stavak 2. ZKP/08, pa je konkretnim postupanjem prvostupanjskog suda ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08, na koju sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

 

Budući da je sud prvog stupnja počinio naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08 i članka 468. stavka 2. ZKP/08 zbog koje je pobijana presuda nepodobna za ispitivanje po ostalim žalbenim osnovama trebalo je prihvaćanjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti primjenom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pobijanu presudu ukinuti.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze na zakonit način. Pored toga treba voditi računa i o primjeni odredbe članka 426. ZKP/08 kod izvođenja personalnih dokaza, a potom pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno i u ukupnosti, poglavito ocjenom proturječnih dokaza, i to u odnosu na odlučne, ali i druge dokazno važne činjenice relevantne za vrednovanje iskaza oštećenice koja je decidirana u tvrdnji da je odmah nakon telefonskog kontakta s kćerkom Đ. J. kontaktirala B. K. koji to osporava te vodeći računa da je ona putem punomoćnika nadležnom državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu još dana 11. kolovoza 2015, tako da ne postoji nikakva dvojba u pogledu datuma događaja na koju ukazuje prvostupanjski sud izmjenom činjeničnog opisa. Također je potrebno razmotriti razloge zašto se oštećena B. K. obratila protekom dva dana od inkriminiranog događaja u onom stanju kakvim ga opisuje potonji svjedok, i to nakon što je putem punomoćnika Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu podnijela kaznenu prijavu u kojoj je predložila ispitivanje svjedoka B. K., te zašto kćer oštećenice Đ. J., unatoč dramatičnim okolnostima pod kojima je kritične prigode kontaktirana, nije odlazila kod oštećenice, nego je to učinila tek sutradan te će nakon toga ocjenom svih dokaza donesti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti prema odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08.  

 

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

 

U Puli – Pola, 10. listopada 2017.