Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 320/13-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 320/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz G., kojega zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2411/10-2 od 15. svibnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6095/08 od 10. svibnja 2012., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 14.640,00 USD u protuvrijednosti u kunama s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu od 1.457,50 kn (toč. I. izreke) te je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 14.560,00 USD u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. izreke (toč. I. izreke); prihvaćena je žalba tuženice te je presuda preinačena u dijelu u toč. I. izreke i tužbeni zahtjev za isplatu 14.640,00 USD u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka je odbijen (toč. II. izreke); tužitelj obvezan je tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn (toč. III. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude, uz tvrdnju da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP) tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno reviziju je podnio i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude, podredno da ih preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (toč. 3.).

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da drugostupanjska presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP jer drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije pošao od zaključka da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da su činjenice po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene, ali da je na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak o odlučnoj činjenici - da bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo ozljeđivanja sudjelovao u mirovnoj misiji u Afganistanu. Dakle, drugostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP, prema kojoj će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena presuda.

 

Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a, odnosno 373.b ZPP, protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanje:

 

"Da li tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade u situaciji kada uslijed posljedica prometne nezgode nije mogao sudjelovati u mirovnim misijama Hrvatske vojske u Afganistanu?"

 

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja ukazuje na odluke broj Rev- 3656/94 od 31. ožujka 1999., Rev-1005/02-2 od 30. listopada 2002. i Rev-3510/93-2 od 5. travnja 1995. u kojima da je izraženo shvaćanje s kojim shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu izmakle koristi koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da bi po redovnom tijeku, da nije bilo ozljeđivanja, kao vojnik Hrvatske vojske sudjelovao u mirovnoj misiji u Afganistanu, slijedom čega bi, da nije bilo ozljeđivanja ostvario zaradu u utuženom iznosu.

 

Pema odredbi čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

Zaključak o tome je li se prema redovnom tijeku stvari mogao očekivati dobitak, dakle, je li oštećeniku izmakla korist ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

Budući da su presude na koje se poziva revident donesene u različitoj činjeničnoj situaciji nema nepodudarnosti između izraženih shvaćanja te naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                                                 Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu