- 1 -              Rev 2047/13-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2047/13-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R. S., B., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik iz P., protiv prvo tuženice D. C. rođ. U., nepoznata boravišta, koju zastupa privremena zastupnica R. F., odvjetnica iz P. i drugo tuženika Općine V., V., kojeg zastupa općinski načelnik F. Š., a njega punomoćnica D. Z., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate odlučujući o reviziji tužitelja i dopuni revizije tužitelja, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-925/11-2 od 17. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo broj P-167/08-36 od 28. prosinca 2010., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja i dopuna revizije tužitelja od 22. srpnja 2013. odbacuju se kao nedopuštene.

 

Zahtjev prvo tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju u iznosu 6.250,00 kn odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci presude te izdavanje tabularne isprave za prijenos vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja uz istovremeno brisanje prijašnjih prava vlasništva tuženika, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Nadalje naloženo je tuženicima da isplate tužitelju iznos od 261.878,57 kn sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2010. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu kamata odbijen (točka II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da tuženici solidarno isplate tužitelju traženi iznos i parnične troškove (točka III. izreke) te je naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od 22.368,12 kn (točka IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke.

 

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba prvo i drugo tužene te djelomično žalba tužitelja te je ukinuta prvostupanjska presuda u točkama II, III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Nadalje je odlučeno da će se o troškovima žalbenog dijela postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Protiv drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, tužitelj je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud usvoji reviziju te preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije. Podneskom od 22. srpnja 2013. tužitelj je dopunio reviziju na način da je podnio reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja.

 

U odgovoru na reviziju prvo tuženica je osporila sve revizijske navode te predložila istu odbiti. Potražuje trošak odgovora na reviziju u iznosu od 6.250,00 kn.

 

Revizija i dopuna revizije tužitelja nisu dopuštene.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373. a i čl. 373. b toga Zakona.

 

U ovom slučaju vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništava naznačena je u tužbi kao iznos od 150.000,00 kn.

 

Stoga nije dopuštena (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, jer je nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije koji mora prelaziti iznos od 200.000,00 kuna, a ne radi se o pobijanoj presudi donesenoj prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a, niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju.

 

Revizijski navodi svode se tumačenje bitnih povreda odredba parničnog postupka učinjenih pred nižestupanjskim sudovima i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i na drukčije ocjenjivanje provedenih dokaza te davanje drukčijih zaključaka od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju svojih odluka, dakle osporavaju se i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a što sve nisu dopušteni razlozi za podnošenje revizije u smislu čl. 382. čl. 2. ZPP.

 

S obzirom na to da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

 

Dopunom revizije tužitelj pobija drugostupanjsko rješenje kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u točkama II., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

 

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem postupak nije pravomoćno završen, pa protiv istog revizija nije dopuštena.

 

Stoga je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 392. st. 1. čl. 392.b st. 2. ZPP, te dopunu revizije na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo odbaciti kao nedopuštene.

 

Prvo tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.