- 1 -              Rev 1161/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1161/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B.1 iz P. D., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz J., protiv tuženika P. B.2 iz P. D., kojeg zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik iz Z., radi uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-4648/12-2 od 21. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-520/09-13 od 19. rujna 2011., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u vlasništvu nekretnine pobliže označene u izreci presude na način da ne parkira i pere svoje vozilo na navedenoj nekretnini te da se ne zadržava na istoj, kao i da na takvo parkiranje ne upućuje osobe koje ga posjećuju, te zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.690,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u vlasništvu nekretnine pobliže označene u izreci presude na način da ne pere svoje vozilo na navedenoj nekretnini te da na parkiranje na istoj ne upućuje osobe koje ga posjećuju. Nadalje djelomično je uvažena žalba tužitelja kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu na način da je naloženo tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu predmetne nekretnine na način da parkira svoje vozilo na toj nekretnini i da se na istoj zadržava, kao i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 8.588,12 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud usvoji reviziju te preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tužitelja. Potražuje trošak revizije u iznosu od 937,50 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Člankom 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju tuženik u reviziji postavljaju slijedeće pitanje:

 

- "Da li vlasnik povlasne nekretnine iz članka 190. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji ima pravo kolnika i ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini, ima pravo zaustaviti se, zadržati i parkirati na poslužnoj nekretnini, ako je poslužna nekretnina jedini prilaz do nekretnine vlasnika povlasne nekretnine i ako poslužna nekretnina završava kod nekretnine vlasnika povlasne nekretnine?"

 

Kada bi se postavljenom pitanju mogao dati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija nije dopuštena jer u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

 

Paušalni revizijski navodi da revizijski sud nije o postavljenom pitanju zauzeo shvaćanje nije dovoljan razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Nadalje, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

 

Slijedom navedenog revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP istu valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.