- 1 -              Rev 1537/12-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1537/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V. G., protiv protustranke N. P. iz V. G., koju zastupaju punomoćnici D. B. i A. Č. Lj., oboje odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. d.o.o.  u V. G., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-106/12-2 od 14. ožujka 2012. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda Velikoj Gorici poslovni broj R1-40/11 od 8. studenog 2011., 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija predlagateljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijena je predlagateljica s prijedlogom kojim je tražila da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između N. P. i J. K. (točka I. izreke) te je naloženo predlagateljici da protustranci naknadi trošak postupka u iznosu 1.230,00 kuna (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. t. 1., a u svezi čl. 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), navodeći da je podnosi jer revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a radi se o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskog suda zbog različitih tumačenja zakonskih odredbi. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjska rješenja na način da prihvati prijedlog predlagateljice uz naknadu troška sastava revizije u iznosu od 625,00 kuna te podredno ukine nižestupanjska rješenja i vrati predmet na ponovno rješavanje.

 

              Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te reviziju predložio odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Predmet ovog izvanparničnog postupka je utvrđenje izvanbračne zajednice.

 

Prema odredbi čl. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11) tim Zakonom se uređuje brak, odnosno odnosi roditelja i djece, posvojenje skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

 

S obzirom da predmet ovog izvanparničnog postupka nije utvrđivanje, odnosno osporavanje majčinstva ili očinstva, niti bilo kojeg drugog prava uređenog odredbama Obiteljskog zakona, to se dopuštenost revizije valja cijeniti prema Zakonu o sudskom vanparničnom postupku. Prema pravnom pravilu paragrafu 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku u izvanparničnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka. Odredbom čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03) propisano je da se u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka, dakle u izvanparničnim postupcima, može izjaviti samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Člankom 382. stavak 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1)   ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2)   ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3)   ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda- trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Člankom 382. stavak 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju predlagateljica postavlja slijedeće pravno pitanje:

 

„Kako je moguće da Republika Hrvatska primjenom odredaba Obiteljskog zakona, Zakona o parničnom postupku i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije aktivno legitimirana za pokretanje ove vrste postupka, kada ima nedvojbeni i nesporni interes?“

 

U reviziji, međutim, nisu izloženi zakonom propisani razlozi zbog kojih revidentica smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

 

Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

 

Kao razlog važnosti podnošenja revizije predlagateljica uvodno navodi postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova glede postavljenog pitanja, međutim nastavno konkretno ne navodi sudske odluke niti drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke, a niti prilaže primjerke tih odluka odnosno ne navodi gdje su objavljene, a što je nužno da bi taj razlog bio dovoljno određen.

 

Predlagateljica se u reviziji poziva odredbe čl. 6. st. 3. i čl. 76. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, čl. 310. i čl. 320. Obiteljskog zakona i čl. 187. Zakona o parničnom postupku te na odluke Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-183/2004 (za koju navodi da je zauzeto stajalište da Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005. upućuje na utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja u sudskom postupku) Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R10-224/11 (za koju navodi da je zauzeto shvaćanje da je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije neosnovan), Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1121/07 (za koju navodi da je zauzeto shvaćanje da izvanbračna, odnosno životna zajednica ne podrazumijeva nužno obitavanje partnera  na zajedničkoj adresi) i Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-592/06 (za koju navodi da je zauzeto shvaćanje da izvanbračna zajednica postoji i u slučaju kada žena i muškarac kontinuirano održavaju kontakte, iako u tom periodu nisu živjeli zajedno).

 

Pri tom treba napomenuti da se odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1121/07 i Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-592/06, a na koje revizija upire pokušavajući obrazložiti razloge dopuštenosti izjavljene revizije, nikako ne mogu predstavljati razlog važnosti postavljenom pitanju kod činjenice da u tim odlukama nisu zauzeta shvaćanja o aktivnoj legitimaciji predlagateljice.

 

Nadalje, odluke Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-183/2004 i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R10-224/11 nikako ne mogu predstavljati razlog važnosti propisan čl. 382. st. t.1. na koji se predlagateljica u reviziji poziva.

 

Revizija se bavi i razmatranjem pogrešne primjene materijalnog prava, a što nije razlog za podnošenje izvanredne revizije.

 

Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP, reviziju tuženice valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Mikšić, v.r.