Poslovni broj: 1 Kž-826/2017-3

Poslovni broj: 1 Kž-826/2017-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Ivane Čalić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Đ., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnijete protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KOV-287/2017-9 od 10. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba optuženog S. Đ., ukida se pobijano rješenje i predmet  vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, pod toč. 3.) temeljem čl. 351. st. 2. u vezi čl. 10. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08), odbijen je prijedlog branitelja optuženika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje snimka videonadzora i fotografija na listovima 3-5, kao i fotografija videonadzora od 6. listopada 2014. na listu 7-12. Radi se o snimkama odnosno fotografijama sačinjenim temeljem videonadzora prostorija trgovačkog društva A. p. d.o.o. od 9. listopada 2014. i videonadzora obiteljske kuće u vlasništvu D. G. od 6. listopada 2014.

Protiv navedenog rješenja pravodobno je žalbu podnio optuženi S. Đ. po svom branitelju N. B., odvjetniku iz N. M., navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o zakonitim dokazima, budući da je izvršeno neovlašteno slikovno snimanje optuženika, i time su bila povrijeđena njegova prava, te je predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, pri utvrđivanju jesu li snimke videonadzora i fotografije sačinjene iz tih snimaka na kojima je optuženik snimljen u prostorijama trgovačkog društva A. p. d.o.o. i obiteljskoj kući vlasništvo D. G., zakoniti ili nezakoniti dokaz, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Naime, u čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08, propisano je, ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće izvesti samo uz nerazmjerne teškoće, na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz čl. 334. ovog Zakona, pisanim, obrazloženim nalogom odrediti posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta.

Dakle, kako to proizlazi iz čl. 332. st. 1. toč. 4. ZKP/08, izvođenje dokaza tehničkom snimkom zakonski je vrlo restriktivno definirano, te se može provesti samo na obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika i naloga odnosno odobrenje suca istrage. U svim ostalim slučajevima ako su te radnje izvedene na neki drugi način, protivno čl. 332. ZKP/08, ti dokazi, kao i dokazi za koje se iz tako prikupljenih dokaza saznalo, sukladno čl. 335. st. 7. ZKP/08, ti dokazi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. 

Prema tome, kad se radi o privatnom prostoru, u tom slučaju tehničko snimanje osoba i predmeta, kao posebna dokazna radnja, se može odrediti samo na temelju naloga istražnog suca i to u odnosu na ona kaznena djela koja iz kataloga djela navedena u čl. 334. toč. 1., 2. i 3. ZKP/08. Ako su te radnje poduzete protivno odredbi čl. 332. ovog Zakona, onda, sukladno čl. 335. st. 7. ZKP/08, dokazi za koje se iz tako prikupljenih dokaza saznalo ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku.

U čl. 144. KZ/11 kazneno djelo je propisano neovlašteno slikovno snimanje, a to djelo čini tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost.

U kontekstu svega naprijed navedenog jasno proizlazi da svaka osoba, bez razlike o kome se radi, ima pravo na privatnost koja je zaštićena Ustavom Republike Hrvatske (čl. 35.) i zakonom, te ograničenje ovih prava je vrlo iznimna i mora se provesti u skladu s naprijed navedenim zakonskim propisima. U sferu privatnosti spada i pravo osobe da je nitko neovlašteno ne snima za vrijeme dok se nalazi u stanu ili drugom prostoru posebno zaštićenom od pogleda, pa snimanje drugoga u tim prostorima, bez njezina pristanka, mora biti zakonski utemeljeno i provedeno na način kako je to određeno u čl. 332. ZKP/08, jer u protivnom se radi o nezakonitom dokazu.

Kako prvostupanjski sud naprijed navedene imperativne odredbe nije uzeo u obzir već je svoju odluku o neizdvajanju predmetnih videosnimki i fotografija optuženika sačinjenih iz tih snimki, utvrdivši da se radi o zakonitim dokazima, pogrešno temeljio na odredbama čl. 212. i 261. ZKP/08, koje nisu relevantni za ocjenu da li se radi o nezakonitim dokazima, jer se ovi propisi odnose na navođenje onih dokaznih radnji koje je policija ovlaštena poduzimati, kao i njihovo daljnje postupanje s oduzetim predmetima, time je sud izveo pogrešan zaključak u pogledu ocjene da li se radi o zakonitim, odnosno nezakonitim dokazima.

Doduše, iako je u konkretnim slučajevima tehničko snimanje u privatnim prostorima gdje je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela krađe učinjeno bez odobrenja suca istrage, to još uvijek ne znači da se radi o nezakonitom dokazu. Naime, ako se na objektima u kojima je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, ili unutar njih, nalazilo upozorenje da su ti objekti pod videonadzorom i da će svatko onaj tko uđe i tko se nalazi u tim prostorima biti snimljen, ili se kamera nalazila na takvom mjestu gdje je optuženik morao vidjeti da ga se snima, tada se ima uzeti da se on, na konkludentan način, odrekao svog prava na privatnost i pristao da se snimi njegov ulazak u te objekte kao i uzimanje predmeta iz njih, pa u tom slučaju taj dokaz odnosno videosnimka okrivljenika, kao i njegove fotografije, ne bi bile nezakoniti dokazi. Međutim, ovu činjenicu prvostupanjski sud je propustio utvrditi zbog čega je činjenično stanje ostalo i nepotpuno utvrđeno.

Zbog svega naprijed iznesenog valjalo je prihvatiti žalbu optuženog S. Đ. kao osnovanu pa je, temeljem čl. 494. st. 1. toč. 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ispitati osnovanost prijedloga optuženika o izdvajanju nezakonitih dokaza, imajući na umu sve ono na što mu je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci te će na prikladan način, ispitivanjem oštećenika, utvrditi jesu li postojala upozorenja da su objekti pod videonadzorom kao i činjenicu gdje su se kamere nalazile.

U Zagrebu 10. listopada 2017.