- 1 -              Revr 612/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 612/14-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., koga zastupa punomoćnica S. S. V., odvjetnica u I. G., protiv tuženika Financijska agencija Z. (FINA), Sektor poslovne mreže, Regionalni centar Z., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-153/12-2 od 5. prosinca 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6932/10-81 od 6. listopada 2011., u sjednici održanoj 10. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-153/12-2 od 5. prosinca 2013., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom poništene su kao nezakonite odluka tuženika od 30.1. 2004. o redovitom otkazu ugovora o radu, uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja te odluka kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava od 11.3.2004., te odluka Mirovnog vijeća od 21.4.2004. kao i odluka Žalbenog vijeća tuženika od 1.6.2004., te se ima smatrati da radni odnos tužitelja kod tuženika traje i nastavlja se i nakon isteka otkaznog roka (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao do prestanka radnog odnosa, odnosno druge odgovarajuće poslove i zadatke (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova bruto plaće, regresa i nagrade isplati 111.632,96 kn za razdoblje od 26.1.2006. do 28.2.2007. zajedno s pripadajućim kamatama kako su naznačene pod toč. III izreke kao i da tužitelju od 1.3.2007. mjesečno isplaćuje bruto plaću od 8.688,64 kn. Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 28.457,92 kn (toč. IV izreke).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Protiv navedene presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tuženika.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja te posljedično tome vraćanje na rad kod tuženika i isplata naknade plaće, regresa i nagrade ukupno 111.631,96 kn.

Sud prvog stupnja je pošavši od utvrđenja da:

 

- je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2002. obavljao poslove v.d. voditelja Odsjeka za izdavanje, prijem, obradu i sortiranje gotovog novca u Odjelu gotovinskog centra HNB, Direkcije za rad s gotovim novcem HNB, Sektoru poslova s gotovim novcem Financijske agencije Z., te je temeljem Ugovora o radu od 1. lipnja 2003. obavljalo poslove v.d. voditelja Referade za izdavanje, prijem, obradu i sortiranje gotovog novca centra HNB, Direkcije za rad s gotovim novcem HNB, Sektoru poslova s gotovim novcem Financijske agencije Z.,

 

- da je tužitelj rasporedom br. 20 od 1. srpnja 2003. bio i jedan od ključara trezora tuženika, a da je povremeno obavljao i druge poslove u drugim odjelima zbog nedostatka radnika i nepotpune organizacije rada kod tuženika,

 

- da prilikom preuzimanja poslova suključara od strane tužitelja, a nakon odlaska stalnog ključara u mirovinu, nije obavljena od strane tuženika detaljna kontrola trezora, nego samo mjesečni pregled 1. srpnja 2003.,

 

- da se radnici nisu pridržavali Uputa za rad, budući da je iste bilo nemoguće izvršavati jer to nije omogućavalo mjesto i organizacija rada kod tuženika,

 

- da kod tuženika nije postojao voditelj Referade trezora,

 

- da je iz izvješća HNB razvidno da je manjak od 887.900,00 kn odnosi na manjkove u pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003., a da je manjak nastao na pohabanim novčanicama koje su se slagale prema pristizanju i dopunjavale po buntovima,

 

- da su sporne pošiljke HNB-u otpremane u vrijeme kada tužitelj nije obavljao niti jedan od gore navedenih poslova,

 

- da tuženik nije prethodno upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza, a tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac upozori radnika,

 

- da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane,

 

- da je sindikat dao mišljenje da se protivi namjeravanoj odluci o redovitom otkazivanju ugovora o radu tužitelju,

 

sud prvog stupnja je zaključio da se tužitelj ne može smatrati odgovornim za navedene propuste i neizvršavanje dužnog nadzora i kontrole te utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz i utvrdio da otkaz nije dopušten te je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud je utvrdio da se odlukom o otkazu tužitelju na teret stavlja da je propustio dužan nadzor i kontrolu obavljanja poslova unutar Referade napravio određene propuste. Navodi da je u Odluci o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika, taksativno navedeni poslovi Referade u kojoj je tužitelj bio v.d. voditelja te da je postupak sortiranja gotovog novca obavljala Komisija u okviru te Referade a da je tužitelj bio dužan nadzirati obavljaju li komisije svoj rad u skladu s Uputama za obavljanje poslova gotovinskog centra FINA u ime i za HNB pri čemu je propust tužitelja što se novac dijelom obrađivao i sortirao pojedinačno, uz druge propuste koji mu se stavljaju na teret (potpisivanje pasica svežnjeva novčanica te formiranje buntova novčanica mimo danih uputa poslodavca i sl.).

 

Drugostupanjski sud zaključuje da nisu dokazne tvrdnje da se radnici tuženika nisu mogli pridržavati Uputa u smislu da mjesto i organizacija rada kod tuženika nisu bili adekvatno organizirani jer da sud prvog stupnja svoju ocjenu temelji na iskazima saslušanih svjedoka koji su također dobili otkaz od istog poslodavca u povodu utvrđenog manjka te da je tuženik tijekom postupka dokazao da je Povjerenstvo za utvrđivanje činjenica u vezi s manjkom gotovog novca u trezoru HNB nedvojbeno utvrdilo da je tužitelj propustio dužan nadzor i kontrolu kao voditelj Referade utvrdivši niz propusta u postupanju. Stoga je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tužitelj u reviziji ističe da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je sud prvog stupnja zaključak o neadekvatnim uvjetima temeljio i na iskazu K. S., predsjednika sindikata te D. G. koja je obavljala poslove radnog mjesta koje je bilo hijerarhijski iznad tužiteljevog radnog mjesta.

 

Nadalje, ističe da su sve nepravilnosti uz baratanje pohabanim novčanicama vezane za Referadu Trezora s kojom Referada u kojoj je tužitelj bio v.d. voditelja nema veze, odnosno da su se sve nepravilnosti koje se odnose na Referadu Trezora dogodile prije negoli je tužitelj posao suključar, a na što je ukazivao i tijekom postupka.

 

Uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj rasporedom br. 20 od 1. srpnja 2003. raspoređen za jednog od ključara trezora tuženika a da se manjak od 887.900,00 kn odnosi na stanje u trezoru odnosno na manjkove u pošiljkama zaprimljenim od tuženika 16. siječnja 2003., 13. ožujka 2003. i 6. lipnja 2003., proizlazi da su se utvrđene nepravilnosti u Referadi Trezora dogodile prije tužiteljeva dolaska u trezor – pri čemu tužitelj nije niti bio dužan organizirati i nadzirati rad u trezoru jer nije bio njegov voditelj.

 

Budući da je iz osporene Odluke o otkazu vidljivo je da je manjak utvrđen u trezoru, to nije jasno kakav utjecaj eventualni propust u radu i organizaciji rada Referade tužitelja (za što sud drugog stupnja smatra da opravdava otkazivanje tužitelju ugovor o radu) ima na utvrđeni manjak u Referadi trezora.

 

Obzirom da u drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o navedenim odlučnim činjenicama, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i potom donijeti novu odluku.

 

Na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima revizije odluči konačnom odlukom.

 

Zagreb, 10. listopada 2017.