Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1676/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović, i Ane Berlengi Fellner,članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. G. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik T. M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva socijalne politike i mladih Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za drugostupanjski postupak i vještačenje, Z., radi naknade troškova zastupanja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1118/14-9 od 1. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2017.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1118/14-9 od 1. ožujka 2017.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje žalitelja, protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-02/13-01/107, urbroj: 519-06-1/8-14-2 od 10. veljače 2014., kojim je odbijena žalba žalitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., klasa: UP/I-552-02/13-12/1, urbroj: 534-100-05/03-13-2 od 2. rujna 2013., kojim je odbačen zahtjev žalitelja kao privremenog zastupnika, radi naknade troškova zastupanja tvrtke P. I. t. d.o.o. iz Z., pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Protiv ove presude žalitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da iz odredbe članka 84. Zakona o parničnom postupku jasno proizlazi da se privremeni zastupnik može postaviti i pravnoj osobi. O postavljanju privremenog zastupnika sud je bio dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb. Nadležnost Centra za socijalnu skrb proizlazi iz članka 171. stavak 2. Obiteljskog zakona prema kojoj odredbi sud može postaviti skrbnika, koji se prema Zakonu o parničnom postupku zove privremeni zastupnik, a prema kojem centar za socijalnu skrb ima sve ovlasti kao i prema skrbniku kojeg je sam imenovao. Slijedom toga Centar za socijalnu skrb je nadležan i za određivanje naknade troškova tog privremenog zastupnika. Napominje da se sa zahtjevom za naknadu troškova obratio i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji ga je rješenjem od 7. ožujka 2013. uputio da se sa zahtjevom za naknadu troškova obrati nadležnom centru za socijalnu skrb. Iz svega proizlazi da ga ovakvim postupanjem državna tijela i sudovi nastoje onemogućiti u dobivanju nagrade za njegov rad koji je nesporno izvršen. Smatra da su time povrijeđena njegova ustavna prava na jednakost svih pred zakonom, pa predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu.
Tuženik odgovor na žalbu nije dostavio.
Žalba nije osnovana.
Prema članku 84. stavak 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku(Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst i 89/14.), određeno je da će sud postaviti tuženiku privremenog zastupnika u slučaju ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika.
Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da će sud o postavljanju privremenog zastupnika bez odgode obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to moguće.
Sud može, sukladno stavku 4. toga članka Zakona o parničkom postupku privremenog zastupnika postaviti i pravnoj osobi, primjenjujući na odgovarajući način prethodne stavke.
Obiteljskim zakonom (Narodne novine, broj: 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07., dalje: Zakon) u glavi III. odredbama članka 167. do 173. uređeno je skrbništvo za posebne slučajeve (poseban skrbnik).
Tako se u članku 167. i 168. Zakona navode slučajevi kada će, radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa, centar za socijalnu skrb imenovati posebnog skrbnika. Između ostalog točkom 2. članka 168. toga Zakona dato je ovlaštenje centru za socijalnu skrb da postavi posebnog skrbnika osobi kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika.
Također, člankom 171. stavak 1. citiranog Zakona predviđena je mogućnost da osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika, u postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili upravnim tijelima, centar za socijalnu skrb imenuje posebnog skrbnika samo po obavijesti suda ili upravnog tijela pred kojim se vodi postupak o njezinim pravima i interesima.
Stavak 2. istog članka Zakona određuje da osobama iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetima određenim posebnim zakonom, može postaviti skrbnika i tijelo pred kojim se vodi postupak. To tijelo dužno je bez odgode obavijestiti centar za socijalnu skrb koji prema tako postavljenom skrbniku ima sve ovlasti kao i prema skrbniku kojega je sam imenovao.
Nadalje, člankom 169. stavak 1. Zakona određeno je da se odlukom o imenovanju posebnog skrbnika utvrđuju njegove dužnosti i ovlasti. Odredbe o pravima, dužnostima i odgovornostima skrbnika primjenjuju se na odgovarajući način i na posebnog skrbnika.
Dakle, u konkretnom slučaju privremenog zastupnika nije imenovao Centar za socijalnu skrb Z., nego Općinski građanski sud u Zagrebu u postupku koji se vodi pred tim sudom. Razmatrajući pravnu prirodu takvog odnosa kao i prethodno navedene članke zakona koji upućuju na odgovarajuću primjenu istih, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da centar za socijalnu skrb nije nadležan za donošenje odluke o naknadi troškova zastupanja pred Općinskim građanskim sudom. Naime, Obiteljski zakon pod pojmom skrbništva podrazumijeva oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti o sebi i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese. Dakle, iz odgovarajuće primjene zakonskih odredbi ne proizlazi nadležnost centra za socijalnu skrb u slučajevima kada se imenuje privremeni zastupnik, te za naknadu troškova istome, u postupcima između trgovačkog društva i fizičkih osoba koje imaju poslovnu sposobnost radi određenih novčanih potraživanja.
U odnosu na prigovor žalitelja da su navedenim postupanjem povrijeđena ustavna prava napominje se da ovaj Sud nije nadležan za ocjenu povrede ustavnih prava o čemu je nadležan odlučivati Ustavni sud Republike Hrvatske.
Niti ostalim razlozima na kojima temelji žalbu žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda, pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. listopada 2017.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić,v.r.