1                                  Gž-1151/2015-2

 

                        

 

 

    REPUBLIKA   HRVATSKA

ŽUPANIJSKI  SUD  U  ŠIBENIKU                                                                  Gž-1151/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., M., OIB:, zastupane po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika E.d.d., Z., OIB:, koga zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik O. d. G. & P. iz Z., radi naknade štete, i u pravnoj stvari tužitelja Đ. L. iz Š., OIB:, zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. d.d., Z., OIB:,koga zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik O. d. G. & P. iz Z.,  radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 1. listopada 2015. godine broj P-233/14, u sjednici održanoj dana 9. listopada 2017. godine

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              1. Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 1. listopada 2015. godine broj P-233/14 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.             

              2. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice A. P., kojim se tuženiku nalaže da istoj, na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 6.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od presuđenja do konačne isplate, te da joj, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, gubitkom bliskog srodnika, isplati iznos od 220.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na isti teče od podnošenja zahtjeva 7. siječnja 2014. godine do konačne isplate (točka I izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja Đ. L., istaknut pod točkom II izreke, te je posebnim rješenjem utvrđeno djelomično povlačenje tužbe tužitelja Đ. L., tužiteljima naloženo da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 57.537,00 kuna, te tužitelju Đ. L. da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.125. kuna, sve sa zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od presuđenja do isplate.

              Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji, po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba tužitelja odbije.

              Žalba je osnovana.

              Ispitujući prvostupanjsku odluku po žalbi tužitelja, u granicama određenim člankom 365. stavkom 1. i 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je izreka presude nerazumljiva,  a razlozi navedeni u obrazloženju iste, proturječe izreci presude i ne sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, zbog kojih nedostataka se presuda ne može ispitati.

              Naime, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja Đ. L. prvostupanjski sud je, izvornikom i pisanim otpravkom prvostupanjske presude, točkom II izreke, odbio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju, na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 300,82 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 53.474,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, na iznos od 15.462,90 kuna od dana 29. listopada pa do isplate, na iznos od 7.220,00 kuna od dana 14. studenog 2013. godine pa do isplate, na iznos od 5.400,00 kuna od dana 29. listopada 2013. godine pa do isplate, i na iznos od 2.000,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

              Kraj tako navedenih novčanih iznosa, uopće se ne može razumjeti za koji ukupni novčani iznos je odnosni zahtjev tužitelja odbijen.

              Osim toga, s obzirom da je posebnim rješenjem, koje žalbom nije pobijano, nastavno utvrdio da je tužitelj Đ. L. povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu imovinske štete za kupnju obiteljske grobnice u iznosu od 53.474,00 kuna i zatezne kamate koja na isti teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I izreke rješenja), potpuno je nerazumljivo o kojem dijelu zahtjeva tog tužitelja je sudio kad je taj isti novčani iznos odbio.

              Iz obrazloženja presude, pak, proizlazi da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja Đ. L., odbio u cijelosti, kako zahtjev za naknadu imovinske štete, tako i zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe – taj dio iz istih razloga zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice A. P. – o kojem zahtjevu, međutim, izrekom presude uopće nije odlučio.

              Nadalje, prvostupanjski sud je, zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora, u obrazloženju presude propustio navesti razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nedostatak se, ni prema stanju u spisu predmeta, u ovoj fazi postupka ne može otkloniti.

              Naime, predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizišle iz prometne nezgode od 23. listopada 2013. godine, prouzročene nepropisnom vožnjom osiguranika tuženika, u kojoj je smrtno stradala kćerka tužitelja D. L.

U provedenom postupku među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, bilo je sporno pitanje odgovornosti za nastalu štetu, odnosno, da li je pravna prednica tužitelja svojim ponašanjem prouzročila nastanak štete, ili je istome doprinijela, i ako jeste, u kolikoj mjeri, a koja pitanja su, s obzirom na žalbu tužitelja, sporna i u ovom stadiju parnice.

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom, na temelju ocjene u postupku izvedenih dokaza, posebno rezultata provedenog kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, zaključio, u bitnom, da je kćerka tužitelja, zato što tijekom vožnje nije bila vezana sigurnosnim pojasom, isključivo odgovorna za nastanak predmetne štete, te, suviše, da je prednica tužitelja suodgovorna za nastanak vlastite štete jer je pristala na vožnju sa osiguranikom tuženika koji je bio pod utjecajem alkohola. Zbog toga je tužbene zahtjeve odbio u cijelosti.

Tužitelji u žalbi, pozivajući se na okolnosti u kojima je do predmetne prometne nezgode došlo, osporavaju istaknutu ocjenu prvostupanjskog suda, i to s pravom.

Prvostupanjskom sudu početno valja ukazati da osnovnu pretpostavku odgovornosti za štetu predstavlja uzročna veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice te radnje. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan jer je adekvatan, tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, i za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Konačno, valja dodati da se pri ocijeni uzroka nastale štete isključuju svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak iste. Naime, svaka prirodna veza neke radnje i štetne posljedice ne predstavlja pravno relevantnu uzročnu vezu. Takva je samo ona veza u kojoj je šteta nastala kao rezultat štetne radnje, dakle, veza koja ničim nije prekinuta.

              S obzirom na naprijed navedeno, pogrešna je pravna ocjena prvostupanjskog suda da je uzrok predmetne štete propuštanje prednice tužitelja da se tijekom vožnje veže sigurnosnim pojasom. Takvo nečinjenje, naime, po redovnom tijeku stvari, ne dovodi do smrti nevezanoga.

              Uzrok nastanka predmetne štete je bila protupravna štetna radnja – nepropisna vožnja osiguranika tuženika, koji je zbog toga i osuđen (presuda na listu 317. spisa, uz napomenu da S. M. istom nije osuđen zbog vožnje u alkoholiziranom stanju).

              Drugo je pitanje – da li je prednica tužitelja svojim ponašanjem doprinijela nastanku štete ili opsegu iste, i ono je relevantno za ocjenu o postojanju podijeljene odgovornosti, odnosno, suodgovornosti za nastalu štetu.

              Pristajanjem na vožnju sa alkoholiziranom osobom, uz ostale pretpostavke (da je oštećena osoba znala ili mogla znati da je vozač bio pod utjecajem alkohola i zbog toga nesposoban za sigurnu vožnju), oštećena osoba u određenoj mjeri doprinosi nastanku štete, a nevezivanjem sigurnosnog pojasa tijekom vožnje, oštećena osoba, u okolnostima određene prometne nezgode, može doprinijeti opsegu štete – većim i težim tjelesnim povredama, kao štetnim posljedicama.

              Kako prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, u istaknutom pravcu nije cijenio izvedene dokaze, niti presudom utvrdio sve naprijed navedene činjenice od značaja za ocjenu o podijeljenoj odgovornosti stranaka za predmetnu štetu, to presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.

              Zbog toga je istu, prihvaćanjem žalbe tužitelja, valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci (članak 369. stavak 1. ZPP).

              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano, sa strankama će raspraviti sva sporna pitanja i novom presudom, u kojoj će navesti jasne i razumljive razloge o činjenicama na kojima temelji svoju odluku, odlučiti o zahtjevima tužitelja.

              Uslijed gornje odluke prvostupanjska presuda ukinuta je i u dijelu odluke o parničnom trošku te je ostavljeno da o ukupnim troškovima ove parnice odluči prvostupanjski sud konačnom presudom (članak 166. stavak 3. ZPP).

              Prvostupanjska odluka u nepobijanom dijelu (rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe) ostaje neizmijenjena.

 

U Šibeniku, 9. listopada 2017. godine

 

 

                                                                                                       PREDSJEDNICA  VIJEĆA

 

                                                                                                                   Maja Skorić, v.r.