Gž Ovr-764/16-2.                                                                                                                                            

         REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                SLAVONSKI BROD                                                                    Gž Ovr-764/16-2.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. D. d.o.o. D., (OIB: …), zastupan po punomoćniku N. N. odvjetniku u N. G., protiv ovršenika T. J. iz D. (OIB: …), zastupan po punomoćniku I. O. odvjetniku u S. B., radi ovršne tražbine, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 3. listopada 2016., broj Ovr-3587/16., 9. listopada 2017.,

r i j e š i o     j e

I. Žalba ovršenika T. J. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 3. listopada 2016., broj Ovr-3578/16.:

                            a) potvrđuje u dijelu u kojem je ovrha određena radi namirenja glavne tražbine i kamata na novčanim sredstvima ovršenika, pokretninama i suvlasničkom dijelu ovršenika koji čini ½ nekretnina upisanih u zk.ul. 1417 k.o. D.;

                            b) preinačuje u odluci o troškovima ovršnog postupka, te se ovrhovoditelju određuju troškovi ovrhe u iznosu od 1.672,50 kn, umjesto u iznosu od 3.812,10 kn i predvidivi trošak u iznosu od 6.250,00  kn.

                            II. Odbija se ovršenik sa zahtjev za nadoknadu troška žalbe, a ovrhovoditelj sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

                            Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršnih isprava -Ugovora od 13. veljače 2016., solemniziranog pod brojem OV-1305/16., 13. veljače 2016. kod javnog bilježnika D. O. iz N. G., te Dodatka Ugovora od 6. lipnja 2016., solemniziranog pod brojem OV-4684/16., od 6. lipnja 2016. kod javnog bilježnika D. O. iz N. G., a radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 82.460,20 kn s zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci rješenja o ovrsi, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, te na pokretninama ovršenika i na suvlasničkom dijelu od ½  nekretninama ovršenika upisanim u zk.ul. 1417 k.o. D. i to kč. br. 2878 – oranica S. sa 443 čhv.

                            Protiv rješenja ovršenik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi navodi da rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je ovrha određena na svim novčanim sredstvima ovršenika treba ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti jer prvostupanjski sud nije bio nadležan za donošenje rješenja o ovrsi  na novčanim sredstvima prama članku 211. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ). U odnosu na dio rješenja o ovrsi u kojem je određena ovrha na pokretninama ističe da su pokretnine suvlasništvo njega i supruge kao bračna stečevina, te su iste nužne za život njegove obitelj, a nekretnina na kojoj je predložena ovrha u naravi je kuća koja njegovoj obitelji predstavlja dom. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i rješenje o ovrsi ukine, te odbaci prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a u preostalom dijelu da prijedlog za ovrhu odbije. Traži trošak sastava žalbe.

                            U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrdi u cijelosti.               

                            Žalba je djelomično osnovana.

                            Ovršenik je uložio žalbu i zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, ali u žalbi ne navodi o kojoj konkretno bitnoj povredi postupka se radi.

                            Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 50. stavak 5. OZ-a.  

                            Ovršna isprava u ovom predmetu je Ugovor od 13. veljače 2016., solemniziran pod brojem OV-1305/16., 13. veljače 2016. kod javnog bilježnika D. O. iz N. G., te Dodatka Ugovora od 6. lipnja 2016., solemniziranog pod brojem OV-4684/16., od 6. lipnja 2016. kod javnog bilježnika D. O., koji su postali ovršni dana 15. lipnja 2016. (potvrda ovršnosti od 30. rujna 2016., broj OU-311/2016-1 javnog bilježnika D. O. iz N. G.).

                            Dakle, radi se o ovršnoj ispravi iz članka 23. točka 4. OZ-a koja nije ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno koja nije izgubila svoju djelotvornost.

                            Člankom 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, te na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

                            Kod činjenice da ovršna javnobilježnička isprava, a na temelju koje je zatražena i određena ovrha u ovom ovršnom predmetu, nema svojstvo vjerodostojne isprave, ni zadužnice, već je ovršna isprava koja ne spada u one navedene u članku 209. stavak 1. OZ-a na temelju kojih je moguće izravno naplatiti novčanu tražbinu, to neosnovano ovršenik tvrdi da je prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenika trebalo odbaciti u smislu članka 211. OZ-a.

                            Žalbeni navod ovršenika da se ovrha ne može provesti na pokretninama ovršenika jer se radi o bračnoj stečevini po ocjeni ovog suda je neosnovan.

                            Naime, u ovom ovršnom predmetu određena je ovrha na pokretninama ovršenika koje se nađu u njegovom posjedu. Radi se o tzv. letećoj ovrsi jer u prijedlogu za ovrhu nije naznačeno mjesto gdje se one nalaze.

                            U konkretnom slučaju nije izvršena pljenidba pokretnina, pa se ne može primijeniti članak 138. stavak 5. OZ-a. Osim toga, sam ovršenik se ne može pozivati na članak 138. stavak 5. OZ-a, jer se na taj članak može pozivati eventualno  supruga ovršenika nakon što se izvrši pljenidba pokretnina, sukladno članku 59. OZ-a.

                            Ovršenik u žalbi navodi da je nekretnina na kojoj se traži provođenje ovrhe u naravi obiteljska kuća u kojoj stanuje sa obitelji.

                            Člankom 75. stavak 5. OZ-a je propisano da se nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za život, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

                            Člankom 84. a OZ-a je propisano da ovršenik može u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi na nekretnini u kojoj stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, predložiti sudu odgodu ovrhe. Ovršenik je uz prijedlog dužan priložiti dokaz o postojanju svog imovinskog, odnosno materijalnog prava čijom će raspoložbom u cijelosti namiriti tražbinu ovrhovoditelja, a sud će prihvatiti prijedlog ovršenika ako stekne uvjerenje:

                            1. da nekretnina predstavlja nekretninu u kojoj ovršenik stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati,

                            2. da će se tražbina ovrhovoditelja u cijelosti namiriti iz sredstava dobivenih na temelju raspolaganja svojim imovinskim, odnosno materijalnim pravom.

                            Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk.ul. 1417 k.o. D. i to kč. br. 2878  proizlazi da se radi o oranici.

                            Ovršenik uz žalbu nije dostavio dokaze da je na ovoj nekretnini izgrađena obiteljska kuća u kojoj stanuje s obitelji.

                            Dakle, u konkretnom slučaju suvlasnički dio nekretnine ovršenika na kojem je određena ovrha nije predmet na kojem je nemoguće provesti ovrhu, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Ovršenik je u slučaju da se radi o nekretnini u kojoj stanuje mogao predložiti samo odgodu ovrhe. 

                            Slijedom navedenog proizlazi da nisu osnovani žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 4. i 6. OZ-a, na koje se ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 50. stavak 5. OZ-a.

                            Stoga je žalba djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje o ovrsi potvrđeno, u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja glavnog duga i zateznih kamata, sukladno članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP), u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

                            Rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju je određen trošak ovrhe u iznosu od 3.812,10 kn.

                            Pravilno ovršenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju priznao trošak konferencije sa strankom u iznosu od 500,00 kn, prema Tbr. 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa) jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje ovrhe, budući za podnošenje prijedloga za ovrhu i provođenje ovrhe nije potrebna konferencija ili sastanci sa strankom.

                            Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je ovrhovoditelju priznao trošak pribavljanja isprava za stranku u iznosu od 250,00 kn, prema Tbr. 32. Tarife, odnosno zk. izvatka jer iz spisa nije razvidno da je za ovrhovoditelja spis iz zemljišno knjižne službe pribavio punomoćnik. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je ovrhovoditelju priznao PDV u iznosu od 527,50 kn. 

                            Naime, prema članku 14. stavak 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju nadoknaditi samo one troškove koji su potrebni za ovrhu.

                            Slijedom navedenog proizlazi da je ovrhovoditelju pravilnom primjenom materijalnog prava ovršenik dužan nadoknaditi troškove za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, prema Tbr. 11. Tarife, trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti u iznosu od 250,00 kn, prema Tbr. 32. Tarife,  PDV u iznosu od 312,50 kn, prema Tbr. 42. Tarife, materijalni trošak za potvrdu ovršnosti kod javnog bilježnika u iznosu od 90,00 kn i materijalni trošak u iznosu od 20,00 kn, odnosno ukupno 1.672,50 kn.

                            Zbog navedenog, žalba ovršenika je djelomično prihvaćena i prvostupanjsko rješenje o ovrsi preinačeno u odluci o troškovima ovršnog postupka, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, te je pravilnom primjenom materijalnog prava ovršenik dužna platiti ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.672,50 kn, umjesto u iznosu od 3.812,10 kn i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 6.250,00 kn.

                            Ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe jer s njom nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a ovrhovoditelj sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1., te člankom 154. stavak 1. i člankom 155. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Slavonski Brod, 9. listopada 2017.

                                                                                                             Sutkinja

                                                                                                       Irena Dikanović Terzić v.r.