1                   Poslovni broj: 3 UsImio-73/17-7

Poslovni broj: 3 UsImio-73/17-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S. V. iz S., D. 17, kojeg zastupa opunomoćenik M. B. odvjetnik u S., A. t. 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa opunomoćenik M. M., radi naknade za tjelesno oštećenje, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 29. rujna 2017., a objavljene 9. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Tužba tužitelja S. V. OIB: ... se usvaja.

2. Oglašava se ništetnim, podredno poništava se Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko   osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II-141-06/16-01, Urbroj: 341-99-05/3-16-8311 od dana 20.01.2017.g.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora u iznosu od 5.500,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II-141-06/16-01, URBROJ: 341-99-05/3-16-8311 od 20.01.2017. odbijena je žalba S. V., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja HZMO, Područne službe u S., KLASA:UP/I-141-06/15-01/OB:03327229586, URBROJ: 341-18-05/3-15-80211 od 21. rujna 2016.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem KLASA:UP/I-141-06/15-01/OB:03327229586, URBROJ: 341-18-05/3-15-80211 od 21. rujna 2016. S. V. rođ…, ovdje tužitelju, utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 50%.

-                                                                                                        2 -                                 Poslovni broj: 3 UsImio-73/17-7

Istim rješenjem je utvrđeno da se od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 50% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta te da se odbija zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredbi materijalnog prava, radi čega smatra da je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Tužitelj u tužbi ukratko opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u  bitnom navodeći da je tuženik odbio žalbu navodeći kako uvidom u medicinsku dokumentaciju proizlazi da je njegovo zdravstveno stanje posljedica bolesti, a ne ozljede na radu ili priznate profesionalne bolesti pa da nema temelja za promjenu uzroka utvrđenog oštećenja organizma te budući da je uzrok nastanka tjelesnih oštećenja kod tužitelja bolest, da nema  pravne osnove da mu se prizna pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužitelj navodi da drugostupanjsko tijelo prilikom utvrđenja činjeničnog stanja nije raspolagalo potpunom medicinskom dokumentacijom kako bi moglo donijeti pravilnu odluku te da se propust tijela koje je donijelo rješenje ogleda u tome što nije izvršen neposredan pregled tužitelja te da na taj način nisu imali na uvid cijeli niz zdravstvenih smetnji koji da su vidljivi „na prvu“, a da je se to prije svega odnosi na probleme s kralježnicom i rukom što da tužitelja sprječava u normalnom obavljanju bilo kakvih poslova. Stoga tužitelj predlaže da se u postupku pribavi cjelokupna dokumentacija koja se nalazi u spisu, zatim da se pribavi zdravstveni karton tužitelja koji se nalazi kod dr. E. B. (Dom zdravlja S., R. hb), da se sasluša tužitelj te da se temeljem navedene dokumentacije, kao i neposrednim pregledom tužitelja od strane ovlaštenog vještaka utvrdi trenutno

stanje, koje da je takve naravi da se svakim danom pogoršava, a što da onemogućava tužitelja u normalnom svakodnevnom ophođenju unutar kućanstva, a kamoli vršenje bilo kakvih poslova koji bi mu omogućavali radni odnos te da se nespornim utvrdi postoji li uzročna veza između nastalih tjelesnih oštećenja i bolesti s ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, te da li ta oštećenja zavrjeđuju iznos tjelesnog oštećenja više od 50%.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2017. je navelo da nakon temeljitog uvida u spise predmeta zaključuje da su navodi tužitelja neosnovani jer da prema stanju u predmetu i svim utvrđenim činjenicama i provedenom vještačenju od strane Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ( dalje ZOSI ) i u skladu s kriterijima Liste oštećenja organizma i Uredbe o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 153/2014, dalje Uredba, koja se primjenjuje se od 01. 01. 2015. ) kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od ukupno 50%, nastalo zbog bolesti te da je temeljem takvog mišljenja odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje  temeljem članka 61. stavak 2. Stoga da navodi tužbe nisu osnovani ni pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, radi čega je predožilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu održanom pred ovim sudom 29. rujna 2017., zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima tužbe te je u cjelosti osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu.             

Opunomoćenik tuženika je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, navodeći da je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje  u postotku koji odgovara medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz zahtjev te da je tužitelju odbijen zahtjev za naknadu tjelesnog oštećenja iz razloga što tjelesno oštećenje nije posljedica nesreće na poslu ili profesionalne bolesti. Također je naveo da ukoliko tužitelj smatra da kod njega postoji veći postotak tjelesnog oštećenja, da može uz predočenje nove medicinske dokumentacije podnijeti novi zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja. Istovremeno se usprotivio prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, kao i za pribavom zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije iz razloga što da se kod utvrđivanja tjelesnog oštećenja pravo priznaje i utvrđuje na zahtjev osiguranika uz priloženu medicinsku dokumentaciju, tako da HZMO nije dužan pribavljati medicinsku dokumentaciju nego da je to obveza onoga tko podnosi zahtjev. Također je naveo da se

protivi prijedlogu za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem te je predložio zaključenje raspravljanja.

              Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak zastupanja te u spis priložio popis troška.

Na temelju ocjene razultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, za pribavom zdravstvenog kartona tužitelja, kao i za izvođenjem dokaza neposrednim pregledom tužitelja od strane ovlaštenog vještaka na okolnosti postojanja tjelesnog oštećenja kod tužitelja, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti  i bez izvođenja predloženih dokaza.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, u smislu odredbe članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, i 33/15, dalje: ZOMO-a).

Sporno je postoji li kod tužitelja tjelesno oštećenje u smislu odredbe čl. 61. st. 2. ZOMO-a.

Odredbom članka  61. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Odredbom stavka 2. istog članka, propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Odredbom stavka 3. istog članka, je propisano da se postoci tih oštećenja, na osnovu kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim zakonom.

Odredbom članka 1. Zakonom o listi tjelesnih oštećenja (Narodne novine, broj: 162/98, dalje: ZLO-a), je propisano da se ovim Zakonom utvrđuju tjelesna oštećenja, nastala kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, na temelju kojih se stječe pravo na naknadu kao pravo iz mirovinskog osiguranja te postoci tih oštećenja.

Stavkom 2. istog članka, je propisano da se tjelesna oštećenja koja su temelj za stjecanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje, prema članku 56. Zakona o mirovinskom osiguranju i postoci tih oštećenja, utvrđuju u Listi tjelesnih oštećenja (dalje, Lista).

Iz sadržaja spisa upravnog tijela te isprava koje su ovom sudu dostavljene uz odgovor na tužbu, razvidno je:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, proveden na zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 10. prosinca 2015.;

- da je na temelju Nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., broj dnevnika: 4826/16 od 17. 05.2016. utvrđeno da kod osiguranika, ovdje tužitelja, postoji tjelesno oštećenje prema članku 61.ZOMO i Uredbi o metodologiji vještačenja (Narodne novine, broj: 153/2014) i to:

- 50% prema broju poglavlja, pod poglavlja, skupine u LOO, A IV, stupanj 2 Liste tjelesnih oštećenja koje je nastalo  dana 17.05.2016. zbog bolesti;

- da je prema odredbi članka 3. Zakona o listi tjelesnih oštećenja ukupni postotak tjelesnog oštećenja 50%;

              - da je na temelju temelju citiranog Nalaza i mišljenja prvostupanjsko upravno tijelo donijelo rješenje KLASA:UP/I-141-06/15-01/OB:03327229586, URBROJ: 341-18-05/3-15-80211 od 21. rujna 2016. kojim je s obzirom na činjenicu da je tjelesno oštećenje kod tužitelja uzrokovano bolešću, rješeno da osiguraniku ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a sve prema odredbi članka 56. stavka 2. ZOMO-a;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja pravodobno podnio žalbu;

- da je prema članku 133. stavku 3. ZOMO-a, pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., Sektora za vještačenje,evidencijski broj vještačenja: 3731 od 12. prosinca 2016., u kojem obrazloženju je, u bitnom navedeno da povodom žalbe, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i navode iz žalbe vijeće viših vještaka nalazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna i sukladna s Listom oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja. Da stanje nakon nakon operativnog liječenja slabinske kralješnice i kirurškog liječenja adenokarcinoma crijeva nije obuhvaćeno navedenom Listom te da oštećenje organizma temeljem njih nije moguće utvrditi. Da su navedena stanja posljedica bolesti, a ne ozljede na radu ili priznate profesionalne bolesti te da nema temelja za promjenu uzroka utvrđenog oštećenja organizma;

- da je na temelju citiranog Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, tuženo tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/II-141-06/16-01, URBROJ: 341-99-05/3-16-8311 od 20.01.2017., kojim je odbijena kao neosnovana žalba žalitelja, a ovdje tužitelja, a protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primjenjeno materijalno pravo.

Budući su navedeni nalazi i mišljenja ovlaštenog vještaka i Vijeća viših vještaka tuženog tijela suglasni (podudarni), obrazloženi i sadrže jasne razloge ocjene tjelesnog oštećenja kod tužitelja, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 153/14), uzimajući u obzir svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju koja je bila predmetom vještačenja kod ovlaštenog vještaka ZOSI-a i zdravstveno stanje tužitelja te odredbe ZLO-a, a u skladu s Listom oštećenja organizma, to im ovaj Sud poklanja vjeru kao vjerodostojnim i objektivnim dokazima, koji su sačinjeni po pravilima medicinske struke i znanosti.

Pravilno je opunomoćenik tuženika naveo da se kod utvrđivanja tjelesnog oštećenja pravo priznaje i utvrđuje na zahtjev osiguranika uz priloženu medicinsku dokumentaciju te da HZMO nije dužan pribavljati medicinsku dokumentaciju već da je to obveza onoga tko podnosi zahtjev, odnosno da kompletna medicinska dokumentacija bude priložena uz podneseni zahtjev. Stoga je pravilno tužitelj upućen da ukoliko smatra da kod njega postoji veći postotak tjelesnog oštećenja od onog utvrđenog rješenjem, a što može dokazati novim medicinskim nalazima, može uz predočenje nove medicinske dokumentacije podnijeti novi zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja u novom upravnom postupku.

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, pored činjenice da se Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., svojim Nalazom i mišljenjem suglasilo u ocjeni da kod žalitelja, ovdje tužitelja, prema stručnim nalazima i mišljenjima vještaka i Vijeća viših vještaka ZOSI-a, a temeljem medicinske dokumentacije koje je bila predmetom vještačenja kod ovlaštenog vještaka ZOSI-a, u skladu s Listom oštećenja organizma i Uredbe, kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od ukupno 50%, zbog bolesti, to je po ocijeni ovog Suda pravilna ocijena prvostupanjskog upravnog tijela kojom je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 61. ZOMO i članka 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a) propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 29/17), propisano je da se odredba članka 2. ovog Zakona primjenjuje na započete, a nedovršene upravne sporove pred upravnim sudovima i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnom spora u zatraženom iznosu od 5.500,00 kn te odlučiti kao pod točkom II. izreke. 

U Splitu 9. listopada 2017.

  S U D A C

                                                Leandra Mojtić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić