- 1 -              II Kž 358/17-4

Broj: II Kž 358/17-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. E. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. E. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. rujna 2017. broj Kv I-97/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog P. E. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. E. L. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. E. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. E. L. po braniteljici, odvjetnici M. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ,,ukine istražni zatvor protiv okrivljenog te da naloži navedene mjere opreza, a sve u skladu s načelom razmjernosti i postupnosti“.

Žalba nije osnovana.

Navodima iznesenim u žalbi, optuženi P. E. L. ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., već isključivo upire na to da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i mjerama opreza. U prilog takvim tvrdnjama žalitelj ističe da je teško narušenog zdravlja s teškom obiteljskom situacijom te da mu je potrebno kontinuirano liječenje po psihijatru, a da bi daljnjim boravkom u istražnom zatvoru, u kojem se nalazi više od tri mjeseca, takvo liječenje bilo znatno otežano, zbog čega predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ZKP/08. i to zabranom napuštanja boravišta, zabranom posjećivanja određenih mjesta i područja te obvezom redovitog javljanja određenoj osobi ili tijelu, kojim mjerama bi se, po njegovom mišljenju, mogla spriječiti bojazan od ponavljanja kaznenih djela.

Protivno iznesenim žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da kvaliteta i značaj okolnosti na kojima prvostupanjski sud utemeljuje zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, pa tako ni od strane optuženika predloženim mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Naime, uporište za zaključak o neophodnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se s uspjehom ostvariti njegova svrha proizlaze upravo u onih osobitih okolnosti koje ukazuju da će optuženik, boravkom na slobodi, počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Naime, optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, do sada već osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela kada mu je izrečena djelomična uvjetna osuda pri čemu je kazneno djelo za koje se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom tereti počinio u vremenu provjeravanja po prijašnjoj presudi. Ujedno, iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da je optuženik već u dva navrata u neubrojivom stanju počinio protupravna djela i to zakonskih obilježja kaznenog djela razbojništva i zakonskih obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju. Iznesene okolnosti u svom zbiru ukazuju ne samo na neusklađenost optuženikovog ranijeg života sa zakonom već i na sklonost optuženika činjenju kaznenih djela protiv imovine, kao i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.

Kada se pri tome ima na umu da je optuženik, prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen i korisnik socijalne pomoći, uz rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je kod optuženika dijagnosticiran shizoafektivni poremećaj kao i da je kod njega prisutna konzumacija različitih psihoaktivnih supstancija na razini zlouporabe, pri čemu je kazneno djelo za koje se u ovom kaznenom postupku osnovanu sumnjiči počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, pa vještak psihijatar sukladno navedenom, s obzirom na to da zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost kao i potencijalnu opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje težeg kaznenog djela ili kaznenog djela s obilježjima nasilja, preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u adekvatnoj ustanovi zatvorenog tipa, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se u konkretnoj situaciji isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. E. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na strani optuženika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. listopada 2017.