- 1 -              II Kž 355/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 355/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. L., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 7. kolovoza 2017. broj K-31/15, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, nakon dopuštene obnove, u sjednici održanoj 6. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, protiv optuženog D. L., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. KZ/97., optuženiku je određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. L. po branitelju, odvjetniku J. F., bez izričitog navođenja žalbene osnove, te predlaže „ukinuti istražni zatvor nad žaliteljem podredno odrediti blažu mjeru podredno ukinuti rješenje“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovane su žalbene tvrdnje optuženika da rješenje nije na zakonu osnovano jer da pobijano rješenje „ne sadržava zakonske razloge određivanja istražnog zatvora (u izreci nedostaje osnova određivanja istražnog zatvora)“, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, kako proizlazi iz uvodnog dijela pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je, među ostalim, naznačio da se istražni zatvor određuje iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08., dakle da se radi o obligatornom, a ne fakultativnom određivanju istražnog zatvora. Isto je vidljivo i iz navoda u sadržaju obrazloženja pobijane odluke, u dijelu u kojem se navodi da je optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju 12 godina, slijedom čega prvostupanjski sud odluku temelji na odredbi članka 123. stavku 2. ZKP/08., kojom je propisano da će sud pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Sukladno tomu, propust suda da u izreci pobijane odluke navede zakonsku osnovu za određivanje istražnog zatvora nije od utjecaja na ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, a istodobno nije riječ o takvom propustu zbog kojeg se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se prvostupanjski sud ne poziva na odredbu članka 133. ZKP/08. Naime, u obrazloženju pobijane odluke također je jasno naznačeno da je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 133. stavka 3. ZKP/08., dakle odredbe kojima je propisano najdulje trajanje istražnog zatvora i mogućnost njegova produljenja u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda. U tom dijelu, međutim, prvostupanjski sud pogrešno smatra da se optuženi D. L. u istražnom zatvoru može nalaziti najdulje četiri godine. No, niti takva pogreška nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer prvostupanjski sud, određujući obligatorni istražni zatvor optuženiku u času donošenja nepravomoćne presude, nije prekoračio maksimalne rokove trajanja istražnog zatvora u konkretnom slučaju. Naime, optuženik je nepravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 05/04 i 84/05), dakle za djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko osam godina. Za takva, pak, kaznena djela, sukladno odredbi članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08., istražni zatvor do donošenja prvostupanjske presude može trajati najdulje dvije godine. Taj se rok, prema odredbi članka 133. stavka 3. ZKP/08. (jer je u predmetu donesena nepravomoćna presuda), produljuje za jednu četvrtinu, dakle za šest mjeseci, tako da ukupno trajanje istražnog zatvora u konkretnom slučaju iznosi dvije godine i šest mjeseci.

 

Neprihvatljivi su i žalbeni navodi optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, uz tvrdnju da je optuženik ukupno bio lišen slobode šest godina, sedam mjeseci i 22 dana, pa da „ne postoji dostatna veza između prvostupanjske presude i daljnje primjene mjere istražnog zatvora prema žalitelju radi čega ni svrha navodnog obligatornog istražnog zatvora više nije legitimna“ te da je optuženiku trebalo odrediti blažu mjeru. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, tako da uzevši u obzir sve navedeno za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Ujedno se ponovno napominje žalitelju da je optuženom D. L. pobijanim rješenjem određen obligatorni istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 2. ZKP/08. jer je nepravomoćnom presudom u obnovi kaznenog postupka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 12 godina. Sukladno, pak, odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., obveza suda da razmatra primjenu blažih mjera postoji u slučaju određivanja istražnog zatvora iz razloga iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., što ovdje nije slučaj.

 

Pri tomu, najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora (članak 133. ZKP/08.) nije isteklo, pa ne dolazi u obzir niti primjena odredbe članka 123. stavka 4. ZKP/08., pri čemu je ujedno pogrešan stav žalitelja da se i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne optuženiku ima uračunati u smislu „testa razmjernosti“. Naime, optuženik se nalazio u istražnom zatvoru (tada pritvoru) od dana uhićenja 4. lipnja 2009. do 12. svibnja 2011., kada je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 638/10 te je kazneni postupak protiv optuženika pravomoćno dovršen. Tada je optuženik postao osuđenik i prestao mu je teći istražni zatvor (tada pritvor) u kojem se tada nalazio ukupno 1 godinu, 11 mjeseci i 8 dana. Nakon toga je optuženik ponovno stekao svojstvo istražnog zatvorenika 11. prosinca 2015., kada je nakon dopuštene obnove kaznenog postupka postalo pravomoćno rješenje o obustavi izvršavanja kazne zatvora, a to je svojstvo imao ukupno 1 mjesec i 16 dana, sve do 27. siječnja 2016., kada mu je ukinut istražni zatvor. Potom se optuženik ponovno nalazi u istražnom zatvoru od 7. kolovoza 2017., na temelju pobijanog rješenja. Dakle, do dana donošenja ovog rješenja optuženik se u istražnom zatvoru nalazi ukupno 2 godine, 2 mjeseca i 23 dana. Što se tiče maksimalnog trajanja istražnog zatvora propisanog odredbom članka 133. ZKP/08., u maksimalno trajanje istražnog zatvora uračunava se samo ono vrijeme za koje je osoba bila lišena slobode po toj osnovi, odnosno po osnovi istražnog zatvora (ranije pritvora) ali ne i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora iz pravomoćne presude koje je prethodilo odluci o obustavi izvršenja te kazne i određivanju istražnog zatvora pa i kada se radi o izdržavanju kazne u istom predmetu. Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora predstavlja lišenje slobode po različitoj osnovi od istražnog zatvora, što je već ustaljena praksa ovog suda (rješenja brojevi: II Kž-427/09, II Kž-548/09, II Kž-740/2010, II Kž-520/13, II Kž-356/14).

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP0/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 6. listopada 2017.

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.                            Vesna Vrbetić, v.r.