Poslovni broj: Gž R-805/2017-2

Poslovni broj: Gž R-805/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. L., diplomirana pravnica, predstavnica H. s. p. iz Z., protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj 23 Pr-3313/14-23 od 20. srpnja 2017., u sjednici održanoj 5. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj 23 Pr-3313/14-23 od 20. srpnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici A. G. iz S., OIB: …, broj HP-02/2-000436/14 od 14. ožujka 2014., koju je donio tuženik HP - Hrvatska pošta d.d., Z., OIB: … nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Z., OIB: … da tužiteljicu A. G. iz S., OIB: …, vrati na rad na poslove radnog mjesta "voditelj tima" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice, u roku od 8 dana (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zahtjev na utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se vrati na rad.

 

Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila radnica tuženika koja je na temelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2009. radila na poslovima voditelja tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, da je tuženik svojom odlukom o otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. otkazao ugovor o radu s tužiteljicom, i to odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz razloga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za poslovima na kojima je tužiteljica radila, da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke tuženika, da tuženik na njezin zahtjev nije odgovorio i da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu.

 

Prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

-da iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014., proizlazi da je ista donesena na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika (u daljnjem tekstu: Program) kojega je tuženik donio 31. prosinca 2013.,

-da iz te Odluke proizlazi kako tuženik navodi da se u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tržište poštanskih usluga kontinuirano smanjuje, a što je dodatno uzrokovala i liberalizacija tržišta poštanskih usluga,

- da postoji pad prihoda poštanskih usluga kao osnovne djelatnosti,

- da i financijski usluge pokazuju trend pada,

- da Odjel sortiranja (u kojem je radila tužiteljica) ima 155 zaposlenih radnika od kojih je 18 voditelja tima koji upravljaju s 132 zaposlena radnika, a što u prosjeku čini 7,33 radnika po voditelju tima,

- da je tuženik kao poslodavac izvršio reorganizaciju rada na način što je smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu voditelja tima,

-da se Glavno Radničko vijeće protivilo prijedlogu Programa zbrinjavanja viška radnika kod tuženika,

- da iz tablice koja je sastavni dio Programu zbrinjavanja viška radnika proizlazi kako su na radnom mjestu voditelj tima u Diviziji pošta, Sektor sortiranja, Odjel sortiranja S., Splitsko-dalmatinska županija, viškom utvrđeni tužiteljica, A. P., J. U. i D. T., a koje su radnice na radnom mjestu voditelj tima, Sektor sortiranja, Odjel sortiranja S., Divizija pošte, Splitsko-dalmatinska županija,

- da iz iskaza svjedoka M. S. koji je u spornom razdoblju bio voditelj Odjela sektora sortiranja i neposredno nadređen tužiteljici, proizlazi da je odlukom uprave utvrđeno da su u sortirnici u S. višak četvoro voditelja tima,

- da također, iz iskaza svjedoka M. S. i svjedoka Ž. M. proizlazi da u Diviziji pošte postoji više Sektora u kojima postoje voditelj tima, ali da je tužiteljica uspoređivana s voditeljima tima unutar Sektora sortiranja, a da nije uspoređivana s drugim voditeljima timova unutar drugih Sektora u Diviziji pošta,

- da je tuženik utvrdio broj izvršitelja na radnom mjestu voditelj tima samo u Sektoru sortiranje unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinska županije,

- da je tužiteljica kod tuženika ostvarila 20. godina radnog staža,

- da joj je otkazan ugovor o radu u dobi od 52. godine života, i

- da joj je odlukom o otkazu utvrđen otkazni rok i pravo na otpremninu.

 

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je odluka tuženika o otkazu ugovora o rad tužiteljici nedopuštena, iz razloga što je tužiteljica  prema ugovoru o radu kod tuženika bila zaposlena na poslovima radnog mjesta voditelj tima, Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, što proizlazi i iz ugovora o radu (list 9.-10. spisa), pa kako je taj sud zaključio da je tuženik, a kada je odlučio smanjiti broj radnika na tom radnom mjestu, bio u obvezi tužiteljicu usporediti sa svim drugim voditeljima timova prema zakonskim i dodatnim kriterijima Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, a ne samo s voditeljima timova u Sektoru sortiranja unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinska županije, te kako tuženik navedeno nije učinio, to je prvostupanjski sud zaključio da je ovakvo postupanje tuženika u suprotnosti sa sistematizacijom radnih mjesta i s ugovorom o radu tužiteljice koji je sklopila s tuženikom.

 

Naime, prema daljnjem utvrđenju prvostupanjskog suda u vrijeme donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika kod tuženika je bio na snazi Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP-Hrvatske pošte d.d. od 2. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), kojim je prema odredbi članka 4., propisano da organizaciju društva čine kao organizacijski dijelovi: Uprava Društva, Uredi podrške Upravi i Divizije. Pri Upravi Društva organiziraju se divizije koje se temelje na načelu funkcionalnosti i to Divizija ekspres, Divizija mreža, Divizija podrška i Divizija pošta, a kako je to propisano odredbom članka 9. Pravilnika.

 

Odredbom članka 10. citiranog Pravilnika, propisano je da se unutar divizija organiziraju organizacijske jedinice, pa su tako u Diviziji pošta organizirani: Sektor dostave grupa područja 1, Sektor dostave grupa područja 2, Sektor dostave grupa područja 3, Sektor dostave grupa područja 4, Sektor dostave grupa područja 5, Sektor dostave grupa područja 6, Sektor međunarodnih poslova, Sektor optimizacije i upravljanja resursima, Sektor prijevoza, Sektor prodaje, Sektor sortiranja, Sektor za upravljanje kvalitetom, Odjel kontrolinga.

 

Nadalje se radi potpore divizijskom ustroju, a radi povećanja upravljivosti i efikasnosti, u društvu organizira 6 grupa područja – organizacijskih jedinica ustrojenih na teritorijalnom principu, koje se sastoje od dvije ili više županija, u kojima se obavljaju poslovi iz djelokruga divizija, kako je to propisano odredbom članka 12. Pravilnika, a prema Prilogu B koji je sastavni dio Pravilnika Grupe područja, pa je u grupi područja GP – 3 Splitsko-dalmatinska županija i Dubrovačko-neretvanska županija.

 

Prema odredbi članka 16.  Pravilnika, radna mjesta u Društvu sistematiziraju se tako da se svako sistematizirano radno mjesto može iskoristiti za raspored radnika u određenu organizacijsku jedinicu u kojoj će obavljati poslove iz poslovnog područja te jedinice, sistematizacijom se utvrđuje opis poslova, preporučeni stupanj stručne naobrazbe, radno iskustvo, pod kojim se smatra rad na istim, prema potrebi i sličnim poslovima, a sistematizacija radnih mjesta prikazana je u Prilogu C koji je sastavni dio ovog Pravilnika. U prilogu C pod rednim brojem 28 nalazi se naziv radnog mjesta "voditelj tima", za koje radno mjesto je predviđena određena stručna sprema, te se taksativno navode poslovi tog radnog mjesta, ali nigdje u Pravilniku nije naveden broj izvršitelja. Isto tako, nigdje u Pravilniku nije navedeno da je radnom mjesto "voditelj tima" ustrojeno samo za točno određeni Sektor (odnosno za Sektor sortiranja u kojem su radili radnici, s kojima je tužiteljica bila komparirana).

 

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da iz ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom proizlazi da je bila zaposlena na radnom mjestu voditelja tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, i da iz toga proizlazi kako tužiteljica nije sklopila ugovor za rad u točno određeni Sektor ili Odjel, to je shodno tome taj sud zaključio da je tužiteljica mogla raditi, odnosno da je mogla biti raspoređena kao voditelj tima u bilo koji Sektor ili Odjel unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije.

 

Kako je dalje, prvostupanjski sud utvrdio na temelju spisu priloženih isprava, kao i iz iskaza svjedoka (M. S. i Ž. M.) da tuženik tužiteljicu i njeno radno mjesto nije promatrao prema organizacijskoj jedinici unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP-Hrvatske pošte d.d. i sukladno sklopljenom ugovoru o radu, već da ju je promatrao samo unutar Sektora sortiranja, a što prema zaključku toga suda s obzirom na Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, ugovor o radu i Program zbrinjavanja viška radnika tuženika, nije pravilno.

 

Isto tako, prvostupanjsku sud je utvrdio da ni iz Programa zbrinjavanja viška radnika, a niti iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, nije razvidno na koji način je tuženik vršio reorganizaciju rada za radna mjesta voditelj tima u Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, Sektor sortiranja, u odnosu na ostale Sektore Divizije pošte u toj organizacijskoj jedinici, te kako su na taj način, u odnosu na tužiteljicu primijeni zakonski i posebni kriteriji za otkaz ugovora o radu.

 

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik kada je utvrđivao višak voditelja tima u Sektoru sortiranja, Divizije pošte na području Splitsko-dalmatinske županije, nije imao u vidu voditelje timova u drugim sektorima i odjelima, Divizije pošte na području Splitsko-dalmatinske županije, a time da tuženik nije ni dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljici, odnosno da je imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer prema Pravilniku i ugovoru o radu tužiteljice, radno mjesto voditelj tima nije vezano za pojedini Sektor ili Odjel, već da je vezan za Diviziju pošta na području Splitsko-dalmatinska županija, a što da tuženik pri reorganizaciji nije imao u vidu, zbog čega da tuženik nije dokazao ni da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom (baš) tužiteljice i time iz istih razloga, da nije dokazao ni da su navedeni gospodarski razlozi utjecali na prestanak potrebe za radom (baš) tužiteljice.

 

Pri tome je prvostupanjski sud naveo da, iako je tuženik u Programu zbrinjavanja viška radnika odredio i obrazložio zakonske i dodatne kriterije, da se tuženik u ovom slučaju nije pridržavao zakonski odredbi koje su po svojoj prirodi kogentne naravi, jer iste nije primijenio na sve usporedive radnike, odnosno na sve radnike zaposlene na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, a to je voditelj tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, jer je tužiteljica prema ugovoru o radu kod tuženika bila zaposlena kao voditelj tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinska županija, a ne u Sektoru sortiranja, pa kada je tuženik odlučio smanjiti broj izvršitelja na tom radnom mjestu, tada da je prije donošenja odluke o otkazu bio u obvezi tužiteljicu usporediti sa svim drugim voditeljima timova Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, a ne samo s voditeljima timova u Sektoru sortiranja te Divizije pošta.

 

Kako tuženik nije postupio na navedeni način to je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici sukladno odredbi članka 107. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj:  149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – u daljnjem tekstu: ZR), jer je utvrdio da je tuženik postupio protivno odredbi članka 107. stavka 3. ZR-a, zbog čega je taj sud zaključio da odluka o otkazu nije dopuštena, i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na posao na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a.

 

Navedena činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utemeljena na rezultatima provedenih dokaza, a žalbenim navodima tuženika ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju.

 

Naime, prema odredbi članka odredbi članka 107. stavka 1. točki 1. ZR-a, razlozi za poslovno uvjetovani otkaz postoje ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. U tom smislu prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla može proizići iz svake operativne potrebe poslodavca, gospodarskih, tehnoloških, strukturalnih ili drugih zahtjeva koji nisu povezani s ponašanjem ili sposobnošću zaposlenika.

 

Međutim, u smislu odredbe članka 107. stavka 2. – 5. ZR-a, ukoliko poslodavac zapošljava više od dvadeset radnika (što je u konkretnom slučaju), poslovno uvjetovani otkaz dopušten je tek u okolnostima da poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, i samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima, s time što je na poslodavcu teret dokaza o postojanju opravdanog razloga za otkaz.

 

Upravo na okolnosti postojanja navedenih pretpostavki prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da tuženik nije dokazao da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje zakonitog i dopuštenog poslovno uvjetovanog otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer nije dokazao da je pri odlučivanju o predmetnom poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete tužiteljicu kao radnika u smislu odredbe članka 107. stavka 3. ZR-a, a u odnosu na sve radnike koji rade na radnom mjestu voditelja tima u drugim Sektorima i Odjelima, Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije.

 

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je navedene kriterije uspoređivano samo u odnosu na radnike koji su radili poslove voditelja tima u Sektoru sortiranja na području navedene Županije, ali kako je tužiteljica imala s tuženikom sklopljen ugovor o radu za radno mjesto voditelja tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, to je shodno tome pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova u točno određenom Sektoru ili Odjelu, već da je mogla raditi kao voditelj tima u bilo kojem Sektoru ili Odjelu unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, zbog čega je pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljici, odnosno da je imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu koji je imala sklopljen s tuženikom, jer i prema Pravilniku tuženika i ugovoru o radu, radno mjesto voditelj tima nije vezano za pojedini Sektor ili Odjel, već je vezano za Diviziju pošta na području Splitsko-dalmatinska županija, a što tuženik pri reorganizaciji i primjeni kriterija nije imao u vidu. 

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dokazao da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom (baš) tužiteljice i time iz istih razloga, nije dokazao ni da su navedeni gospodarski razlozi utjecali na prestanak potrebe za njezinim radom, zbog čega je pravilno postupio kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Neosnovano tuženik tvrdi u žalbi, kao što je to tvrdio i tijekom postupka, da je kao poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici dokazao tko čini usporednu skupinu radnika i da su to radnici koji obavljaju sadržajno iste poslove kao i tužiteljica u Sektoru Sortiranja, Odjelu sortiranja S., Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, a vodeći pri tome računa o kriterijima iz citiranih odredbi ZR-a i posebnim tuženikovim kriterijima, kada je tuženik u ovom slučaju kao usporedne radnike s kojima je trebala biti komparirana tužiteljica trebao uzeti sve voditelje timova u Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, znači, svih Sektora ili Odjela, a ne samo Sektor Sortiranja u kojem je tužiteljica radila, jer je tužiteljica prema ugovoru o radu i Pravilniku tuženika, mogla raditi kao voditelj tima u bilo kojem Sektoru ili Odjelu unutar Divizije pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, posebno imajući na umu da je imala sklopljen ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto voditelja tima, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Budući da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik kod donošenja pobijane odluke nije uzeo u obzir odredbe članka 107. stavka 1. točke 1. ZR-a, i to da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao što nije dokazao ni da je uzeo u obzir i ostale kriterije propisane stavkom 3. tog članka, jer tuženik odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije donio prema svim zakonskim kriterijima.

 

Inače, tuženik tijekom postupka, kao i u žalbi, samo općenito tvrdi da se pridržavao kriterija koje je utvrdio u Programu i da ih je jednako primijenio na sve radnike, pritom i ne tvrdeći da je prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu uzeo sve usporedne radnike koji su radili na radnom mjestu voditelj tima, Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, već samo tvrdi, a što nije ni sporno, da su usporedni radnici, s kojim je tužiteljica bila komparirana, radili na radnom mjestu voditelja tima u Sektoru Sortiranja, Odjelu sortiranja S., Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije, a što nije pravilno, iz razloga koji su prethodno navedeni, što se ponovno ističe.

S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, zbog čega je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. listopada 2017.