- 1 -              III Kr-92/2024-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-92/2024-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P.-N. K. zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. veljače 2023. broj K-527/2020-62 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. prosinca 2023. broj Kž-214/2023-9, u sjednici Vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog P.-N. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. veljače 2023. broj K-527/2020-62 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. prosinca 2023. broj Kž-214/2023-9 osuđen je P.-N. K. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Potom mu je, temeljem članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po braniteljici, odvjetnici K. A. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, što je utjecalo na drugostupanjsku presudu i povredu prava na pravično suđenje, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine presudu Županijskog suda u Osijeku od 8. prosinca 2023. broj Kž-214/2023-9 i presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. veljače 2023. broj K-527/2020-62 i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 14. lipnja 2024. pod brojem Ksm-DO-108/2024-2 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Kada ističe povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na drugostupanjsku presudu osuđenik navodi da je sud drugog stupnja prilikom donošenja svoje odluke povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP-a pa, iako to izričito ne navodi, očigledno upire na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

 

6.1. Argumentirajući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva navodi da je on u žalbi izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja ukazao na to da su iskazi koje su svjedoci - policajci dali pred državnim odvjetništvom upitne vjerodostojnosti s obzirom na to da se radi o usuglašenim iskazima, međutim, da žalbeni sud nije odgovorio na takav njegov prigovor navodeći „kako je logično da su u mjesecu prosincu 2019. svjedoci iskazivali detaljnije jer su im sjećanja bila svježija, a njihove iskaze potvrđuje i materijalna dokumentacija“. Iako je u žalbi iznio i prigovor kojim se dovodi u pitanje uzročno-posljedična veza između inkriminiranog događaja i ozljeda nastalih kod oštećenika, čime je u potpunosti doveo u pitanje ozljede koje su nastale kod oštećenika, tvrdi da žalbeni sud niti na taj prigovor nije dao adekvatan odgovor navodeći samo kako je „prvostupanjski sud dao jasne, valjane i argumentirane razloge“, a koji se svode na to da i taj sud poklanja vjeru iskazu oštećenika. Kada u nastavku zahtjeva obrazlaže ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude prigovarao i tome da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, međutim da žalbeni sud, iako je prihvatio tvrdnju ovog žalitelja da je kazna prestrogo odmjerena, nije odgovorio i na ostale prigovore koji su istaknuti u odnosu na ovu žalbenu osnovu. I na koncu smatra da drugostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke nije ocijenio žalbene razloge koji se tiču žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni odnosno da se o njima nije na odgovarajući način očitovao, pa da je i na taj način postupio protivno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP-a.

 

6.2. Međutim, u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

 

6.3. Naime, već iz ovako citiranog sadržaja ovog dijela zahtjeva evidentno proizlazi kako je sud drugog stupnja u svojoj odluci u bitnome odgovorio na prethodno istaknute žalbene razloge, a to na neki način potvrđuje i u tom djelu zahtjeva ne osporava niti sam podnositelj. Druga je stvar što osuđenik tako dana obrazloženja i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na ove okolnosti i nadalje ne prihvaća te s njima polemizira i u podnesenom zahtjevu. Da je tome doista tako proizlazi ne samo iz sadržaja ovog dijela zahtjeva, već i iz obrazloženja drugostupanjske presude gdje se sud drugog stupnja u svoj odluci očitovao na sve prethodno iznesene prigovore (točke 8.1., 8.4., 9., 11. i 12. obrazloženja), zaključujući da je u odnosu na ove istaknute okolnosti činjenično stanje u potpunosti i na pravilan način utvrđeno, a to što se s takvom ocjenom i zaključcima suda drugog stupnja osuđenik ne slaže nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku.

 

6.4. Obrazlažući nadalje ovaj dio zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik također ističe da je u izjavljenoj žalbi ukazivao i na to da njegovu obranu potvrđuje, prije svega, snimka poziva koji je on uputio Operativno-komunikacijskom centru Policijske uprave z. neposredno nakon samog događaja, koja snimka, međutim, nije pribavljena tijekom postupka te da je isticao kako je potpuno nelogično i neživotno da bi on nakon inkriminiranog događaja dolazio na lice mjesta zajedno sa svojim ocem, no da sud drugog stupnja u odnosu na ovako istaknute žalbene navode odnosno njegove prigovore u svojoj odluci nije dao konkretne odgovore, zbog čega je i na taj način postupio protivno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP-a.

 

6.5. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.6. Naime, iako se drugostupanjski sud u svojoj odluci doista nije direktno očitovao i na ove žalbene prigovore, treba napomenuti kako se povreda odredbe članka 487. stavka 1. ZKP-a ne može tumačiti na način da je drugostupanjski sud dužan dati detaljan i precizan odgovor baš na svaku tvrdnju stranke u postupku, već to prvenstveno ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Žalbeni sud se mora očitovati samo na istaknute žalbene osnove i bitne žalbene razloge tako da se kroz obrazloženje drugostupanjske odluke na jasan i razumljiv način vidi je li pojedina argumentacija žalbe osnovana ili ne te iz kojih razloga tako nešto proizlazi, a to je u drugostupanjskoj presudi i učinjeno. Sud drugog stupnja je u odnosu na sve istaknute žalbene osnove na jasan, argumentiran i dostatan način odgovorio, kao što je odgovorio i na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, čime je u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a. Naime, drugostupanjski se sud detaljno i argumentirano očitovao na žalbene prigovore koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (točke 7. i 7.1. obrazloženja), pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (točke 8., 8.1., 8.2., 8.3., 8.4., 8.5. i 9. obrazloženja), povredu kaznenog zakona (točka 10. obrazloženja) i odluku o kazni (točke 11. i 12. obrazloženja). Očitujući se na iznesene žalbene prigovore drugostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, argumentirano i dostatno obrazložio zbog čega smatra da je u odnosu na predmetno kazneno djelo činjenično stanje pravilno i na potpuni način utvrđeno, smatrajući istovremeno kako je u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen i kazneni zakon te je, u bitnome, dao odgovore na sve istaknute žalbene navode nalazeći ih u potpunosti neosnovanima i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravno obrazloženje koje je dao prvostupanjski sud.

 

6.7. Slijedom svega prethodno navedenog, po ocjeni ovog Suda, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio prethodno citiranu postupovnu povredu jer drugostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP-a te je u njoj odgovoreno na sve istaknute žalbene osnove i bitne žalbene razloge, tako da nema govora o tome da bi bila ostvarena postupovna povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a na koju se u ovom dijelu zahtjeva poziva podnositelj.

 

7. Ističući povredu prava na pravično suđenje osuđenik navodi da mu je u ovom kaznenom predmetu povrijeđeno ustavno jamstvo načela jednakosti iz članka 14. i članka 26. Ustava Republike Hrvatske, koje svakome jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima i drugim državnim tijelima. Pozivajući se na pojedine odluke Županijskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Slavonskom Brodu i Županijskog suda u Sisku, navodi da su ti sudovi za isto kazneno djelo (članak 314. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.), a za koje je osuđen i podnositelj zahtjeva, u biti, utvrđivali blaže kazne (uvjetne osude) nego što je u ovom kaznenom predmetu utvrđena osuđeniku (djelomična uvjetna osuda). Smatra da je time povrijeđena odredba članka 26. Ustava Republike Hrvatske koja svakome jamči pravo na jednakost pred zakonom i sudovima odnosno da je došlo do povrede prava okrivljenika na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na jednakost u tumačenju pravne norme.

 

7.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

7.2. Naime, iz sadržaja ovog dijela zahtjeva jasno proizlazi da osuđenik nije zadovoljan i problematizira pravilnost odmjerene vrste i visine kazne odnosno izrečene sankcije, pri čemu zanemaruje činjenicu da je odmjeravanje kazne postupak ocjene postojanja i značaja okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere sankcije kako je to predviđeno odredbama materijalnog kaznenog prava (članak 47. KZ/11.), a kroz individualizaciju sankcije u odnosu na svaki konkretan slučaj i konkretnog optuženika. Dakle, po ocjeni ovog suda, kroz ovako istaknuti prigovor, a koji se u zahtjevu podvodi pod povrede ustavnog i konvencijskog prava, u biti se izražava nezadovoljstvo pravomoćno izrečenom kaznom te se, mimo zakonskih uvjeta, pobija odluka o kazni koja je osuđeniku izrečena pravomoćnom presudom, a to je u suprotnosti s odredbom članka 517. ZKP-a koja taksativno propisuje osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može pobijati, a među njima se ne nalazi i odluka o kazni. Pritom osuđenik, iznoseći ovakve prigovore, u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda može ispitivati u odnosu na odluku o kazni jedino u situaciji ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-a), međutim, to ovdje nije bio slučaj jer ovom pravomoćnom presudom takva povreda nije počinjena.

 

8. Stoga nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuje osuđeni P.-N. K. u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik Vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.