1                            Poslovni broj: Gž Ob-166/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-166/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. Z., OIB: ..., H., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u S., protiv tuženice-protutužiteljice B. Š., OIB: ..., K. S., koju zastupa punomoćnica D. T. K., odvjetnica u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P Ob-776/2015 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P Ob-776/2015 od 14. svibnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da posebni dio zgrade označene kao čest.zgr.197, površine 160 m2, Z.U.677, k.o. S., ZK TIJELO III-5.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po 1/2 dijela, pa je tužitelj-protutuženik ovlašten na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva zajedno sa svim drugim pripadnostima i služnostima na predmetnoj nekretnini na svoje ime za 1/2 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene-protutužiteljice za 1/2 dijela.

II. Odluka o troškovima se ostavlja za kasniju presudu.

 

2. Žali se tuženica-protutužiteljica koja pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,  70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu jer da se radi o neodrživoj presudi koja da je protivna zakonu i stvarnom činjeničnom stanju.

 

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika da posebni dio zgrade označene kao čest. zgr.197, površine 160 m2, Z.U.677, k.o. S., ZK TIJELO III-5.suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po 1/2 dijela i da je ovlašten na temelju presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva zajedno sa svim drugim pripadnostima i služnostima na predmetnoj nekretnini na svoje ime za 1/2 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužene-protutužiteljice za 1/2 dijela.

 

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je iz presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P Ob-590/2015 od 21. prosinca 2015. utvrđeno da su stranke sklopile brak 30. rujna 2006. i da je tužba za razvod braka podnesena 6. svibnja 2015.,

- da je iz spisa suda poslovni broj Z-1430/13 utvrđeno da tom spisu prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana, 25. lipnja 2013. između E. d. o. o., Z. i B. Z. (u nastavku: Ugovor) ovjeren od strane javnog bilježnika A. R. iz S. pod poslovnim brojem OV-3592/13 od 5. srpnja 2013., koji Ugovor da je pravni posao kupoprodaje nekretnine III etaža 0/0, prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu položenom 197 zgr. zgrada upisana u poduložak 5 Z. U. 677 k.o. S., u naravi poslovni prostor i skladište površine 99 m2 (članak 1. Ugovora), da prodavatelj i kupac za nekretninu iz čl. 1. tog Ugovora utvrđuju kupoprodajnu cijenu u visini od 770.000,00 kn (čl. 3. Ugovora), da će kupoprodajnu cijenu kupac isplatiti u korist prodavatelja u roku od 30 dana od dana sklapanja tog Ugovora (čl. 4. Ugovora),

- da se tabularnom ispravom od 19. kolovoza 2013. ovjerene od strane javnog bilježnika A. R. poslovni broj OV-4253/13 od 19. kolovoza 2013. potvrđuje da je kupac B. Z. u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu oprema Ugovoru od 25. lipnja 2013., te se kupcu dopušta da izvrši uknjižbu prava vlasništva nekretnina čest. zgr. 197, poduložak 5, Z. U. 677 k.o. S., posebni dio nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao III etaža 0/0 u prizemlju zgrade, u naravi poslovni prostor i skladište ukupne površine 99,00 m2,

- da se rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj Z-1430/13 od dana 23. kolovoza 2013. dozvoljava uknjižba prava vlasništva č. zgr. 197 – 3. zkt. Z. U. 677 k.o. S. i to etažnog dijela prostorije u prizemlju zgrade na ime B. Z. Ž. A. iz H., uz istodobno brisanje tog prava sa imena prodavatelja E. d. o. o., Z., a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. lipnja 2013. ovjerenog od strane javnog bilježnika A. R. iz S. pod Ov-3592/13 od 05. srpnja 2013. pod Ov-4253/13 od 19. kolovoza 2013.,

- da je tuženica na predmetnoj nekretnini koja je predmet spora stekla pravo vlasništva na temelju pravnog posla uknjižbom nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi za vrijeme trajanja braka između tužitelja i tuženice s obzirom da je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva 20. kolovoza 2013. i donošenja rješenja zemljišnoknjižnog odjela o uknjižbi prava vlasništva 23. kolovoza 2013. bila u braku sa tužiteljem,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je do prekida bračne zajednice kad je tuženica otišla od njega došlo u 4. mjesecu 2015.,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da tuženica negdje od sredine ožujka 2015. više ne živi sa A. Z. i od tada da je prekinuta njihova bračna zajednica,

- da je u svakom slučaju prema iskazima stranaka najranije u ožujku 2015. prekinuta bračna zajednica tužitelja i tuženice,

- da je tuženica spornu nekretninu stekla u vlasništvo 2013., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice između nje i tužitelja,

- da je iz Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 2. rujna 2013. između Z. B. d. d., kao kreditora i B. Z., kao korisnika kredita  utvrđeno da je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu), da radi osiguranja cjelokupne tražbine Kreditora prema Korisniku kredita, založni dužnik B. Z. zalaže cijeli suvlasnički dio nekretnine upisane u Z. U. 677, zemljišnoknjižno tijelo AIII – zgrada površine 160 m2 u podulošku br. 5 k.o. S.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj Z-1563/13 od 06. rujna 2013. dozvoljena uknjižba prava zaloga na teret čest. zgr. 197 – 3. zkt Z.U. 677 k.o. S., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 70.000,00 EUR u korist Z. B. d. d.,

- da iz vještva vještaka S. K., dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove iz svibnja 2020 godine (list 372 spisa) proizlazi da je B. Z. na dan stupanja u brak s A. Z. imala kod S. B. otvoren tekući račun broj ... da je na dan stupanja u brak 30. rujna 2006. stanje na tekućem računu bilo 5.908,63 kune, da je pored tog računa, prije stupanja u brak, imala i kod Z. B. devizni račun br. ..., koji je zatvoren, te je na računu taj dan izvršena isplata s računa u iznosu od 1.000,0 eur, da je B. Š. prije stupanja u brak s A. Z. na računima kod banaka imala ukupno 1.458,31 kunu.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je, obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, valjalo primijeniti odredbe članka 247., 248., 249., 250. i 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15; dalje: ObZ). Nitko od svjedoka da ne potvrđuje da bi tuženica-protutužiteljica imala prije sklapanja braka vlastite imovine, niti to proizlazi iz stanja njezinih računa prije sklapanja braka kako je to naveo vještak financijske struke, a niti itko od svjedoka potvrđuje da bi tuženici darovao novac za kupnju predmetne nekretnine. Stoga da je predmetna nekretnina nedvojbeno bračna stečevina stranaka jer je za vrijeme trajanja bračne zajednice stečena radom. Tužiteljica da je u svom stranačkom iskazu iskazala da je za vrijeme braka štedjela od svoje plaće, te da je taj kredit za vrijeme braka otplaćivala od svoje plaće. Ujedno, tužitelj da je u svom iskazu naveo da je tuženica u vrijeme kada se dizao kredit za poslovi prostor imala plaću od oko 7.000,00 kuna, a sam tužitelj da je također radio i zarađivao kao ugostitelj. Stoga, da je nedvojbeno da je predmetna nekretnina koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka stečena upravo radom stranaka. S obzirom da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka to da su isti sukladno odredbi članka 249. stavak 1. ObZ-a u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini. Stoga da je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da se utvrdi da posebni dio zgrade označen kao čest. zgr. 197, površine 160 m2, Z. U. 677 k.o. S., zk tijelo III-5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) prostorije u prizemlju zgrade prema nacrtu, predstavlja bračnu stečevinu stranaka za po 1/2 dijela. Kako je među strankama sporna osnova tužbenog zahtjeva radi utvrđenja bračne stečevine, a o tom utvrđenju da može ovisiti i osnovanost i visina postavljenih zahtjeva tijekom postupka u podnescima stranaka, posebice onih koji se odnose na dugove koji bi opterećivali spornu nekretninu, a koji još nisu u cijelosti, po ocjeni suda sazreli za odluku niti su do kraja raspravljeni, a tuženica-protutužiteljica u svojoj protutužbi navodi da ako sud prihvati tužiteljev deklaratorni zahtjev da se tužitelj-protutuženik utvrdi suvlasnikom za 1/2 dijela predmetnog poslovnog prostora, da se tada prihvati i zahtjev protutužiteljice da joj tužitelj-protutuženik isplati 1/2 dijela plaćenih obroka kredita i ostalih davanja koji su teretili spornu nekretninu, a za odluku da je sazrio postavljeni tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine nekretnine pa da je u odnosu na taj dio zahtjeva sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje djelomične presude, slijedom čega da je i donio djelomičnu presudu sukladno odredbi članka 329. ZPP-a, dok ostali zahtjevi još nisu sazreli za presuđenje jer nisu raspravljeni.

 

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 329. ZPP i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje upire žaliteljica kao ni druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud a imajući u vidu odredbu članka 329. ZPP-a donio djelomičnu presudu u odnosu na predmetnu nekretninu-poslovni prostor jer je taj dio zahtjeva sazreo za odlučivanje, dok preostali zahtjevi nisu sazreli za odlučivanje, pa nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice da je o svim zahtjevima potrebno odlučiti jednom odlukom.

 

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju upire žaliteljica, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žaliteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žaliteljica. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

11. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj-protutuženik temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženice-protutužiteljice, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika.

 

12. U konkretnom slučaju, kao sporno postavilo se pitanje je li predmetna nekretnina vlastita imovina tužene-protutužiteljice ili bračnu stečevina stranaka za 1/2 dijela.

 

13. Odredbom članka 247. ObZ-a propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, dok je člankom 248. ObZ-a propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

14. Nadalje, odredbom članka 249. stavak 1. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a člankom 250. ObZ-a propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava osim ako Obiteljskim zakonom nije drugačije određeno.

 

15. Člankom 253. stavak 1. ObZ-a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je odredbom članka 253. stavak 2. propisano da je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ-a (nasljeđivanje, darovanje i sl.). 

 

16. Dakle, u postupcima u kojima je predmet spora utvrđenje bračne stečevine sud treba utvrditi predstavlja li imovina iz zahtjeva bračnu stečevinu u smislu članka 248. ObZ-a ili vlastitu imovinu nekog od bračnih drugova stečenu po nekoj drugoj osnovi (članak 253. ObZ-a) i postoji li među strankama ugovor o podjeli bračne stečevine (članak 249. ObZ-a), a u konkretnom slučaju nije bilo sporno da takvog ugovora nema.

 

17. U konkretnim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni prostor kupljen za vrijeme trajanja braka stranaka zajedničkim sredstvima stranaka i to na način da je dio kupoprodajne cijene od 50.000 EUR-a plaćen štednjom stranaka, a dio od 50.000 EUR-a pozajmljenim novcem od M. B. (tužitelj-protutuženik je na račun tužene-protutužiteljice 13. kolovoza 2013. sa svog računa otvorenog kod S. B. prebacio na račun tužene-protutužiteljice iznos od 251.232,48 kuna/33.500 EUR-a, kojeg dana je tužena-protutužiteljica je na svoj račun uplatila iznos od 50.000 EUR-a koji je posuđen od M. B. i 15.000 EUR-a) nakon kojih uplata je izvršena kupoprodajna cijena poslovnog prostora, dok je posuđeni iznos od 50.000 EUR vraćen M. od podignutog kredita koji je dignut za vrijeme trajanja bračne zajednice. Da predmetni prostor ne predstavlja vlastitu imovinu tužene-protutužiteljice proizlazi i iz provedenog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja temeljem kojeg je utvrđeno da tužena-protutužiteljica prije sklapanja braka nije imala ušteđevinu osim iznosa od 1.458,31 kunu, odnosno nije dokazala da je predmetnu nekretninu stekla po pravnom temelju različitom od onog  koji je predviđen za stjecanje bračne stečevine.

 

18. U smislu članka 248. ObZ-a bračnu stečevinu predstavlja i novac stečen podizanjem kredita kod banke. Međutim, suprotno navodima žaliteljice u situaciji kada jedan od bračnih drugova nije ispunjavao svoj dio obveze po tom kreditu, već je umjesto njega to izvršio drugi bračni drug, isto ne utječe na veličinu suvlasničkog dijela u drugoj imovini stečenoj tijekom braka, odnosno na stvarna prva stranaka. Naprotiv, u takvoj situaciji onaj bračni drug koji je vršio i vrši otplatu kredita u dijelu koji bi otpao na njegovog bračnog drugoga, ima pravo prema tom bračnom drugom postaviti obvezno pravni zahtjev za isplatu (članak 250. ObZ-a). Za istaći je i to da iz tijeka postupka proizlazi da tuženica-protutužiteljica od tužitelja-protutuženika traži podmirenje 1/2 dijela kredita, pa bi i to upućivalo da ista smatra da su stranke suvlasnici predmeta spora za 1/2 dijela.

 

19. Stoga, utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, slijedom čega nije osnovana žalba žaliteljice.

 

20. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 12. srpnja 2024.