- 1 -              III Kr-87/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-87/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 9. ožujka 2021. broj K-625/2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2022. broj Kž-88/2022-10, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 9. ožujka 2021. broj K-625/2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2022. broj Kž-88/2022-10 osuđen je M. Š. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - razbojništvom u poticanju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku P. P. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po osnovi iz članka 517. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.-22.) i to zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2. ZKP/08.-22. te po osnovi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-22. zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, koja povreda je utjecala na presudu, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se posljedično odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.-24.) spis je sa zahtjevom bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 4. travnja 2024. pod brojem Ksm-DO-49/2024. s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-22. podnositelj zahtjeva navodi da mu je tijekom kaznenog postupka bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske odnosno člankom 6. stavkom 3.d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi da tijekom provedenog kaznenog postupka niti jednom nije bio u mogućnosti ispitati suoptuženika M. M., a da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se osuđujuća presuda u odnosu na njega u odlučujućoj mjeri temelji upravo na iskazu tog suoptuženika (točka 82. obrazloženja). Zbog navedenog, po ocjeni podnositelja zahtjeva, povrijeđeno mu je konfrontacijsko pravo koje se sastoji u tome da ispita odnosno da mu se omogući ispitivanje svjedoka optužbe, a koje pravo je sastavnica prava na pravično suđenje. Nadalje, osuđenik tvrdi da mu je tijekom provedenog kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske i to s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku jer da su prvostupanjska i drugostupanjska presuda arbitrarne s obzirom na to da je u njima u potpunosti zanemaren sadržaj personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, nakon čega u nastavku obrazloženja podnesenog zahtjeva ponovno detaljno analizira izvedeni dokazni postupak, pri čemu u potpunosti polemizira sa zaključcima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na utvrđene odlučne činjenice.

 

6.1. Međutim, u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

 

6.2. Prvenstveno treba napomenuti kako nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što tijekom postupka nije bio u mogućnosti ispitati suoptuženika M. M. te da se osuđujuća presuda u odnosu na njega u odlučujućoj mjeri temelji na nekonfrontiranom iskazu tog suoptuženika. Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Pazinu broj K-625/2019 utvrđeno je da je rasprava u ovom kaznenom predmetu započela 4. veljače 2021. (zapisnik na listu 1640-1648), nakon čega je ista nastavljena i dovršena 9. ožujka 2021. (zapisnik na listu 1795-1803). Na raspravi 9. ožujka 2021. bili su prisutni optuženi M. M. i optuženi M. Š., dok nije pristupio optuženi T. L., zbog čega je, sukladno članku 404. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.), rasprava održana u odsutnosti optuženog T. L. Na toj raspravi optuženi M. M. je iznio svoju obranu, međutim nije želio odgovarati na pitanja nazočnih stranaka, zbog čega su u nastavku postupka pročitani zapisnici o njegovom prvom ispitivanju pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola od 3. kolovoza 2017. (list 378-380 spisa predmeta) i drugom ispitivanju pred istim državnim odvjetništvom od 20. rujna 2017. (list 611-613 spisa predmeta), reproducirane su snimke prvog i drugog ispitivanja navedenog osumnjičenika te je u konačnici pročitana i obrana optuženog M. M. koju je dao na raspravi koja je održana pred Općinskim sudom u Puli-Pola 6. lipnja 2018. (zapisnik na listu 1026-1030 spisa predmeta). Upravo iz pročitanog zapisnika od 6. lipnja 2018. proizlazi kako je na toj raspravi optuženi M. M. iznosio obranu i odgovarao na pitanja nazočnih stranaka, između ostalih i na pitanja branitelja optuženog M. Š. Dakle, kada se ima u vidu navedena činjenica, bez obzira na okolnost što na raspravi koja je održana 9. ožujka 2021. optuženi M. M. nije želio odgovarati na pitanja optuženog M. Š. i njegovog branitelja, osuđujuća presuda za osuđenika, protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ne temelji se samo na nekonfrontiranom iskazu suoptuženika M. M. jer je on prethodno već bio ispitan od branitelja osuđenika na raspravi koja je održana 6. lipnja 2018., kada je odgovarao na sva njegova postavljena pitanja. Prema tome i prvostupanjska i drugostupanjska presuda utemeljene su, između ostalog, i na toj konfrontiranoj obrani koja je pročitana na zadnjoj raspravi, a ne samo na nekonfrontiranim iskazima, kako to pogrešno tvrdi osuđenik.

 

6.3. Isto tako nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da se osuđujuća presuda u odnosu na njega u odlučujućoj mjeri temelji na ne konfrontiranoj obrani optuženog M. M. od 9. ožujka 2021. Naime, već je prethodno navedeno da se zaključci i utvrđenja sudova u odnosu na kaznenopravnu odgovornost osuđenika temelje ne samo na toj obrani, već i na konfrontiranoj obrani koju je suoptuženik M. M. dao na raspravi koja je održana 6. lipnja 2018. Osim toga nižestupanjski su sudovi, a u odnosu na kaznenopravnu odgovornost osuđenika, svoju odluku temeljili na detaljnoj analizi, ocjeni i raščlambi svih izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, pa tako i obrani drugog suoptuženika T. L., pri čemu su dali detaljne i jasne razloge za svoja utvrđenja. Stoga, iz navedenog je razvidno kako je ne konfrontirana obrana suoptuženika M. M. samo jedan od izvedenih dokaza na kojem se temelje zaključci sudova i u prethodno iznesenom kontekstu ista, protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ne predstavlja odlučujući dokaz na kojem se temelji osuđujuća presuda za osuđenika.

 

6.4. U potpunosti je neosnovana tvrdnja osuđenika da su prvostupanjska i drugostupanjska presuda arbitrarne te da su u njima zanemareni sadržaji personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka jer su navedeni sudovi prilikom donošenja pobijanih odluka, nakon što su dali savjesnu i detaljnu ocjenu svih izvedenih dokaza, donijeli odgovarajuće zaključke u odnosu na utvrđene odlučne činjenice i kaznenopravnu odgovornost počinitelja, pri čemu su za te svoje zaključke dali jasne, dostatne i argumentirane razloge. Pritom je prvostupanjski sud nakon citiranja obrana optuženika (točke 11. do 19. obrazloženja), analize materijalnih dokaza (točke 20. do 37. obrazloženja) te iskaza svjedoka (točke 38. do 49. obrazloženja) dao ocjenu svih izvedenih dokaza, analizu dokaznog postupka i zaključke u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica (točke 61. do 88. obrazloženja), da bi nakon toga dao u potpunosti jasno, argumentirano i dostatno obrazloženje razloga za zaključak tog suda zbog čega smatra da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela.

 

6.5. Isto tako iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je i sud drugog stupnja u žalbenom postupku razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika (bitna povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), pa tako i one koji se odnose na pitanje teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom je i sud drugog stupnja dao jasne, relevantne i dostatne razloge zbog čega je prihvatio kao osnovanu i uvjerljivu argumentaciju suda prvog stupnja, a na temelju kojih je zaključio da tijekom prvostupanjskog postupka osuđeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje (točka 9.3.3. obrazloženja). O arbitrarnim odlukama može se govoriti isključivo onda kada pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili kada su razlozi koji su dani evidentno nerazumni ili proizvoljni, no o tome u ovom slučaju, iz razloga koji su prethodno navedeni i obrazloženi, nema niti govora jer su sudovi u pobijanim odlukama dali jasne, dostatne i razumne razloge za svoja utvrđenja i zaključke u odnosu na kaznenopravnu odgovornost optuženika. To što osuđenik, podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek, i nadalje izražava svoje nezadovoljstvo sa zaključcima nižestupanjskih sudova ne predstavlja arbitrarnost u postupanju odnosno tešku povredu prava na pravično suđenje.

 

6.6. Slijedom prethodno iznesenog, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je u ovom kaznenom predmetu, iz razloga koji su u zahtjevu opisani, teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) s obzirom da je on bio u mogućnosti tijekom postupka ispitati suoptuženika M. M. pa se osuđujuća presuda u odnosu na njega ne temelji u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu ovog suoptuženika. Isto tako pobijane presude, suprotno tvrdnjama osuđenika, nisu arbitrarne, već se, po ocjeni ovog suda, u sadržajnom pogledu radi o tvrdnjama i navodima kojima osuđenik očigledno osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na njegovu krivnju i kaznenopravnu odgovornost tempore criminis.

 

7. Kada ističe razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka propisan člankom 517. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.-22. (povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, koja povreda je utjecala na presudu) osuđenik navodi da mu je tijekom rasprave bilo uskraćeno pravo na ispitivanje suoptuženika T. L., a koje pravo mu je propisano člankom 64. stavkom 1. točkom 10. ZKP/08.-19. Isto tako smatra da je sud prvog stupnja tijekom rasprave nepravilno primijenio odredbe članka 404. stavka 3. i članka 431. stavka 2. ZKP/08.-19. Obrazlažući navedene tvrdnje podnositelj zahtjeva navodi kako je bio u mogućnosti ispitati ovog suoptuženika u fazi rasprave koja je održana pred Općinskim sudom u Puli-Pola, međutim, nakon što je prvostupanjska presuda donesena u tom postupku bila ukinuta u ponovljenom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Pazinu nije bio ponovno u mogućnosti ispitati optuženog T. L. Tvrdi da iz zapisnika s rasprave koja je održana 4. veljače 2021. proizlazi da je optuženi T. L. bio otpušten s rasprave prije njezina početka, a nakon što je ta rasprava tog dana odgođena prvostupanjski sud za slijedeću zakazanu raspravu nije nalogom osigurao nazočnost ovog suoptuženika već je, protivno odredbi članka 404. stavka 3. ZKP/08.-19., održao raspravu iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti. Osim toga, čitanjem zapisnika o prvom ispitivanju optuženog T. L. pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola i reprodukcijom snimke toga ispitivanja, bez suglasnosti stranaka te temeljeći osuđujuću presudu u odnosu na podnositelja zahtjeva u odlučujućoj mjeri na takvom nekonfrontiranom iskazu ovog suoptuženika, nepravilno je primijenjena odredba članka 431. stavka 2. ZKP/08.-19., a to je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, bilo od utjecaja na presudu.

 

7.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

7.2. Prije svega treba napomenuti da nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da mu je tijekom rasprave bilo uskraćeno pravo na ispitivanje suoptuženika T. L. Naime, već je prethodno navedeno kako je u ovom kaznenom postupku rasprava započela ispočetka 4. veljače 2021. temeljem članka 407. stavka 3. ZKP/08.-19. (list 1640-1648 spisa predmeta). Iz navedenog zapisnika proizlazi kako je prije započinjanja rasprave optuženi T. L. izjavio kako ne želi prisustvovati raspravi, da se očitovao o osnovanosti optužnice u nazočnosti svog branitelja, da je prethodno dao iskaz kod kojeg ostaje i kojem nema što za nadodati pa predlaže da se taj iskaz pročita, nakon čega je otpušten iz sudnice tako da su ta rasprava, kao i nastavak rasprave koji je održan 9. ožujka 2021. provedeni u njegovoj odsutnosti. Imajući u vidu prethodno navedeno očitovanje ovog optuženika prvostupanjski je sud na održanoj raspravi pravilno pročitao očitovanje optuženog T. L. o osnovanosti optužnice, kao što je isto tako na nastavku rasprave pravilno pročitao zapisnik o njegovom prvom ispitivanju pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola (list 596-598 spisa premeta), nakon čega je pregledana i reproducirana snimka tog ispitivanja te je pročitan i zapisnik o ispitivanju ovog optuženika sa rasprave koja je održana 6. lipnja 2018. pred Općinskim sudom u Puli-Pola (list 1026-1030 spisa predmeta). Kako iz navedenog zapisnika od 6. lipnja 2018. proizlazi da je optuženi T. L., nakon što je iznio svoju obranu, odgovarao na postavljena pitanja stranaka, pa tako i optuženog M. Š. i njegovog branitelja (stranica 6. do 8. zapisnika), to je potpuno neosnovana tvrdnja osuđenika da mu je tijekom postupka bilo uskraćeno pravo na ispitivanje ovog suoptuženika s obzirom da je navedeno pravo konzumirano upravo na raspravi koja je održana 6. lipnja 2018. Stoga se, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, osuđujuća presuda u odnosu na osuđenika ne temelji u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu ovog suoptuženika s obzirom na to da se, osim na iskazu ovog suoptuženika danom pred državnim odvjetnikom, ona temelji i na konfrontiranom iskazu od 6 lipnja 2018., ali isto tako i na iskazu optuženog M. M. te tijekom postupka izvedenim drugim materijalnim i personalnim dokazima.

 

7.3. Također nije u pravu osuđenik kada ističe da je tijekom rasprave prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe članka 404. stavka 3. i članka 431. stavka 2. ZKP/08.-19., koje povrede su bile od utjecaja na presudu.

 

7.4. Naime, kada je optuženi T. L. prije započinjanja rasprave 4. veljače 2021. decidirano izjavio kako ne želi prisustvovati raspravi, u situaciji kada se prethodno očitovao o osnovanosti optužnice u nazočnosti branitelja, naveo da ostaje kod ranije danog iskaza kojem nema što za nadodati, zbog čega je predložio da se isti tijekom postupka pročita te izjavio da ne želi prisustvovati raspravi, tada je pravilna odluka prvostupanjskog suda da se rasprava i nastavak rasprave, sukladno prethodno citiranoj odredbi, održi u odsutnosti ovog optuženika. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je, u odsutnosti ovog suoptuženika, pravilno i opravdano pročitao zapisnik o njegovom prvom ispitivanju pred nadležnim državnim odvjetništvom, pregledao snimku njegovog prvog ispitivanja te je pročitao i njegov konfrontirani iskaz kojeg je on dao na raspravi 6. lipnja 2018. Stoga, suprotno tvrdnjama osuđenika, po ocjeni ovog Suda, postupajući na navedeni način nije ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi uslijed, po mišljenju podnositelja zahtjeva, nepravilne primjene prethodno istaknutih odredbi ZKP-a. Naime, kada bi se tumačenjem odredbe članka 404. ZKP/08.-19. i zauzelo stajalište da je prvostupanjski sud u nekom dijelu postupio protivno toj odredbi tada bi se, po ocjeni ovog Suda, eventualno moglo raditi o povredi prava na obranu onog optuženika koji u tom trenutku nije prisustvovao raspravi (T. L.), a ne onog optuženika koji je raspravi pristupio i kojoj je prisustvovao (M. Š.), a koji je tom prigodom u potpunosti mogao konzumirati svoja zakonska prava, kao što je to ovdje i bio slučaj.

 

8. Slijedom svega prethodno iznesenog, po ocjeni ovog suda, nisu ostvareni razlozi za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. i točke 3. ZKP/08.-22., a kako se to tvrdi u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Posljedično, nije bilo niti uvjeta za odgodu odnosno prekid izvršavanja kazne, u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.-24.

 

9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08.-24., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

 

                                                                      Predsjednik Vijeća:

                                                                      Dražen Tripalo, v.r.