- 1 -              III Kr-105/2024-3

Broj: III Kr-105/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. M. zbog kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. travnja 2023. broj K-619/2019. i presuda Županijskog suda u Zadru od 3. travnja 2024. broj Kž-238/2023-4, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. travnja 2023. broj K-619/2019. i presuda Županijskog suda u Zadru od 3. travnja 2024. broj Kž-238/2023-4 osuđen je N. M. zbog počinjenog kaznenog djela protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku M. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći kako je „sud prekoračio optužbu prilikom izricanja kazne, a iako je to okrivljenik isticao u žalbi, drugostupanjski sud je potvrdio takvo prekoračenje“, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80711., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.-24.) spis je sa zahtjevom bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je 27. svibnja 2024. pod brojem Ksm-DO-97/2024-2 podnijelo pisani odgovor s mišljenjem da zahtjev osuđenika treba odbiti kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je ostvaren razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-24., smatrajući da je došlo do prekoračenja ovlasti koje se odnosi na odluku o kazni, pa, iako to izričito ne navodi, evidentno upire na povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenu u članku 469. točki 5. ZKP/08.-24.

6.1. Argumentirajući ovaj razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik prvenstveno ističe da je na raspravi koja je održana kod Općinskog suda u Vinkovcima 19. travnja 2023. zamjenica općinskog državnog odvjetnika u svom završnom govoru predložila da se optuženiku za predmetno kazneno djelo izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci. Navodi da tom prigodom optužnica nije formalno izmijenjena i stoga optuženiku nije dana mogućnost da se po izmijenjenoj optužnici očituje, a s obzirom na to da se izmjena odnosila na preinačenje optužnice na način da je državni odvjetnik predložio težu kaznu od prvotno predložene, prvostupanjski sud nije bio ovlašten osuditi okrivljenika na težu kaznu od one koja je bila predložena u optužnici. Smatra da je na taj način prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti prilikom izricanja kazne, a drugostupanjski je sud takvo prekoračenje potvrdio, iako je tu okolnost okrivljenik eksplicite isticao u podnesenoj žalbi.

6.2. Međutim, suprotno navodima iz zahtjeva, pravomoćnom presudom nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđena u članku 469. točki 5. ZKP/08.-24. odnosno nije ostvaren razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-24.

6.3. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da izmjena prijedloga koji se odnosi na vrstu ili mjeru kazne, a koja je učinjena u završnom govoru državnog odvjetnika, predstavlja izmjenu optužnice u smislu članka 441. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.-22.). Naime, navedenom odredbom propisana je mogućnost izmjene optužbe od strane ovlaštenog tužitelja u situaciji kada se u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u potvrđenoj optužnici, pri čemu se to može učiniti jedino do završetka dokaznog postupka. Stoga se u situaciji kada je državni odvjetnik nakon završetka dokaznog postupka u svom završnom govoru izmijenio prvotni prijedlog iz optužnice u odnosu na vrstu i mjeru kazne, predlažući da se umjesto uvjetne osude izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, ne radi o izmjeni optužnice u smislu članka 441. stavka 1. ZKP/08.-22., kao što to pogrešno smatra osuđenik. Istovremeno podnositelj zahtjeva u potpunosti zanemaruje i odredbu članka 444. ZKP/08.-22., kojom je izričito propisano da u završnom govoru stranaka tužitelj, između ostalog, može predložiti i vrstu i mjeru kazne, kao što je to i učinjeno u ovom kaznenom predmetu, pri čemu sud prilikom odmjeravanja kazne nije vezan takvim prijedlogom tužitelja jer pri izboru vrste i mjere kazne sud polazi od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te cijeni sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Dakle, imajući u vidu prethodno izneseno, treba napomenuti kako se u konkretnom slučaju nije radilo o izmjeni optužnice iz članka 441. stavka 1. ZKP/08.-22., dok je istovremeno državni odvjetnik, predlažući vrstu i mjeru kazne u svom završnom govoru, u potpunosti postupio u skladu sa svojim ovlastima propisanim člankom 444. ZKP/08.-22.

6.4. Također je neutemeljena i daljnja tvrdnja osuđenika iz zahtjeva da je u ovom kaznenom predmetu počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika prilikom izricanja kazne jer, po njegovoj ocjeni, sud nije bio ovlašten optuženika osuditi na kaznu koja je teža od one koja je bila prvotno predložena u potvrđenoj optužnici.

6.5. Naime, već je ranije navedeno kako sud prilikom odmjeravanja kazne ni na koji način nije vezan prijedlogom državnog odvjetnika s obzirom da, sukladno članku 47. stavku 1. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocjenjuje sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), pri čemu ima u vidu i ostale okolnosti navedene u tom članku. Navedene okolnosti sud procjenjuje u situaciji kada se, kao što je i ovdje bio slučaj, optuženik očitovao da se ne smatra krivim. Međutim, potpuno je drugačija situacija kada se optuženik, u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe očitovao da se smatra krivim, a radi se o kaznenom postupku koji se vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. Samo u takvoj situaciji, a kada se optuženik istovremeno suglasio i s vrstom i mjerom predložene kazne, sud, prema odredbi članka 417. stavka 7. ZKP/08.-22., u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene. To, međutim, ovdje nije bio slučaj.

6.6. Naime, optuženik se, prigodom očitovanja o krivnji na raspravi koja je održana 19. travnja 2023., očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom (list 91 spisa predmeta - 2. stranica zapisnika od 19. travnja 2023.). Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izneseno, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, sud je, prilikom odabira vrste i mjere kazne, budući da se optuženik očitovao da se ne smatra krivim, bio ovlašten izreći i drugu vrstu kazne (bezuvjetnu kaznu zatvora) od one koja je bila prethodno predložena u potvrđenoj optužnici (uvjetna osuda). Kako je prilikom izricanja kazne za kazneno djelo iz članka 156. stavka 1. KZ/11. optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, dakle unutar raspona propisane kazne do jedne godine, nema govora o povredi kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08.-24. jer odlukom o kazni sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Treba napomenuti kako, po ocjeni ovog suda, ovakvim navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik zapravo pokušava osporiti i izmijeniti odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.-24.), pri čemu zanemaruje činjenicu da iz tog razloga nije dopušteno podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

7. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, a na koju se ukazuje podnesenim zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08.-24., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

                                                                      Predsjednik Vijeća:

                                                                      Dražen Tripalo, v.r.