Poslovni broj: Gž-2704/2023-3

Poslovni broj: Gž-2704/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Ž. Z. iz K., OIB: … i 2. tužitelja G. L. iz M., OIB: …, koje zastupa punomoćnica D. S., odvjetnica iz R., protiv 1. tuženika D. V. iz Z., OIB: …, 2. tuženika B. D. iz S. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Z., 3. tuženika R. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u OD T. i partneri d.o.o. Z., i 4. tuženika T. B. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u OD T. i partneri d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 2. tužitelja G. L.,  3. tuženika R. K. i 4. tuženika T. B. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-475/2020-36 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2024., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe 2. tuženika B. D., 3. tuženika R. K. i 4. tuženika T. B. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-475/2020-36 od 4. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice Ž. Z. i 2. tužitelja G. L., kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženicima da naknade tužiteljima troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da solidarno plate tužiteljima iznos od 69.300,00 eura / 522.140,85 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to tužiteljici Ž. Z. iznos od 11.300,00 eura / 85.139,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te tužitelju G. L. iznos od 58.000,00 eura / 437.001,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima da tužiteljima solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 13.608,42 eura / 102.532,64 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žale se 2. tuženik, 3. tuženik i 4. tuženik.

 

2.1. Svojom žalbom 2. tuženik pobija presudu u cijelosti, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da 2. tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke u dijelu kojim su tužiteljima dosuđeni ti troškovi, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da 2. tuženiku naknade troškove postupka.

 

2.2. Svojim žalbama 3. tuženik i 4. tuženik pobijaju presudu u cijelosti, ali iz sadržaja njihovih žalbi također proizlazi da pobijaju presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke u dijelu kojim su tužiteljima dosuđeni ti troškovi, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da im naknade troškove postupka, podredno da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.3. Odgovori na žalbu nisu podnesen.              

 

2.4. Žalbe nisu osnovane.

 

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog 2. tuženika, 3. tuženika i 4. tuženika (dalje: tuženici) pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

 

3.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev 1. tužiteljice radi isplate iznosa od 11.300,00 eura te 2. tužitelja radi isplate iznosa od 58.000,00 eura za zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2009. (dalje: tužitelji) spram tuženika kao solidarnih dužnika na ime naknade imovinske štete koju da su im tuženici prouzročili prijevarom u sastavu zločinačkog udruženja, a za što su tuženici pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, poslovni broj: Kov-Us-1/2018 od 6. veljače 2018. proglašeni krivim.

 

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da su tuženici pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, poslovni broj: Kov-Us-1/2018 od 6. veljače 2018. proglašeni krivim da su počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 236. stavak 1. i 2. u svezi članka 329. stavka 1. točka 3. i članka 52. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.; u daljnjem tekstu: KZ/11), i to jer su djelujući u okviru zločinačkog udruženja od početka 2004. do kraja 2008. pomagali u osnivanju više trgovačkih društava na području Republike Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Crne Gore, Republike Austrije, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva koja su u nazivu sadržavala prefiks „Mat“ kako bi prikazali da se radi o povezanim društvima koja združeno nastupaju na svjetskom financijskom tržištu, da su u Republici Hrvatskoj u ime društva „M. P. d.o.o. otvarali i djelovali u više ureda radi stvaranja privida legalnosti poslovanja tog društva i s njime povezanih društava u prikupljanju novčanih uloga od građana, da su obavljali operativne, administrativne i informatičke poslove u uredima M. P. d.o.o. nužne za funkcioniranje dogovorenog načina rada, da su vodili evidenciju uplata i isplata, njihovih međusobnih prijeboja, primali od posrednika uplate i pripremali za njih isplate posredničkih provizija i navodne dobiti ulagačima, vršili pripremu i primopredaju uplatnica i isplatnica i druge dokumentacije, te da su osobno i putem posrednika kontaktirali potencijalne ulagače i prezentirali im tobožnje programe ulaganja i tobožnje uspješne poslovne rezultate dosadašnjih ulaganja neistinito im predočavajući da će uloženi novac biti investiran na međunarodno tržište kapitala s očekivanom brzom i visokom zaradom te jer su tuženici bili dio zločinačkog udruženja u okviru kojeg je u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge uspostavljen sustav za prikupljanje novčanih sredstava od fizičkih osoba zasnovan na neistinitom prikazivanju da će se primljena novčana sredstva plasirati na međunarodno tržište kapitala, a što će rezultirati značajnim profitom, bez stvarne namjere da tako primljeni novac ulažu, već u nakani da isti zadrže za sebe, primljena novčana sredstva sukladno prethodnom planu i dogovoru nisu investirali u korist ulagača na tržište kapitala, ali su ulagačima slali redovite obavijesti o visini navodne dobiti ostvarene dotadašnjim ulaganjem, te im istu na njihovo traženje povremeno i isplaćivali iz novca dobivena od drugih ulagača, pri čemu su prikupljeni novac zadržali za sebe, nepripadno se okoristivši za ukupno najmanje 120.204.865,19 kuna od čega su tuženici za sebe zadržali iznos od 50.000,00 eura svaki, a nakon što preuzeli razne iznose od više ulagača (iznosi i ulagači su naznačeni u presudi), a tako od tužiteljice Ž. Z. iznos od 11.800,00 eura, a od tužitelja G. L. iznos od 65.000,00 eura,

- da je svakom tuženiku oduzeta imovinska korist u iznosu 371.336,20 kuna (protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eura), te da je svaki od tuženika taj novčani iznos uplatio na račun kojim upravlja Ministarstvo državne imovine Republike Hrvatske, a da Ministarstvu državne imovine naloženo da novčane iznose oduzete imovinske koristi od tuženika prenese na stavku trajno oduzete imovinske koristi u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske,

- da su tužitelji sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom spram tuženika upućeni na parnicu,

- da tuženici nisu dokazali da su te iznose tužiteljima vratili.

 

6. Polazeći od takva utvrđenja, a imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 3. ZPP-a koja propisuje vezanost suda u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, prvostupanjski sud je smatrao da ne može preispitivati činjenični kompleks utvrđen u predmetnom kaznenom postupku jer je se  tužba temelji na bitno istoj činjeničnoj osnovi na temelju koje je sudio kazneni sud, zbog čega je smatrao da su tuženici svojim djelovanjem u sklopu zločinačke organizacije nanijeli štetu tužiteljima u visini iznosa koje su tužitelji predali tuženicima, a koji iznosi su utvrđeni osuđujućom kaznenom presudom i to tužiteljica Ž. Z. za iznos od 11.800,00 eura, a tužitelj G. L. za iznos od 65.000,00 eura.

 

6.1. Nadalje je taj sud smatrao da su tuženici osuđeni krivim da su djelovali zajednički - u sklopu zločinačke organizacije, pa da za štetu odgovaraju solidarno prema odredbi članak 1107. stavak 1. ZOO-a pri čemu da nije od utjecaja činjenica da je tuženicima oduzeta imovinska korist i da su tuženici u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnoj presudi kaznenog suda uplatili na ime oduzete imovinske koristi protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eura svaki.

 

6.2. Stoga je taj sud smatrao da su tuženici prijavnim ponašanjem nanijeli štetu tužiteljima, pa je pozivom na odredbe članka 284. stavka 2. ZOO-a, a u svezi odredbe članka 1045. stavka 1. i članka 1107. ZOO-a obvezao tuženike na isplatu naknade štete tužiteljima.

 

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Naime, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je parnični sud u smislu članka 12. stavka 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, što drugim riječima znači da je vezan i činjeničnim opisom kaznenog djela, tj. radnjama i postupcima počinitelja koje čine obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Dakle, parnični je sud vezan opisom štetnog događaja iz izreke kaznene presude.

 

8.1. Iz činjenična opisa kaznenog djela za koje su tuženici oglašeni krivim jasno proizlazi da su oni kao pripadnici zločinačkog udruženja zajedno djelovali, uz sudjelovanje i preostalih četvero pripadnika zločinačkog udruženja koji nisu sklopili sporazum s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (okrivljeni D. Š., N. R., V. D. i M. T.), u počinjenju kaznenog djela i to radnjama i postupcima pobliže opisanim u izreci pravomoćne presude kaznenog suda.

 

8.2. Prema tome, tuženici su djelujući zajedno počinjenjem kaznenog djela prouzročili štetu svim oštećenicima, uključujući i tužitelje, pa u skladu s odredbom članka 1107. stavka 1. ZOO-a solidarno odgovaraju za uzrokovanu štetu.

 

9. Naime, iz izreke pravomoćne presude kaznenog suda koja veže parnični sud proizlazi da su se pripadnici zločinačkog udruženja počinjenjem kaznenog djela nepripadno okoristili za ukupno najmanje 120.204.865,19 kuna, te da je u počinjenju kaznenog djela zločinačko udruženje kojem su pripadali tuženici od tužitelja preuzeli iznos od 69.300,00 eura. Za taj je novčani iznos umanjena imovina tužitelja i upravo taj iznos predstavlja u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a štetu uzrokovanu tužiteljima, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

10. Isto tako, žalitelji ukazuju da je presudom kaznenog suda utvrđena imovinska korist svakog od tuženika u iznosu 50.000,00 eura koja je ostvarena na štetu svih 401 oštećenika, te polazeći od toga pogrešno žalitelji zaključuju da je svaki tuženik odgovoran za štetu svakom tužitelju upravo prema tom iznosu.

 

10.1. To iz razloga jer je kazneni sud odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja dužan oduzeti imovinsku korist jer nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom (arg. iz članka 77. stavka 1. u vezi članka 5. KZ-a), ali oduzeta imovinska korist tuženicima ne odgovara visini štete nastale tužiteljima u situaciji kada su oni pravomoćnom presudom kaznenog suda sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom spram tuženika upućeni na parnicu, a što je pak u skladu s odredbom članka 77. stavka 3. KZ-a koja propisuje da će sud oduzeti imovinsku korist i ako oštećenika uputi da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

 

11. Kao što je već prethodno navedeno iz izreke pravomoćne presude kaznenog suda i činjeničnog opisa kaznenog djela za koje su tuženici proglašeni krivim proizlazi da je u počinjenju kaznenog djela zločinačko udruženje kojem su pripadali tuženici od tužitelja preuzeli iznos od 69.300,00 eura, pa upravo taj novčani iznos za koji je umanjena imovina tužitelja predstavlja štetu koja im je uzrokovana kaznenim djelom. Naime, iz izvedenih dokaza u ovom postupku ne proizlazi da je tužiteljima podmirena nastala šteta, s tim da je upravo na tuženicima bio teret dokaza na okolnosti da je nastala šteta podmirena i u kojoj visini, što tuženici nisu dokazali.

 

12. Prema tome, tuženici su dužni tužiteljima na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. i članka 1046. u vezi članka 1107. ZOO-a solidarno nadoknaditi štetu na način kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio u pobijanoj presudi.

 

13. Ostali žalbeni navodi žalitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

14. Odluka o troškovima postupka, donesena je, pravilnom primjenom odredbe članka  154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

14.1. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

14.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima zastupanima po punomoćnici u osobi odvjetnice priznao nagradu za sastav podnesaka od 26. siječnja 2022., 24. ožujka 2022. i 16. ožujka 2023. u visini od 1.041,22 eura po radnji sukladno Tbr. 8. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa), jer je riječ o obrazloženim podnescima.

 

14.3. Isto tako pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je za pristup na ročišta od 7. veljače 2022. i 28. ožujka 2023. priznao tužiteljima trošak prema Tbr. 9.1. Tarife, jer iz stanja spisa proizlazi da je riječ o ročištima prema Tbr. 9.1. Tarife.

 

15. Slijedom navedenog, trebalo je žalbe tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

 

Split, 18. srpnja 2024.