1                            Poslovni broj Kžzd-59/2024-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

          Poslovni broj Kžzd-59/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-3/2024 od 22. ožujka 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. I. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-3/2024 od 25. ožujka 2024. godine, opt. I. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, te je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. I. Š. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, opt. I. Š. je izrečena posebna obveza da u roku od 10 (deset) mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da na račun zakonskoj zastupnici maloljetnog oštećenika M. Š. isplati iznos od 7.565,20 eura.

 

 

 

1.2. Temeljem čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11, opt. I. Š. je uz uvjetnu osudu izrečena posebna obveza da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja prema mlt. sinu M. Š., uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

 

1.3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

 

1.4. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. mlt. M. Š. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.565,20 eura koji iznos je opt. I. Š. dužan platiti u roku od 10 (deset) mjeseci po pravomoćnosti presude na račun zz. oštećenika M. Š. iz D.

 

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 50,00 eura, padaju na teret optuženika koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. I. Š. po braniteljici M. V., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-299/2024 od 18. lipnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. I. Š. je neosnovana.

 

6. Žalitelj (opt. I. Š.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelj (opt. I. Š.) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju

 

ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. I. Š. koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, a posebno sadržaj iskaza svj. M. Š., zakonske zastupnice i majke maloljetnog oštećenika, te dokumentaciju koja je sadržana u spisu. Pozornom ocjenom prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni na raspravi prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio radno sposoban, jer da nije bio i da su njegovi zdravstveni problemi bili tako teški, da nije bio radno sposoban, zasigurno bi se podvrgnuo liječničkom tretmanu, a što se u predmetnom slučaju nije dogodilo, niti o toj činjenici optuženik dostavlja podatke iz kojih bi bilo razvidno da je u inkriminiranom razdoblju bio radno nesposoban. 

 

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženik u inkriminiranom razdoblju privređivao obzirom da je po struci soboslikar koje zanimanje je vrlo traženo na tržištu rada, te je optuženik mogao lako pronaći posao, a time i pribaviti novčana sredstva za dužno zakonsko uzdržavanje mlt. sina.

 

7.3. Iz podataka spisa nesporno proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju na ime uzdržavanja mlt. sina M. Š. bio dužan platiti iznos od 8.096,09 eura, od čega je kroz inkriminirano razdoblje od pet godina platio samo 530,89 eura, tako da je na ime uzdržavanja mldb. sina M. ostao dužan iznos od 7.565,20 EUR.

 

7.4. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. I. Š. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. Stoga nije osnovana žalba opt. I. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

 

7.5. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon

 

 

 

ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

8.1. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. I. Š. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci presude.

 

9. Nije osnovana žalba opt. I. Š. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

9.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. I. Š. za počinjeno kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao mu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva uvjetna osuda sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

 

10. Slijedom navedenog žalba opt. I. Š. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 18. srpnja 2024.