Poslovni broj: Gž-1950/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1950/2024-3

 

 

 

U I M E   R E P UB L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. L., diplomiranoj pravnici, protiv tuženice M. S., odsutne i nepoznata prebivališta i boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici I. P. R., odvjetnici iz Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 24 P-2152/19 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 24 P-2152/19 od 4. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, pod točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-170/18 dana 17. srpnja 2018. donio Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba Knin u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 1.322,82 eura/9.966,81 kunu[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2018. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,16 eura/280,00 kuna sa zateznim kamatama od 4. travnja 2023. do isplate.

 

2. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženici naknaditi tužitelju iznos od 172,53 eura/1.300,00 kuna (točka II. izreke).

 

3. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odnosno ukine.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Tuženica u žalbi prije svega ukazuje da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

7. Suprotno navodima tuženice pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza, radi čega nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.322,82 eura/9.966,81 kunu.

 

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

 

- da je tuženica podnijela dana 20. kolovoza 2011. zahtjev za otvaranje tekućeg računa kod prednika tuženika Jadranske banke d.d. Šibenik, te je između stranaka isti dan zaključen Ugovor o tekućem računu u kojem su uređena njihova međusobna prava i obveze,

 

- da se ugovorom o tekućem računu tuženica obvezala osigurati priljev novčanih sredstava u iznosu potrebnom za plaćanje pristiglih obveza,

 

- da su međutim, prestala pristizati sredstva na račun, pa je tuženica došla u negativan saldo,

 

- da je banka zbog negativnog salda na tekućem računu predmetni ugovor otkazala, te je zahtijevala da joj tuženica isplati dugovani iznos, time da visinu istog tuženica nije osporila konkretnim razlozima kojima bi dovela u sumnju vjerodostojnost materijalne dokumentacije banke,

 

- da se radi o tražbini koja nije zastarjela,

 

- da tuženica po navedenom tekućem računu ima nepodmirenu novčanu tražbinu u visini od 1.322,82 eura / 9.966,81 kunu,

 

- da tuženica do zaključenja glavne rasprave nije ispunila ovu tražbinu.

 

10. Osnovom takvih utvrđenja koja su utemeljena na dokazima provedenim tijekom postupka i njihovoj valjanoj ocjeni u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu naknaditi tužitelju utuženi iznos.

 

11. Prema članku 1007. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) ugovorom o tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita.

 

12. Banka je dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za položitelja i onda kad na računu nema pokrića i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom (članak 1009. stavak 2. ZOO-a).

 

13. Banka je prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda u smislu članka 1007. ZOO-a obavljala isplate za račun tuženice jer se na to i obvezala ugovorom o bankarskom tekućem računu. Tuženica je čekovima koje je potpisala izvršavala obveze prema trećim osobama, a kako nije imala sredstava na računu plaćanje je obavila tužiteljica iz svojih sredstava.

 

14. Stoga tužiteljica osnovano ovom tužbom  traži da joj tuženica vrati ono što je za njezin račun i po njezinom nalogu (odnosno nalogu njezinih punomoćnika) platila, pa nije u pitanju naknada štete, odnosno nije relevantno jesu li ili nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

 

15. Nadalje, ugovorom o tekućem računu ugovoreno je da se visina kamatne stope, način obračuna i rokovi plaćanja utvrđuju Odlukom o kamatnim stopama banke, uključujući i kamatu na iznos nedozvoljenog prekoračenja, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

 

16. Obveza tuženice proizlazi iz ugovora o tekućem računu, čime je dužna platiti tužiteljici novčanu svotu u visini prekoračenja (platiti ono što je banka platila za njezin račun) zajedno s kamatom po ugovorenoj stopi čija visina se inače ne dovodi u pitanje.

 

17. Inače, dužnik iz ugovornog odnosa po ugovoru o tekućem računu koji zakasni sa plaćanjem obveze iz ugovora, odnosno s plaćanjem iznosa duga nastalog prekoračenjem po tekućem računu, dužan je platiti pored glavnice ugovornu kamatu, ako je ona veća od stope zatezne kamate, jer ugovorna kamata teče poslije dužnikovog zakašnjenja i nakon zatvaranja bankarskog tekućeg računa (odluka Vrhovnog suda RH broj: Rev-x 611/14-2 od 18. veljače 2015.).

 

18. S obzirom na vrijeme kada je došlo do nedopuštenog prekoračenja na tekućem računu tuženice odnosno kada je dospjelo utuženo potraživanje banke, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

 

19. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je ponudio pravno relevantne dokaze iz kojih se moglo zaključiti o pravnoj osnovi i visini sporne tražbine, pa se ocjena prvostupanjskog suda o dokazanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvaća i od strane ovog žalbenog suda.

 

20. U svezi preostalih žalbenih navoda tuženice kojima iznosi nove činjenice radi utvrđenja činjeničnog stanja, valja reći da se iste u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu prvi put iznositi u žalbi i stoga ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

 

              21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a.

 

22. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 17. srpnja 2024.