Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-11/2024-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj
stvari I. tužitelja Josipa Križmarića, Koprivnička ulica 6b, Varaždin, OIB: 16265459738
i II. tužiteljice Renate Križmarić, Koprivnička ulica 6b, Varaždin, OIB: 34235284133
oboje zastupani po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv I.
tuženika BANKA KOVANICA d.d., Ulica Petra Preradovića 29, Varaždin, OIB:
33039197637, II. tuženika NEKRETNINE PLUS d.o.o., Varaždinska ulica, I odvojak
11, Jalkovec, OIB: 56542840869, oboje zastupani po punomoćnici Ivani Radeljak,
odvjetnici iz Zagreba i III. tuženika STANOING d.o.o. u stečaju, Ulica Jurja Habdelića
4, Varaždin, OIB: 21611439134, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Slavici Orehovec
iz Čakovca, radi ništetnosti i brisanja zaloga, nakon glavne rasprave održane i
zaključene 28. lipnja 2024., u prisutnosti punomoćnice I. i II tužitelja, punomoćnice I. i
II. tuženika te stečajne upraviteljice III. tuženika, na ročištu za objavu presude, 17.
srpnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio Aneksa br.4. uz ugovor o kreditu
br. 31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između
tuženika I Banka Kovanica d.d. Varaždin, P. Preradovića 29, OIB: 33039197637 i
tuženika III Stanoing d.o.o. u stečaju, ulica Jurja Habdelića 4, Varaždin, OIB:
21611439134 dana 22.11.2011.g. u čl.2. koji glasi: „ugovorne strane suglasno
konstatiraju da se ovim Aneksom mijenja osiguranje predmetnog kredita na način da
se umjesto založnog prava u korist banke na nekretninama upisanim u poduložak 38 i
poduložak 203, oboje upisano u zk.ul.14859 k.o. Varaždin u osnivanju upiše založno
pravo u korist banke u visini kredita uvećanog za kamate i ostale troškove na nekretnini
upisanoj u poduložak 15 upisana u zk. ul. 14607 k.o. Varaždin u osnivanju, tako da
toč.1. članka 10.ugovora o kreditu broj 31100007269 sa sporazumom o osiguranju
novčane tražbine sada glasi:

Članak 10.

Zasnivanje založnog prava

Ugovorne strane su suglasne da se radi osiguranja tražbina iz ovog ugovora zasnuje
založno pravo na nekretnini i to: 1. 4150/255570 suvlasničkog dijela nekretnine
stambena zgrada kbr.108/A Jalkovečka ulica površine 596 m2, dvorište Jalkovečka

2

Poslovni broj: P-11/2024-12

ulica, površine 1763 m2, ukupno površine 23559 m2, nalazeće na kč.br. 9372/3 koja
je upisana kod Općinskog suda u Varaždinu u zk.ul.14607, poduložak br.15.ko.o.
Varaždin u osnivanju te na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano
vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) što u naravi predstavlja
ETAŽA 15.-u naravi 2 sobni stan na 2.katu, a koji se sastoji od: hodnik 3,90 m2,
kupaona 4,20 m2, kuhinja 5,30 m2, spavaća soba 12,90 m2, dnevni boravak 12,10
m2, loggia 3,10 m2, ukupne površine 41,50 m2, u vlasništvu založnog dužnika
Stanoing d.o.o. sa sjedištem u Varaždinu, Juraja Habdelića 4, OIB: 21611439134 u
cijelosti, kao sporedna hipoteka.“

te je ništetna i uknjižba založnog prava upisana sada na nekretnini tužitelja Renate
Križmarić, Varaždin, Koprivnička 6B, OIB:34235284133 i Josipa Križmarić, Varaždin,
Koprivnička 6B, OIB: 16265459738 nekretnine i to na suvlasničkom dio 4150/255570
etaža 15 u naravi 2 sobni stan na 2.katu, a koji se sastoji od: hodnik 3,90 m2, kupaona
4,20 m2, kuhinja 5,30 m2, spavaća soba 12,90 m2, dnevni boravak 12,10 m2, loggia
3,10 m2, ukupne površine 41,50 m2 a koji stan je izgrađen na kč.br. 14534/4 stambena
zgrada, Varaždin, Šibenska ulica 12 površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve
upisano u zk.ul. 14409 k.o. 331325 Varaždin, koji suvlasnički dio je neodvojivo
povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine pod brojem Z. 6078/11 u korist I tuženika
Banke Kovanice d.d. Varaždin, P. Preradovića 29, OIB: 33039197637 te pod brojem
Z-913/14 u korist II tuženika Nekretnine plus d.o.o., Jalkovec, Varaždinska ul. I odvojak
II, OIB: 56542840869, te se temeljem ove presude odmah nalaže brisanje navedenih
uknjižba u zemljišnoj knjizi.

Nalaže se I , II i III tuženiku da tužiteljima solidarno nadoknade troškove parničnog
postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do
isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje
uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište
primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljima Renati Križmarić, Varaždin, Koprivnička ulica 6b, OIB:
34235284133, i Josipu Križmariću, Varaždin, Koprivnička ulica 6b, OIB: 16265459738,
da I. tuženiku BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Ulica Petra Preradovića 29, OIB:
33039197637, i II. tuženiku NEKRETNINE PLUS d.o.o., Jalkovec Varaždinska ulica,
I odvojak 11, OIB: 56542840869, nadoknade trošak prouzročen vođenjem ovoga
parničnog postupka u iznosu od 22.340,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama od 17. srpnja 2024. kao dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za
varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje
banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna
stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja
je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I. tuženika i II. tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.327,22 eura.

3

Poslovni broj: P-11/2024-12

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovom sudu podnijeli tužbu kojom traže utvrđenje ništetnosti Ankesa
broj 4 Ugovora o kreditu sklopljenog između I. i II. tuženika. U tužbi u bitnom navode
kako su suvlasnici nekretnine etaža 15 u naravi 2 sobni stan na 2.katu, a koji se sastoji
od: hodnik 3,90 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 5,30 m2, spavaća soba 12,90 m2,
dnevni boravak 12,10 m2, loggia 3,10 m2, ukupne površine 41,50 m2 a koji stan je
izgrađen na kč.br. 14534/4 stambena zgrada, Varaždin, Šibenska ulica 12 površine
596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve upisano u zk.ul. 14409 k.o. 331325 Varaždin,
koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine.
Tužitelji su od III. tuženika kupili opisanu nekretninu, time da je stan u vrijeme
kupoprodaje nosio drugu katastarsku oznaku čestice i to kč.br. 9372/3 upisan u zk. ul.
14607 k.o. Varaždin u osnivanju te su ispatili u cijelosti kupoprodajnu cijenu koja je u
čl. 2. ugovora o kupoprodaji bila ugovorena u iznosu od 43.575,00 eura i to na način
da su dana 1. travnja 2011. isplatili 25.000,00 kn i dana 27. svibnja 2011. iznos od

298.749,92 kn. III. tuženik im nije želio dati tabularnu izjavu sve do 17. siječnja 2012.,
ali je prije davanja tabularne izjave, a nakon primitka isplaćene kupoprodajne cijene s
I. tuženikom sklopio Aneks br. 4. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine
temeljem kojeg je dozvolio I. tuženiku da zalog za kredit u visini od 270.000,00 eura
upiše na nekretnini tužitelja. Nakon upisa založnog prava na nekretnini tužitelja 30.
studenog 2011. II. tuženik je 27. prosinca 2011. predao tužiteljima na potpis aneks
ugovora o kupoprodaji u kojem navodi da je nekretnina opterećena založnim pravom
I. tuženika i da se obvezuje istu brisati do primopredaje nekretnine. Tabularnu izjavu
predao je tužiteljima tek 17. siječnja 2012. Tužitelji su platili porez na promet nekretnina
u iznosu za oboje 1.660,28 kn.

Zalog koji je na nekretnini tužitelja upisan pod brojem Z-6078/2011 30. studenog 2011.
I. tuženik je ugovorom o cesiji tražbinu i zalog prenio na II. tuženika koji upis je
proveden pod brojem Z-913/14. Pojašnjava kako je I. tuženik s III. tuženikom kao
primateljem kredita, 29. travnja 2010. sklopio ugovor o kreditu br. 31100007269 u
iznosu od 270.000,00 eura te istim ugovorio zasnivanje založnog prava na nekretnini
kč.br. 9368/4 upisana u zk.ul. 14859, koja nije imala veze sa stanom tužitelja. Međutim
Aneksom br.4. III. tuženik je dozvolio I. tuženiku upis založnog prava, umjesto, do tada,
na nekretnini upisanoj u poduložak 38 i poduložak 203 u zk.ul. 14859 k.o. Varaždin (u
osnivanju) na etaži 15. kč.br. 9372/3 k.o. Varaždin u osnivanju, za koju je znao da je
već od tužitelja primio isplaćenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti.

Protiv III. tuženika se zbog opisanog postupanja vodi i kazneni postupak pred
Županijskim sudom u Bjelovaru pod brojem K-7/15, a postupanje III. tuženika osim što
sadrži obilježja kaznenog djela, protivno je načela savjesnosti i poštenja. III. tuženik je
prijevarno, protivno načelu savjesnosti i poštenja, postupao sklapanjem Aneksa br.4.
kojim je dozvolio I. tuženiku upis založnog prava za svoju obvezu prema banci na
nekretnini koju je prethodno prodao tužiteljima i za istu primio isplaćenu kupoprodajnu
cijenu u cijelosti. III. tuženik je postupao i protivno načelu zabrane zlouporabe prava.
Odredbom čl. 322. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor sklopljen protivno ustavu,
prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelji uslijed nesavjesnog i nepoštenog
postupanja ugovorne strane prilikom sklapanja Aneksa br.4. uz ugovor o kreditu
br.31100007269 tužbom traže utvrđenje ništetnosti Aneksa br.4.uz Ugovor o kreditu
br.31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog između I.
tuženika kao davatelja kredita i III. tuženika kao primatelja kredita u čl. 2. kojim se
mijenja čl.10. ugovora o kreditu br. 31100007269 kojim ugovorne strane suglasno
mijenjaju osiguranje predmetnog kredita na način da umjesto založnog prava upisanog

4

Poslovni broj: P-11/2024-12

u poduložak 38 i poduložak 203 dogovaraju upis založnog prava na nekretnini upisanoj
u poduložak 15 k.o. Varaždin u osnivanju i to na nekretnini tužitelja. Prilikom promjene
predmeta osiguranja na nekretninu tužitelja u Anexu br.4 navedeno je da su stranke
sklopile ugovor o kreditu od 29. travnja 2010. kojim je založno pravo osnovano na
kč.br. 9368/4, za koju je I tuženik izdao brisovno očitovanje kako bi Moser Pela,
(svekrva Milene Kaniški, radnice III. tuženika) bila vlasnik nekretnine bez upisanog
tereta za tražbinu III. tuženika. I. tuženik je znao da III. tuženik stanove prodaje, a
posebno je to vidljivo i kad je dao brisovno očitovanje za nekretninu Moser Pele.
I. tuženik, iako je znao da III. tuženik prodaje stanove, nije od III. tuženika tražio da mu
izjavi da stan na koji prebacuje upis založnog prava nije već prodan nekom trećem ili
možda da bi netko treći dao kaparu za isti, nego mu je samo bilo bitno da nitko prije
njega nema upisano založno pravo. Osim III. tuženika ni I. tuženik nije postupao u
skladu s načelom savjesnosti i poštenja. II. tuženik je tužbom obuhvaćen iz razloga što
je I. tuženik temeljem ugovora o ustupu tražbine prenio i založno pravo od I. tuženika
upisano na sadašnjem zk. izvatku na nekretnini tužitelja pod brojem Z-913/14.
Međutim, II. tuženik je ugovornom odnosu s I. tuženikom i temeljem odredbe čl. 87.
ZOO-a II. tuženiku za naplativost prenesene tražbine odgovara I. tuženik, ako su to
ugovorili, stoga ako je ništetan ugovorna odredba aneksa br.4. sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine tada ni prijenos založnog prava cesijom od strane II.
tuženika ne može ostati na nekretnini tužitelja, već svoj ugovorni odnos treba rješavati
s I tuženikom. U situaciji da tuženici ne žele dobrovoljno brisati upisane zaloge, njihov
pristanak mijenja sudska odluka.

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženik osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja,
te ističu da tužbeni zahtjev nije podoban za odlučivanje niti provedbu, obzirom da bi
usvajanjem takvoga tužbenog zahtjeva bio zahvaćen i dio Aneksa 4 koji se odnosi na
drugu nekretninu na kojoj je zasnovano založno pravo u korist I-tuženika. Smatraju da
tužbeni zahtjev nije podoban za odlučivanje niti provedbu u dijelu koji se odnosi na
brisanje uknjižbe založnih prava upisanih pod poslovnim brojevima Z-6078/2011 i Z-
913/2014, te u tom dijelu tužbu valja odbaciti. Protive se postavljenom tužbenom
zahtjevu koji glasi na solidarno podmirenje troškova parničnog postupka, pozivajući se
na odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Navode da je nesporno:

- da je I. tuženik s III. tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 31100007269 sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 29. travnja 2010., koji je potvrđen
(solemniziran) kao privatna isprava od Javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz
Varaždina 30. travnja 2010. pod posl. brojem OV-4180/10

- da je I. tuženik s III. tuženikom sklopio Aneks br. 4. uz Ugovor o kreditu broj:
31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 22. studenog 2011. koji
je potvrđen (solemniziran) kao privatna isprava od Javnog bilježnika Jagode Vajdić
Sevšek iz Varaždina 29. studenog 2011. pod posl. brojem OV-10489/11

- da su tužitelji upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišne
knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, Broj ZK uloška:
14409, Katastarska općina: 331325, VARAŽDIN, i to: 15. Suvlasnički dio: 4150/255570
ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), u naravi: ETAŽA 15 - u naravi 2-sobni stan na 2. katu,
a koji se sastoji od: hodnik 3,90 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 5,30 m2, spavaća soba
12,90 m2, dnevni boravak 12,10 m2, loggia 3,10 m2, ukupne površine 41,50 m2, koji
suvlasnički dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom
nekretnine i to: ŠIBENSKA ULICA, površine 2359 m2, od čega DVORIŠTE, površine

5

Poslovni broj: P-11/2024-12

1763 m2 i STAMBENA ZGRADA, VARAŽDIN, ŠIBENSKA ULICA 12, površine 596
m2, koja se nalazi na z.k.č.br. 14534/4

- da je I. tuženik na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama upisao založno pravo
temeljem Aneksa 4 i to za iznos od 270.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s
kamatama i svim sporednim potraživanjima, te da je navedeno založno pravo u
zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu provedeno pod posl. brojem Z-
6078/11, s napomenom da je u vrijeme sklapanja Aneksa 4 predmetna Nekretnina
imala sljedeći opis:

„4150/255570 suvlasničkog dijela nekretnine – Stambena zgrada k.br. 108/A
Jalkovečka ulica, površine 596 m2, dvorište Jalkovečka ulica, površine 1763 m22,
ukupno površine 2359 m2, nalazeća na k.č.br. 9372/3, koja je upisana kod Općinskog
suda u Varaždinu, u zk. ul. 14607, Poduložak br. 15, k.o. Varaždin (u osnivanju), te na
tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela
nekretnine (etažno vlasništvo), što u naravi predstavlja ETAŽA 15. u naravi 2-sobni
stan na 2. katu, koji se sastoji od hodnika, površine 3,90 m2, kupaone površine 4,20
m2, kuhinje, površine 5,30 m2, spavaće sobe, površine 12,90 m2, dnevnog boravka,
površine 12,10 m2, loggie, površine 3,10 m2, ukupne površine 41,50 m2“.
- da je temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja - cesiji od 30. prosinca 2013.
sklopljenog između I. tuženika i II. tuženika uknjižen prijenos založnog prava
uknjiženog na predmetnoj nekretnini za korist I. tuženika na II. tuženika, te da je
navedeno u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu provedeno pod upisom
posl. broj Z-913/14.

I. tuženik i II. tuženik osporavaju sve ostale navode iz tužbe. Ističu da ne postoji niti
jedan razlog ništetnosti odredbi Aneksa 4. Tužitelji nisu priložili niti jedan dokaz svojim
tvrdnjama nego se tek paušalno pozivaju na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim
odnosima te na povredu načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a i povredu načela
zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a, međutim niti u jednom dijelu ne navode niti
prilažu dokaze o takvom postupanju niti u odnosu na I. tuženika niti u odnosu na II.
tuženika. Niti I. tuženik, niti II. tuženik nisu imali nikakvih saznanja da je u vrijeme
sklapanja Aneksa 4 III. tuženik s tužiteljima sklopio bilo kakav pravni posao u pogledu
predmetne nekretnine, pa tako nisu imali saznanja niti da bi III. tuženik s tužiteljima
sklopio Kupoprodajni ugovor br. 20/11, od dana 1. travnja 2011. niti Aneks
Kupoprodajnog ugovora 20/11 zaključenog 1. travnja 2011. od dana 27. prosinca

2011., niti da bi tužitelji III. tuženiku isplatili kupoprodajnu cijenu za predmetnu
nekretninu, niti o bilo kakvih drugim okolnostima i odnosu između tužitelja i III. tuženika.
Prije i prilikom svakog zasnivanja založnog prava u korist I. tuženika, I. tuženik
provjerava zemljišnoknjižno stanje nekretnine na kojoj se treba zasnovati založno
pravo, a izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj se založno pravo zasniva,
uvijek čini sastavni dio isprave na temelju koje se zasniva založno pravo u korist I.
tuženika, kao što je bio slučaj i prilikom sklapanja Aneksa 4, ali i Aneksa 1, Aneksa 2 i
Aneksa 3 Ugovoru o kreditu.

Ugovor o kreditu i Aneks 4 solemnizirani su od javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek,
koji dodatno provjerava i utvrđuje istinitost i samoga sadržaja predmetnih isprava, a
postojanje izvadaka iz zemljišnih knjiga, kao priloga Ugovoru o kreditu, odnosno
Aneksu 4, utvrđena je u samim potvrdama predmetnih isprava od strane javnog
bilježnika (kao i u odnosu na Aneks 1, Aneks 2 i Aneks 3). Prilikom sklapanja Aneksa
4 na predmetnoj nekretnini bilo je upisano pravo vlasništva u korist III-tuženika u 1/1
dijela i to bez ikakvih tereta.

Na predmetnoj nekretnini u vrijeme sklapanja Aneksa 4 nije postojala nikakva zabilježba u zemljišnim knjigama, niti je postojala ikakva predbilježba prava vlasništva,

6

Poslovni broj: P-11/2024-12

pa tako niti predbilježba u korist tužitelja. Navedeno jasno proizlazi iz izvatka iz
zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, koji čini prilog Aneksu 4 i sastavni dio
istoga.

I. tuženik je prilikom sklapanja Aneksa 4 postupao u dobroj vjeri i nije imao nikakvog
razloga posumnjati da je III. tuženik raspolagao predmetnom nekretninom. U cijelosti
osporava tvrdnju tužitelja da I. tuženik nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i
poštenja. Istinitost takvih tvrdnji ne proizlazi niti iz ostalih činjenica iz tužbe niti iz
dokaza priloženih tužbi.

I. tuženik je prilikom sklapanja Aneksa 4 u cijelosti postupao sukladno načelu zaštite
povjerenja u zemljišne knjige, načelu povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga i načelu
povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga.

I. tuženik i II. tuženik navode da Ugovor o kreditu u čl. 10. st. 3. sadrži odredbu kojom
založni dužnik potvrđuje da su predmetne nekretnine koje su predmet zasnivanja
založnog prava radi osiguranja tražbina temeljem Ugovora o kreditu njegovo
vlasništvo, te da priloženi izvatci iz zemljišne knjige odgovaraju stvarnom stanju u
zemljišnim knjigama, a navedena odredba se primjenjuje i na sve daljnje anekse,
odnosno Aneks 1, Aneks 2, Aneks 3 i Aneks 4, sukladno čl. 6. Aneksa 1, čl. 6. Aneksa
2, čl. 6. Aneksa 3 i čl. 6 Aneksa 4. Tužitelji nisu izvršili nikakve uplate III. tuženiku na
račune koji se vode kod I. tuženika dodatno proizlazi da I-tuženik (kao niti II-tuženik)
nije imao saznanja, pa čak niti da je posredno mogao imati saznanja o bilo kakvom
raspolaganju predmetnom nekretninom, kao niti o uplatama na ime kupoprodajne
cijene izvršenima od strane tužitelja. Slijedom navedenog, jasno je da je postupanje I
i II-tuženika bilo savjesno i pošteno.

3. U podnesku od 22. travnja 2024. tužitelji u bitnome navode da je nebitno je li I.
tuženik znao ili ne za prijevarno i nemoralno postupanje III. tuženika jer je za ništetnost
ugovorne odredbe dovoljno postupanje protivno Ustavu RH, prisilnim propisima ili
moralu društva, jedne ugovorne strane pri čemu sud pazi na ništetnost po službenoj
dužnosti, a svatko je ovlašten isticati ništetnost pri čemu zahtjev za isticanje ništetnosti
ne podliježe zastari, a ujedno kad tužitelj nije ugovorna strani na strani tuženika svi su
jedinstveni suparničari u skladu s čl. 201. Zakona o parničnom postupku. Tužitelji
smatraju da načelo povjerenja u zemljišnu knjigu nema prednost pred načelom
savjesnosti i poštenja što je obrazložio i Visoki trgovački sud u predmetu Pž 4098/19,
a posebno ne može imati prednost u situaciji kad je prilikom sklapanja Aneksa od jedne
ugovorne strane postupano protivno prisilnim propisima i moralu društva. I. tuženik nije
tražio nikakvu izjavu o kaznenoj i materijalnoj odgovornosti III. tuženika. I. tuženik je
znao da III. tuženik stanove prodaje, a posebno je to vidljivo i kad je dao brisovno
očitovanje za nekretninu Moser Pele. Međutim Aneksom br.4. koji aneks sastavlja I.
tuženik kao banka od III. tuženika traži potpisivanje čl. 3. u kojem potpisuje III. tuženik
da se prema ovršnom zakonu I. tuženik osigurava jedino na način da si osigura
prvenstveni red, a ne zanima ga i nije od III. tuženika tražio da mu izjavi da stan na koji
prebacuje upis založnog prava nije već prodan nekom trećem ili možda da bi netko
treći dao kaparu za isti, nego mu je samo bilo bitno da nitko prije njega nema upisano
založno pravo. Takvo postupanje I. tuženika usmjereno jedino na osiguravanje svog
prvenstvenog reda ne odražava postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja
nego samo s usmjerenošću na osiguranje financijske koristi. Sada nakon što su
upoznati s postupanjem III. tuženika, s činjenicom da se vodi kazneni postupak i nakon
što je tražbina II. tuženika priznata u stečajnom postupku i dalje ne žele brisati založno
pravo na stanu tužitelja koji su oštećeni od III. tuženika iako znaju da prema njima

7

Poslovni broj: P-11/2024-12

nemaju nikakvih dugovanja i da su oni oštećeni, već ustraju na osporavanju tužbe i postupaju krajnje nemoralno.

4. Na ročištu održanom 4. lipnja 2024. sud je nespornim utvrdio da uplate od strane
tužitelja prema III. tuženiku nisu izvršene na račun unutar I. tuženika jer iz potvrde o
obavljenim transakcijama o isplati 298.749,92 kn III. tuženika proizlazi da je uplata
izvršena na račun Zagrebačke banke d.d., a iz potvrde III.tuženika o isplati 25.000,00
kn kao kapare postoji potvrda glavne kunske blagajne III. tuženika, što znači da je
uplata izvršena neposredno III. tuženiku u njihovu blagajnu u gotovini. Također je
nespornim utvrđeno da prilikom sklapanja Aneksa 4. Ugovora o kreditu na spornoj
nekretnini nije bilo upisanih tereta, predbilježbi ili bilo kakvih upisa u korist I. i II.
tužitelja, te je nespornim utvrđeno da je u vrijeme sklapanja Aneksa kupoprodajnog
ugovora od 27.12.2011. i u vrijeme uknjižbe prava vlasništva u korist I. i II. tužitelja na
predmetnoj nekretnini bilo upisano založno pravo u korist I. tuženika.

5. Među strankama je sporno je li ništetan i bez pravnog učinka dio Aneksa br.4.
uz ugovor o kreditu br. 31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine
sklopljen između I. tuženika i III. tuženika 22. studenog 2011. u čl. 2. Aneksa br. 4.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spis, u
ovosudni spis St-326/2023 te je saslušan svjedok Goran Benjak. Sud je odbio dokazni
prijedlog za pribavu očitovanja Partner banke, Zagrebačke banke te pribavu podataka
o računima III. tuženika od FINE, te dokazni prijedlog za uvidom u zemljišne knjige,
zbirku isprava i povijest promjena na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog
suda u Varaždinu, zk. odjel Varaždin, broj zk.uloška 11409 suvlasnički udio redni broj
15 k.o. Varaždin zato što su činjenice koje je trebalo utvrditi navedenim dokazima na
pripremnom ročištu utvrđene nespornima.

7. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001,
117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011,
25/2013, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, u daljnjem tekstu skraćeno:
ZPP), a na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza te svih dokaza zajedno, sud
je utvrdio da Aneksa br.4. uz ugovor o kreditu br. 31100007269 sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine sklopljen između I. tuženika i III. tuženika 22. studenog

2011. u čl. 2. nije ništetan te posljedično tome da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine
broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se smatra
da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine,
pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono
što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede
toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u
trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s
obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada
otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga
što nije istraživao izvanknjižno stanje.

8

Poslovni broj: P-11/2024-12

9. Člankom 125. ZV propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem
pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je
u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale
pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1.
ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio
nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila
u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je
nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za
brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.
Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle
vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.

10. Člankom 318. ZV propisano je da se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige
glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe članka 122. do 125. ovoga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 31100007269 sa sporazumom o osiguranju
novčane tražbine od 29. travnja 2010. (list 177 do 207 spisa) sud je utvrdio da su
navedenim ugovorom I. tuženik, kao banka, i III, tuženik, kao korisnik kredita i založni
dužnika, sklopili ugovor o kreditu kojim banka odobrava korisniku kredita kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 270.000,00 eura prema srednjem tečaju Banke Kovanice
d.d. za EUR važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate do 31. svibnja 2015.
Člankom 9. Ugovora, kao instrument osiguranja kredita, između ostalog ugovoreno je
i založno pravo na nekretninama u korist Banke Kovanice d.d., dok su člankom 10.
ugovorne stranke utvrdile da su suglasne da se radi osiguranja tražbine iz tog ugovora
zasnuje založno pravo, između ostalog i na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni
uložak 14859, poduložak 38, k.o. Varaždin čestica broj 9368/4 ETAŽA 38. – stan broj
38 i nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak 14859, poduložak 203, k.o. Varaždin
čestica broj 9368/4 ETAŽA 203. – parkirno mjesto u podzemnoj garaži PM61. Ujedno
je založni dužnik svojim potpisom na ugovoru potvrdio da su predmetne nekretnine u
cijelosti njegovo vlasništvo te da priloženi izvaci iz zemljišne knjige odgovaraju
stvarnom stanju u zemljišnim knjigama.

12. Uvidom u Aneks br. 4 uz Ugovor o kreditu broj: 31100007269 sa sporazumom
o osiguranju novčane tražbine od 22. studenog 2011. (strana 208 do 217 spisa) sud je
utvrdio da su stranke spornim Aneksom br. 4 izmijenili osiguranje kredita iz Ugovora
o kreditu broj: 31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22.
studenog 2011.na način da se umjesto založnog prava u korist banke na nekretninama
upisanim u poduložak 38 i poduložak 203 upiše založno pravo u korist banke na
nekretnini upisanoj u poduložak 15 i 56 obje upisane u zk. ul. 14607 upisano u k.o.
Varaždin (u osnivanju), te su izmijenjene točke 1. i 2. članka 10. Ugovora o kreditu broj:
31100007269 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U skladu s odredbom
članka 6. Aneksa br. 4 sve ostale odredbe Ugovora o kreditu broj: 31100007269 sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. studenog 2011. i pripadajući
Aneksa br. 1-3. uz Osnovni ugovor, koje nisu u suprotnosti s odredbama ovog Aneksa
ostaju nepromijenjene. Uz Aneks br. 4 priloženi su izvaci iz zemljišne knjige za etažu
15 i 56 koje su upisane u poduložak 15 i 56 obje upisane u zk. ul. 14607 upisano u k.o.
Varaždin (u osnivanju). Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je kao
vlasnik spornih nekretnina – etaže 15 i etaže 56 na dan 28. studeni 2011. upisan III.

9

Poslovni broj: P-11/2024-12

tuženik Stanoing d.o.o. te ne proizlazi da bi u korist tužitelja bila upisana predbilježba prava vlasništva ili bilo kakva zabilježba.

13. Iz iskaza svjedoka Gorana Benjaka proizlazi:

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između Banke Kovanice i Stanoinga bio
voditelj pravne službe i radio nacrt konkretnog ugovora, kao i nacrt Aneksa broj 4 uz
ugovor o kreditu

- u vrijeme sklapanja Aneksa broj 4 niti Banka Kovanica niti on osobno nisu imali
saznanja da bi Stanoing s nekretninom obuhvaćenom Aneksom broj 4 raspolagao
odnosno da bi za tu nekretninu sklopio kupoprodajni ugovor s tužiteljima
- prilikom izrade Aneksa i potpisivanja Aneksa Banka Kovanica i on osobno su izvršili
uvid u zk. izvadak te u zk. izvadku nije postojala nikakva zabilježba niti predbilježba
bilo kakvog kupoprodajnog ugovora ili prava vlasništva trećih osoba, nekretnina
obuhvaćena aneksom 4 bila je upisana kao vlasništvo Stanoinga bez bilo kakvih tereta
predbilježbi ili zabilježbi

- niti on niti Banka Kovanica nisu imali nikakvog razloga posumnjati u to da je Stanoing
raspolagao, odnosno sklopio kupoprodajni ugovor za nekretninu obuhvaćenu
Aneksom broj 4

- Banka kovanica imala je saznanja da Stanoing prodaje stanove obzirom je to bila
njegova djelatnost te Banka Kovanica to nije smatrala ničim neuobičajenim, ali Banka
Kovanica nije imala nikakvih saznanja da bi Stanoing raspolagao konkretnom
nekretninom obuhvaćenom aneksom 4.

14. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka Gorana Benjaka obzirom je njegov iskaz
u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu (prije svega u skladu s
zemljišnoknjižnim izvacima priloženim uz Aneks broj 4).

15. Uvidom u Kupoprodajni ugovor br. 20/11 od 1. travnja 2011. (strana 31 do 34
spisa) sud je utvrdio da su navedenim ugovorom tužitelji od III. tuženika kupili dvosobni
stan broj 15 i pripadajući sporedni dio stana br. 15 garažu u prizemlju za cijenu od

43.575,00 eura time da je među strankama ugovoreno da se kupoprodajna cijena
plaća u iznosu od 3.388,63 eura, kao kapara odmah po potpisu ugovora, a ostatak
kupoprodajne cijene u iznosu od 40.186,37 eura u roku od 30 dana od potpisa ugovora.
Člankom 13. stranke su utvrdile da navedeni ugovor predstavlja valjani pravni temelj
za stjecanje vlasništva kupca u skladu s odredbama članka 68., 69. i 370 ZV.
Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora bez ikakve daljnje suglasnosti
može izvršiti uknjižbu prava vlasništva uz uvjet da je izvršio sve unaprijed ugovorene
obveze plaćanja ukupne cijene iz članka 2. tog ugovora. Iz priloženih uplatnica (strana
28 i 29 spisa) proizlazi da su tužitelji isplatili kupoprodajnu cijenu u dva dijela i to iznos
od 25.000,00 kuna 1. travnja 2011. te iznos od 298.749,92 kune 27. svibnja 2011., a
što tuženici ne osporavaju.

16. Tijekom trajanja ovog postupka tužitelji nisu dokazali da bi I. tuženik postupao
nesavjesno i da bi prilikom sklapanja Aneksa br. 4 znao da III. tuženik nije vlasnik
predmetnih nekretnina. I. tuženik je smatrao da zemljišna knjiga istinito i potpuno
odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, a u skladu s odredbom članka 122. ZV
nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije
istraživao izvanknjižno stanje. Na temelju zemljišnoknjižnih izvadaka priloženih
Aneksu br. 4. na kojima nije upisana predbilježba prava vlasništva niti bilo kakva
zabilježba, te na temelju iskaza svjedoka Gorana Benjaka koji je detaljno opisao

10

Poslovni broj: P-11/2024-12

postupanje I. tuženika prije sklapanja Aneksa br. 4, sud zaključuje da je I. tuženik bio
savjesni stjecatelj založnog prava i da je postupao u dobroj vjeri te da se I. tuženiku ne
može predbaciti nedostatak dobre vjere jer nije istraživao izvanknjižno stanje.

17. S druge strane, tužitelji su u skladu s odredbama članka 121. ZV mogli odmah
po plaćanju kupoprodajne cijene zatražiti uknjižbu prava vlasništva te bi se, ukoliko ne
bi bile ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a
zatražena je uknjižba prava vlasništva, stjecanje prava vlasništva predbilježilo, ako su
ispunjene barem one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu. Iz
priložene dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelji postupili u skladu s odredbom članka

121. ZV. Iz priložene dokumentacije ne proizlazi niti da bi tužitelj protiv III. tuženika, po
uplati kupoprodajne cijene, podnijeli tužbu za izdavanje tabularne isprave, a na temelju
koje bi mogli u zemljišnim knjigama zatražiti upis zabilježbe spora.

18. Prema odredbi članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan.

19. To što je III. tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te protivno
načelu zabrane zlouporabe prava kada je nekretninu, za koju su mu tužitelji po
sklopljenom kupoprodajnom ugovoru u cijelosti platili kupoprodajnu cijenu, opteretio
založnim pravom, a pored činjenice da je I. tuženik postupao u dobroj vjeri i bio savjesni
stjecatelj založnog prava, ne čini Aneks br. 4 Ugovora o kreditu ništetnim. Naime, sam
Aneks br. 4. Ugovora o kreditu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim
propisima ili moralu društva, obzirom se, u biti radi o ugovoru o zasnivanju založnog
prava na nekretninama koji ugovor sam po sebi nije protivan Ustavu Republike
Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva budući je sklapanje takvog ugovora
dopušteno i regulirano člancima 305., 307. i 309. ZV. Osim toga, sama činjenica
davanja u zalog tuđe nekretnine ne čini ugovor ništetnim obzirom ništetnost nije
propisana kao posljedica višestrukog ugovaranja otuđenja, a koje je regulirano
člankom 125. ZV, niti je ništetnost propisana kao posljedica kupoprodaje tuđe stvari
koja je regulirana člankom 382. ZOO-a.

20. Na kraju valja reći da nisu u pravu tužitelji kada tvrde da je u ugovornom odnosu
dovoljno da samo jedna od ugovornih strana postupa protivno načelu savjesnosti i
poštenja, a što je protivno moralu i prisilnim propisima pa da ugovorna odredba nastala
temeljem takvog postupanja bude ništetna, obzirom se u svakom pojedinom
ugovornom odnosu valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju,
savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla (tako i Ustavni sud
Republike Hrvatske U-III/103/2008).

21. Na temelju svega iznesenog sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali da bi sporni
Aneks br. 4. uz Ugovor o kreditu br. 31100007269 sa sporazumom o osiguranju
novčane tražbine sklopljen između I. tuženika i III. tuženika bio ništetan i bez pravnog
učinka. Posljedično tome nije ništetna niti uknjižba založnog prava upisana temeljem
Aneksa br. 4 Ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1.
u svezi članka 155. ZPP budući su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, pa je sud I. i II.
tužitelja obvezao da I. tuženiku i II. tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od

22.340,00 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje I. i II. tuženika po punomoćniku

11

Poslovni broj: P-11/2024-12

– odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 4.468,00 eura, sastav
obrazloženog podneska od 29. svibnja 2024. u iznosu od 4.468,00 eura, zastupanje
na ročištu održanom 4. lipnja 2024. u iznosu od 4.468,00 eura, zastupanje na ročištu
održanom 28. lipnja 2024. u iznosu od 4.468,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu
od 4.468,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Sud I. i II. tuženiku nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i
presudu jer tuženici nisu obveznici plaćanja tih pristojbi. Zbog navedenog sud je
zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.327,22 eura
odbio.

24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 17. srpnja 2024.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske
u Zagrebu koja se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok
za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu
presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- I. i II. tužitelj po punomoćnici Andreji Fosin

- I. i II. tuženiku po punomoćnici Ivani Radeljak

- III. tuženik po stečajnoj upraviteljici Slavici Orehovec