- 1 -              Revd-1225/2024-2

Broj: Revd-1225/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., S. N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4/2023-2 od 23. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4264/2021-21 od 20. listopada 2022., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4/2023-2 od 23. studenoga 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocijene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.  96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01)?

4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

5. Prva dva pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. jer su nižestupanjski sudovi proveli zahtjev transparentnosti. Revizija nije dopuštena u odnosu na treće pitanje iz prijedloga s obzirom na to da je pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 1020/2021-2 od 4. listopada 2022. Također, valja reći i to da tuženica nije dokazala da joj je nastala šteta u visini naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa samim time tuženica kroz navedeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Četvrto pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda izražene u odlukama poslovni broj Rev 43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev 112/18 od 9. ožujka 2022., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.