1

Poslovni broj: Gž Ob-58/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-58/2024-2

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. H., OIB:... iz V. G., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. J., OIB:... iz V. G., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i M. d.o.o. u V. G., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-881/2019-72 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća 16. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-881/2019-72 od 18. ožujka 2024. u cijelosti.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

''I. Utvrđuje se da je tužitelj H. H. iz V. G., OIB:... izvanbračni drug sada pokojne I. Š.-G. rođene Š. iz Z. OIB:... rođene... godine, a umrle... godine državljanke Republike Hrvatske, da je izvanbračna zajednica između tužitelja H. H. i pokojne I. Š.-G. trajala dulje vrijeme i da je postojala u trenutku smrti pokojne I. Š. G. godine te tužitelju H. H. kao izvanbračnom drugu pripada pravo nasljeđivanja temeljem zakona iza pokojne I. Š.-G..

II. Nalaže se tuženiku G. J. iz V. G. OIB:... nadoknaditi tužitelju H. H. iz V. G., OIB:... trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR-a u roku od 15 dana.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti istu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio u cijelosti žalbene navode te predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je između njega i sada pok. I. Š.-G., rođene..., a umrle..., postojala izvanbračna zajednica koja je trajala dulje vrijeme i postojala je u trenutku smrti pok. I. Š.-G., te da tužitelju kao izvanbračnom drugu pripada pravo nasljeđivanja pok. I. Š.-G. temeljem zakona.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih za ovaj predmet odlučnih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je rješenjem istog suda poslovni broj O-10638/2018 od 7. prosinca 2018. prekinut ostavinski postupak iza pok. I. Š.-G. i tužitelj upućen da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene postupak radi utvrđenja da je postojala izvanbračna zajednica između njega i ostaviteljice,

 

- da iz izvatka iz matice rođenih proizlazi da je tužitelj rođen 29. siječnja 1976., te da nikad nije bio u braku,

 

- da iz izvatka iz matice rođenih proizlazi da je I. Š.-G. bila u braku s Z. J. od 10. travnja 1976. do 19. ožujka 1989., kada je isti razveden presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P2 95/1988 od 19. ožujka 1989., te da je od 12. siječnja 1991. do 16. prosinca 1993. bila u braku sa S. G., koji je razveden pravomoćnom presudom istog suda broj P2 1482/93 od 16. prosinca 1993.,

 

- da su na fotografijama priloženima u spis tužitelj i pok. I. Š.-G.,

 

- da iz priloženih preslika uplatnica o plaćenim komunalnim uslugama, t-com, uslugama, električnoj energiji, pričuvi i sl., dostavljenih po tužitelju nije moguće utvrditi tko je platio te troškove,

 

- da je dugovanje po Amex kartici (tuženik je, uz pok. I., bio korisnik Amex kartice), kao i troškove sahrane pok. I. Š.-G. platio tuženik, 

 

- da iz primopredajnog zapisnika (list 109 spisa) proizlazi da je 3. veljače 2018. tužitelj predao tuženiku osobne stvari pok. I. Š.-G. (kartice tekućeg računa, American card, Master card, GOzaba, iskaznice HZZO za zdravstveno i dopunsko zdravstveno osiguranje, prometnu knjižicu, vozačku dozvolu i osobno vozilo Renault Twingo),

 

- da iz potvrde poslodavca proizlazi da je tužitelj od 24. prosinca 2009. zaposlen u tvrtki Q. L. na neodređeno vrijeme i ima na raspolaganju korištenje službenog vozila registarskih oznaka NA...,

 

- da iz Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu proizlazi da je tužitelj 7. ožujka 2017. podigao kredit u iznosu od 57.411,27 kn s rokom otplate do listopada 2020.,

- da iz iskaza svjedoka V. B., L. R., Z. R., P. B., S. B., J. K., L. G. (svi susjedi tužitelja i pok. I. Š. G. na adresi Z.), svjedoka D. K. i Ž. K. (tužiteljev radni kolega i njegova supruga), svjedokinje B. L. te svjedokinja B. K. i V. H. (sestra i majka tužitelja), a koje je iskaze prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim i životno logičnim, a koji potvrđuju iskaz tužitelja, u bitnome proizlazi da su tužitelj i pok. I. Š.-G. preko 20 godina do smrti iste bili u vezi koju su konzumirali na gotovo identičan način kao bračni parovi, da su živjeli zajedno u stanu na kojem je pokojna teta I. Š.-G. imala stanarsko pravo, zajedno posjećivali prijatelje, zajedno išli u kupovinu, slavili zajedno praznike, blagdane, rođendane, imali emotivnu i ekonomsku zajednicu života, zajedno putovali i ljetovali kod tužiteljeve majke u R., držali se za ruke, zajedno sadili cvijeće i uređivali dvorište, bili bliski i imali skladan odnos, radi čega su ih svi doživljavali kao muža i ženu, odnosno skladan bračni par,

 

- da su svjedoci V. K. (najbolja prijateljica pok. I.), I. K., M. I., A. D. i M. C. u svojim iskazima potvrdili da su tužitelj i pok. I. Š.-G. bili u vezi i da je pok. I. tu vezu tajila pred svojim sinom (ovdje tuženikom), te je u tom dijelu prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze, dok u preostalom dijelu u kojem su opisivali odnos tužitelja i pok. I. nije prihvatio njihove iskaze,

 

te primjenom odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ) i čl. 2. (ispravno čl. 8.) Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN),

 

zaključuje da su pok. I. i tužitelj bili u vezi koja se može izjednačiti s bračnom vezom, da je za vrijeme trajanja veze sve do smrti pokojne tužitelj bio neoženjen muškarac, a pok. I. neudana žena, da je tom izvanbračnom zajednicom uspostavljena emocionalna povezanost i ekonomska zajednica u kojoj su si izvanbračni drugovi međusobno pomagali i brinuli jedno o drugome, te da je njihova veza imala karakter izvanbračne zajednice u kojoj su složno živjeli i pomagali se, slijedom čega je primjenom gore navedenih zakonskih odredbi utvrdio da je tužitelj izvanbračni drug pok. I. Š.-G. i da je njihova izvanbračna zajednica trajala sve do smrti iste 25. siječnja 2018., te da tužitelju kao izvanbračnom drugu  pripada pravo zakonskog nasljeđivanja pok. I. Š.-G..

 

7. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti na koji način je utvrdio ispunjenje svih relevantnih pretpostavki za utvrđenje izvanbračne zajednice te iz kojih činjenica i dokaza iste proizlaze, propustio je obrazložiti zašto i na koji način je cijenio pojedine iskaze svjedoka, a obrazloženje koje je dao o ocjeni iskaza svjedoka u suprotnosti s onim što iz zapisnika o njihovim iskazima proizlazi, te je propustio obrazložiti na koji način je utvrdio sve elemente koji čine životnu zajednicu muškarca i žene, a prije svega iz kojih bi činjenica i dokaza proizlazio animus, odnosno volja i namjera tužitelja i pok. I. za ostvarenje izvanbračne životne zajednice, te je propustio obrazložiti i iz kojih bi činjenica i dokaza proizlazila, osim zajedničkog stanovanja, i emocionalna, i imovinska, i seksualna i ekonomska povezanost među konkretnim partnerima.

7.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio razloge o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U žalbi tuženik osporava i pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a na način da iznosi svoju ocjenu dokaza, te tvrdi da je prvostupanjski sud paušalno i neargumentirano cijenio iskaze svjedoka koje je predložio tužitelj kao logične i životno uvjerljive, dok je pogrešno cijenio iskaze svjedoka koje je predložio tuženik. 

 

8.1. Suprotno tvrdnji tužitelja, pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što je provedene dokaze ocijenio drugačije nego što to smatra tuženik da bi trebalo i izveo drugačije zaključke nego što to čini tuženik, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a niti je načinom na koji je prvostupanjski sud obrazložio svoju ocjenu dokaza povrijeđeno tuženikovo ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje, koju povredu tuženik obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud prilikom ocjene dokaza postupio arbitrarno i pristrano.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje prihvaća  i ovaj sud i isto žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju (sud je proveo sve predložene dokaze), pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznanjem tužitelju statusa izvanbračnog supruga pok. I. Š.-G. i time statusa njezinog zakonskog nasljednika u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN-a.

 

9.1. Naime, odredbom čl. 8. st. 2. ZN-a propisano je da se izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, a koje su pretpostavke propisane u čl. 25. do 28. ObZ-a. U smislu odredbe čl. 11. st. 1. i 2. ObZ-a, na koju se poziva prvostupanjski sud u svojoj odluci, izvanbračna zajednica u svojoj osnovi predstavlja bračnu zajednicu kojoj ''nedostaje'' formalni element zaključenja braka u propisanoj formi (čl. 13. ObZ-a). Bračna zajednica, a onda i izvanbračna zajednica, predstavlja zakonom uređenu životnu zajednicu (neudane) žene i (neoženjenog) muškarca, te da bi nešto dobilo pravi značaj izvanbračne zajednice, nužno je utvrditi da li takva zajednica postoji u smislu zajednice življenja i emotivne zajednice i da kao takva ima sva ona kvalitativna svojstva koja je čine formalnom zajednicom.

 

10. Prihvaćajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, a iz kojeg proizlazi da su tužitelj i pok. I. Š.-G. živjeli zajedno na adresi Z., više od 20 godina sve do njezine smrti..., da su zajednički podmirivali svakodnevne egzistencijalne troškove, da iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi da su tužitelj i pok. I. stanovali zajedno, da su imali skladne odnose, svuda išli zajedno (u trgovinu, na putovanja i ljetovanja), radili zajedno u svom kućanstvu, da su živjeli skladno, brinuli jedan o drugome (upravo su svjedoci predloženi po tuženiku I. K., V. K. i A. D. u svojim iskazima naveli da je pok. I. posjećivali tužitelja dok je bio na liječenju u toplicama), te da su ih dugogodišnji susjedi doživljavali kao par, to se navedene činjenice ne mogu tumačiti na način kako tvrdi tuženik da je između njih postojala samo emotivna, seksualna i socijalna veza, već je među istima postojala i trajnija izvanbračna zajednica, koja je uključivala i ekonomsku i egzistencijalnu zajednicu, postojanje uzajamne brige i pomaganja, briga oko ishrane, vođenje jednog ekonomskog domaćinstva, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je izvanbračna zajednica tužitelja i pok. I. trajala sve do njezine smrti.

 

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je ljubavna veza između tužitelja i pok. I. prekinuta prije njezine smrti još 2016. i da se od tada njihov odnos nastavio isključivo stanovanjem na zajedničkoj adresi iz različitih razloga, a nikako ne voljom da budu u izvanbračnoj zajednici. Naime, svjedokinja V. K. u svom je iskazu navela da je ''…pok. I. imala namjeru u dogovoru s tužiteljem prekinuti njihovu vezu i to kad istome istekne kredit u siječnju 2018., ali je... preminula.'', pa kada se to poveže sa iskazom tužitelja o načinu na koji je umrla pok. I. (tijekom intimnog odnosa s tužiteljem), to upućuje na zaključak da je izvanbračna veza tužitelja i pok. I. doista prestala njezinom smrću..., a ne kako to tvrdi tuženik još 2016.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

 

13. Obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

             

U Varaždinu 16. srpnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                     Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.