Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

                                                                          Poslovni broj: Pp-3321/2023-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

             

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. G., radi prekršaja iz članka 134. stavka 4. u vezi 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Bjelovar, Klasa: 211-07/23-4/43525, Urbroj: 511-02-05-23-1 od 25.8.2023., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 11.7.2024., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 1. i članka 222. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana  12. srpnja 2024.,  

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI I. G., O.:..., sin Đ. i M., r. D., rođen  .... u V., s prebivalištem u V., M., S. T. 26., umirovljenik, 530,00 eura, oženjen, 2 djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan,  

 

 

k  r  i  v    j  e

 

I               što je dana 12. lipnja 2023., u 18:55 sati, u B., upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja V. ...-E. krećući se južnim dijelom Š. dr. I. L. iz pravca istoka u pravcu zapada te dolaskom do raskrižja sa ulicom F. S., nije se približavao pješačkom prijelazu sa sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake i da može zaustaviti vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na obilježeni pješački prijelaz, uslijed čega je lijevim bočnim dijelom vozila naletio na tijelo pješakinje maloljetne R. K., koja je prelazila kolnik južnog dijela Š. dr. I. L. preko obilježenog pješačkog prijelaza, od juga prema sjeveru, te je nakon naleta R. K. pala na kolnik i zadobila tjelesne ozlijede, dok je na osobnom automobilu nastala materijalna šteta,       

dakle, kao vozač u prometu na cesti nije se približavao pješačkom prijelazu sa sigurnosnom brzinom tako da može zaustaviti vozilo kako bi propustio  pješake koji su već stupili na obilježeni pješački prijelaz, uslijed čega je izazvao prometnu nesreću,

pa je time počinio prekršaj iz članka 134. stavka 1. i 4. u vezi 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona  

 

 

p r i m i j e n j u j e

 

 

O P O M E N A.

 

 

II               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.               POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR, obaveznim prekršajnim nalogom  Klasa: 211-07/23-4/43525, Urbroj: 511-02-05-23-1 od 25.8.2023., oglasila je okrivljenika krivim radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Na navedeni obavezni prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, nakon čega je pobijani nalog stavljen van snage i proveden je žurni postupak.

3.               Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio  kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4.               Ispitani I. G. navodi da se predmetne zgode u večernjim satima kretao kroz B. upravljajući  osobnim automobilom registarske oznake i broja V. ...-E. te se kretao V. ...-E. Š.. D.. I. L. u pravcu zapada. Ispred sebe je neposredno prije semaforiziranog raskrižja uočio dvostruki pješački prijelaz  preko kolnika, zbog čega se približavao tom pješačkom prijelazu iznimno sporo i oprezno, tim više što je prateći prometnu situaciju zapazio da se uz pješački prijelaz nalazi ne prometna površina te da se uz pješački prijelaz nalazi više osoba i to uglavnom  djece. Stoga je u iznimno sporom kretanju prelazio pješački prijelaz ne kojem nije bilo tada pješaka koji bi prelazila kolnik na tom mjestu. Kada je prednjim dijelom vozila napustio oba usporedna pješačka prijelaza odjednom je osjetio udar u prednji lijevi bočni dio vozila kojim je upravljao u predjelu lijevog blatobrana i nosača odnosno stupa vrata kod vjetrobranskog stakla. Tada je zaključio da se radi o mlađoj djevojci koja je uslijed natrčavanja na taj dio vozila pala na kolnik. On je u mjestu zaustavio  automobil, jer se kretao iznimno sporo, time da se navedena djevojka ustala i trčećim korakom nastavila napuštati mjesto događaja preko obližnjeg parka. Supruga koja je bila suvozač u vozilu uputila se za tom djevojkom i sustigla je, jer nije želio napustiti licu mjesta dok se ne utvrde okolnosti događaja, a posebna činjenica da li je djevojka bila povrijeđena u ovoj situaciji. Kasnije je očevidom utvrđeno da je oštećena natrčala na njegov automobil na lijevu bočnu stranu vozila, a na što nije mogao utjecati obzirom da nije prije toga nigdje mogao uočiti, jer ona nije počela prelaziti kolnik po pješačkom prijelazu prije nego je vozilo stupio na pješački prijelaz. Osim toga, naknadno je utvrđeno da je oštećena imala neke slušalice u uhu i time očito nije pratila prometnu situaciju na kolniku niti je uočila automobil kojim je on upravljao. Naknadno je inzistirao da se oštećena preveze u bolnicu kako bi se utvrdile povrede na njenoj strani te ju je posjetio tamo navlastiti zahtjev. Ne smatra sebe odgovornim za nastupanje ove štetne posljedice, jer se pješačkom prijelazu približavao sigurnosnom brzinom kako ne bi ugrožavao i doveo u opasnost pješake koji prelaze kolnik po pješačkom prijelazu.  

5.               Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u žurnom postupku ispitao svjedoka K. B., nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju, zapisnik o očevidu, dokumentaciju očevida te bolničku prijavu na ime oštećene.

6.               Ispitani K. B. iskazuje da je izvjestan način bio očevidac ovog događaja iako se zbog proteka vremena ne može prisjetiti svih detalja navedene prometne situacije. Te zgode oko 19:00 sati kretao se gradskim korzom  odnosno ulicom F. S. u pravcu sjevera i nailazio neposredno prije raskrižja sa Š.. I. L. gdje se preko prometnice nalazi dvostruki pješački prijelaz. Zapazio je da se od pravca istoka prema zapadu kolnikom I. L. kreće nepoznato osobno vozilo koje stupa na pješački prijelaz i to se vozio nije kretalo nekom brzinom odnosno brzina je bila niža od dopuštene za kretanje po gradskoj prometnici. Trenutak kasnije je uočio da se po pješačkom prijelazu sa zapadne strane koji je bliži semaforiziranom raskrižju preko kolnika kreće pješakinja, kod čega se ne može izjasniti da li je pješakinja kolnika prelazila hodanjem po pješačkom prijelazu ili je pretrčavala kolnik. Također ne može biti siguran da li je došlo do udara prednjeg lijevog kraja osobnog vozila u tijelo pješakinje ili je pješakinja natrčala na lijevu bonu stranu nepoznatog automobila koji je sudjelovao u nesreći. Prisjeća se da je pješakinja uslijed udara u vozilo poskočila malo u zrak i pala na kolnik. Jedino u što je siguran se odnosi na činjenicu da je pješakinja kolnika prelazila po pješačkom prijelazu, a nikako izvan njega. Pješakinja je ustala s kolnika i udaljavala se s mjesta događaja, dok je suvozač iz navedenog automobila i radilo se o ženskoj osobi, istrčala iz vozila i uputila se za djevojkom koja je udarila u ovo vozilo. U međuvremenu se na mjestu događaja pojavilo više osoba i stoga nije dalje pratio što se odvijalo na licu mjesta. Na kraju ističe da se ne može sa sigurnošću izjasniti o tome gdje se nalazila predmetna pješakinja u trenutku kada je vozač predmetnog automobila počeo prelaziti pješački prijelaz na koji je prvi nailazio, što znači da nema saznanja o tome da li je tada već pješakinja počela prelaziti kolnik po pješačkom prijelazu.  

7.               U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio na naznačenoj lokaciji gdje je upravljao navedenim osobnim vozilom kada je došlo do nastupanja prometne nesreće.  

8.               Međutim, kao spornu okolnost je valjalo utvrđivati da li je okrivljenik te zgode postupao protupravno time da se nije približavao pješačkom prijelazu sa sigurnosnom brzinom tako da može zaustaviti vozilo kako bi propustio  pješake koji su već stupili na obilježeni pješački prijelaz , uslijed čega bi izazvao navedenu štetnu posljedicu. 

9.               Na temelju svih provedenih dokaza, neupitno proizlazi da je okrivljenik ušao u sferu  prekršaja koji mu se inkriminira optužnim aktom.

10.               Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za navedeni prekršaj, iznoseći obranu je napomenuo da njegov način vožnje nije bio protupropisan u smislu toga da bi se pješačkom prijelazu vozilom približavao neprimjerenom brzinom kod koje ne bi mogao zaustaviti vozilo za slučaj da pješaci prelaze preko tog pješačkog prijelaza i da bi takav njegov način vožnje doveo do štetne posljedice. Usprkos tome što se kretao automobilom vrlo sporo u trenutku stupanja na pješački prijelaz nije nigdje uočio oštećenu kao pješaka da bi već prolazila kolnik po pješačkom prijelazu. U trenutku dok je prednjim dijelom vozila napuštao drugi pješački prijelaz  tada je iznenada oštećena u trku naletjela na prednju lijevu bočnu stranu automobila kojim je upravljao udarajući tijelom u lijevi blatobran vozila i dovratak uz vjetrobransko staklo, nakon čega je pala na kolnik. Time je nije uočio do trenutka naleta na njegovo vozilo i nije mogao reagirati zaustavljanjem automobila. To znači da je oštećena bila nepažljiva kod prelaska kolnika, tim više što je kasnije utvrđeno da imala slušalice u uhu, tako da očito nije bila koncentrirana  niti pratila prometnu situaciju na kolniku. Stoga smatra kako je upravo ponašanje oštećene u uzročnoj vezi sa nastalom prometnom nesrećom.

11.               Međutim, usprkos navodima obrane okrivljenika preostali provedeni dokazi ipak ukazuju na to da je način vožnje okrivljenika bio protupropisan te je bio u direktnoj uzročnoj vezi sa nastankom sporne prometne nesreće.

12.               Prvotno u izvješću o prekršaju nalazimo da se okrivljenik kretao opisanom lokacijom spomenutim osobnim automobilom prema zapadu uz naznaku da se nije kretao sigurnosnom brzinom kako bi vozilo u svakom trenutku mogao zaustaviti radi propuštanja pješaka koji su stupili na pješački prijelaz, tako da je lijevim bočnim dijelom automobila naletio na tijelo pješakinje R. K. koja je kolnik prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza  pravcu sjevera.

13.               Nadalje, u zapisniku o očevidu se naznačuje kako je do prometne nesreće došlo u naselju u dnevnim uvjetima vožnje na kolniku gdje se promet odvija u oba smjera i predstavlja tzv."T" raskrižje koje je prilično pregledno i gdje se preko kolnika nalaze dva pješačka prijelaza, dok je širina kolnika 7,4 m, uz ograničenje brzine od 50 km/h. spominju se nadalje sudionici prometne nesreće gdje se napominje da je na vozilu kojim je upravljao okrivljenik oštećen prednji lijevi blatobran i krov vozila uz vjetrobransko staklo, a također se ističe da je maloljetna R. K. kao pješak prevezena u bolnicu radi pružanja liječničke pomoći, time da na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi osim spomenutih oštećenja osobnog automobila.

14.               Također, prema situacijskom planu i samoj dokumentaciji očevida uočava se mjesto prometne nesreće i radi se o ravnom i pregledom "T" raskrižju na kojem se nalaze dva široka paralelna pješačka prijelaza. Potom se uviđa lokacija prednje lijeve bone strane osobnog vozila V. ...-E. gdje je maloljetna oštećena udarila tijelom kod prelaska kolnika i radi se o prednjem lijevom blatobranu vozila i dovratku uz vjetrobransko staklo gdje su vidljive strugotine po boji i laku. Osim toga, prema situacijskom planu uočava se mjesto primarnog dodira između navedenog osobnog vozila i tijela pješakinje gdje proizlazi da je pješakinja kolnik prelazila po pješačkom prijelazu dolazeći prema navedenom osobnom automobilu s lijeve strane u odnosu na pravac njegovog kretanja, što znači da je do trenutka naleta prešla veći dio kolnika.

15.               Isto tako, o predmetnom događaju i nastupanju prometne nesreće u izvjesnoj mjeri relevantno se izjašnjavao svjedok očevidac K. B. ističući kako se doista u danom trenutku nalazio u neposrednoj blizini navedenih pješačkih prijelaza krećući se upravo prema njima, tako da je prije same nesreće uočio nepoznato osobno vozilo koje se kretalo po navedenoj prometnici prema zapadu. Tvrdi da se vozač navedenog vozila kretao zasigurno nižom brzinom od dopuštene za gradsku prometnicu, ali se nije vozilom zaustavljao dolaskom do pješačkom prijelaza. Ne može se izjasniti da i je oštećena kolnik prelazila hodanjem ili pretrčavanjem, ali je u odnosu na smjer kretanja vozila dolazila s lijeve strane prema tom automobilu. Također ne može biti siguran o tome da li je pješakinja naletjela na lijevu bočnu stranu predmetnog vozila ili je vozač navedenog automobila prednjim lijevim krajem udario u tijelo pješakinje. U svakom slučaju kod primarnog dodira vozila u tijelo pješaka došlo je do pada oštećene na kolnik.

16.               I na kraju, uvidom u bolničku prijavu na ime maloljetne R. K. nalazimo da je odmah po događaju prevezena u Opću bolnicu Bjelovar gdje  je pregledom od ovlaštenog liječnika utvrđeno da je zadobila tjelesne ozlijede kao pješak u prometnoj nesreći i to kontuziju glave te ogrebotine lopatice, lijevog ramena i lijevog ručnog zgloba te lijeve šake.

17.               Prema tome, analizom svih provedenih dokaza nalazimo da se okrivljenik predmetnim automobilom kretao kolnikom Š. I.. L. u pravcu zapada nailazeći na dvostruki jasno vidljiv i označen pješačkom prijelaz preko kolnika gdje je ujedno i "T" raskrižje sa ulicom F. S.. Također, dokazi jasno i neupitno ukazuju na to da se oštećena u nekom trenutku kretala  preko kolnika kao pješak, pri čemu nije bilo moguće utvrditi da li je kolnik prelazila hodom ili trkom. Međutim, sasvim je neupitno da se maloljetna oštećena kretala u pravcu sjevera prelazeći kolnik i time je u odnosu na pravac kretanja vozila nailazila prema tom automobilu s lijeve strane, a što znači kako je svakako do mjesta naleta na vozilo prešla više od polovice samog kolnika. Nadalje, provedeni dokazi isto tako upućuju da je pješakinja doista naletjela na prednju lijevu bočnu stranu spomenutog osobnog automobila kojim je upravljao okrivljen i tijelom je udarila u lijevi blatobran i dovratak uz vjetrobransko staklo. Isto tako, iako se svjedok B. ne može prisjetiti svih detalja događaja ponajprije zbog proteka vremena, ipak je sa sigurnošću potvrdio da je oštećena kao pješak prelazila kolnik svakako po samom pješačkom prijelazu, a nikako izvan njega, kako je to u obrani tvrdio okrivljenik.

18.               Dakle, iako lokacija naleta pješakinje odnosno maloljetne oštećene na osobno vozilo ukazuje kako je ona također prelazila kolnik krajnje nepažljivo, uz nedovoljno praćenje prometne situacije na prometnici, usprkos tome sud nalazi da je okrivljenik prije naleta ipak imao mogućnost uočiti oštećenu u namjeri prelaska kolnika po pješačkom prijelazu i u tom smislu dodatno usporiti kretanje vozila, a po potrebi vozilo i zaustaviti kako bi propustio navedenu pješakinju. To ipak znači da se okrivljenik nije kretao dovoljno sigurnosnom brzinom, jer u zakonskom smislu sigurnosna brzina predstavlja upravo onu brzinu kretanja kod koje vozaču svakom trenutku  na siguran način može vozilo zaustaviti nailaskom na neku prepreku ispred sebe koju u danimo okolnostima može očekivati, a u konkretnom slučaju se radilo o pješaku koji prelazi kolnik po pješačkom prijelazu. Činjenica da je okrivljenik doista pravovremeno mogao i morao uočiti oštećenu odnosi se na to da je oštećena prema vozilu dolazila s lijeve strane i time je do mjesta naleta prešla najmanje polovinu kolnika koji je širine 7,4 m, pa je u tom vremenskom periodu hodanja ili pretrčavanja oštećene okrivljenik imao dovoljno prilike i samog vremena da u perifernom vidu sa svoje lijeve strane uoči navedenu pješakinju, tim više što se u obrani i sam izjasnio kako je prilaskom do samog pješačkog prijelaza već uočio sa svoje lijeve strane veći broj pješaka odnosno djece koji su se nalazili uz sam pješački prijelaz. Upravo je to moralo nagnati okrivljenika da dodatno uspori kretanje i nastavi s vožnjom krajnje povećanom pažnjom prateći upravo osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini ova dva pješačka prijelaza.

19.               U tom smislu doista ukupnost provedenih dokaza jasno ukazuje da je način vožnje okrivljenika bio protupravan te je time bio u direktnoj uzročnoj vezi sa nastalom štetnom posljedicom.

20.               Zbog svih iznesenih razloga, u poduzetim radnjama okrivljenika stekla su se sva bitna obilježja prekršaja koji mu se inkriminira, te je oglašen krivim, ali mu je umjesto izricanja propisane novčane kazne primijenjena mjera upozorenja i to opomena.  

21.               Kod primjene opomene sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da ima vrlo niska mjesečna primanja nedostatna za uzdržavanje, a radi se o zaslužnom građaninu, time da je do štetne posljedice došlo nehajnim oblikom krivnje i to isključivo zbog propusta dužne pažnje vozača odnosno neopreznosti, pri čemu je i sama oštećena svojim načinom kretanja kod prelaska kolnika također u nekoj mjeri doprinijela prometnoj nesreći,       time da kao dugogodišnji vozač ranije nije činio prekršaje, tako da otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga sve okolnosti prometne situacije i težina prekršaja uz stupanj krivnje svakako opravdavaju da se okrivljeniku u prvom navratu primjeni samo najblaža sankcija i to mjera upozorenja odnosno opomena, obzirom da se prema njegovim osobnim svojstvima očekuje da će ubuduće ipak sa znatno više pažnje i opreza upravljati vozilom na prometnici, na koji način će se ipak postići zakonska svrha kažnjavanja u svakom smislu.

22.               Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na   izradu fotoelaborata te skice mjesta prometne nesreće, obzirom da ipak ostvaruje redovna mjesečna primanja te je u mogućnosti platiti navedeni iznos troška bez da ugrožava vlastito uzdržavanje ili članova obitelji.    

 

U Bjelovaru, 12. srpnja 2024.                                                                                                                        

 

Zapisničar                                                                                       SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                              Ratko Laban v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

 

Dostaviti:

1.               Okrivljeniku

  1. Izdavatelju obaveznog prekršajnog naloga

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu