Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-1354/2023-3


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1354/2023-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. d.d., OIB: ..., iz M., zastupan po punomoćnici J. M. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice I. G. C., OIB: ..., iz Njemačke, zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-351/2021 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-351/2021 od 28. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke i predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I/ Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. J. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-109/19 od 06. ožujka 2019. te se u cijelosti odbija zahtjev tužitelja T. K. d.d. za naknadom troška parničnog postupka.

II/ Nalaže se tužitelju T. K. d.d. naknaditi tuženici I. G. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.306,46 €1 (9.843,52 kn) u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice I. G. C. i I. Č. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 767,29 € (5.781,14 kn)."

 

2. Protiv navedene presude i to dijela pod točkom I. i II. žalbu izjavljuje tužitelj te presudu pobija u navedenom dijelu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi isplate odnosno zahtjev da se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-109/2019 od 6. ožujka 2019. održi na snazi, a koje potraživanje se odnosi na inventurni manjak utvrđen inventurom od 14. lipnja 2017. u tužiteljevoj prodavaonici broj 155. u Z.

 

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica obavljala posao poslovođe prodavaonice tužitelja broj 155. u Z., ali je između stranaka sporno je li ispravno utvrđen manjak u provedenoj inventuri na dan 14. lipnja 2017. i je li za njega odgovorna tuženica.

 

7. Prihvaćajući u cijelosti iskaz tuženice prema kojem je posao u predmetnoj prodavaonici bio organiziran tako da je ona kao poslovođa morala voditi svu papirologiju, ali u isto vrijeme posluživati kupce, da nije bila prisutna na spornoj inventuri od 14. lipnja 2017., da se žalila nadređenoj osobi navodeći da se ne može koncentrirati u cijelosti na svoj rad, s obzirom da mora posluživati kupce i baviti se papirologijom, ali da po njezinoj pritužbi ništa nije poduzeto, prihvaćajući i nalaz i mišljenje Trgovačkog društva P. d.o.o., sud prvog stupnja zaključuje kako se ne može utvrditi da je tuženica u pogledu cijelog utvrđenog manjka postupala s namjerom da prouzroči štetu, odnosno krajnjom nepažnjom u smislu odredbe članka 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZOR). Naime, sud je smatrao nutemeljenim tužbeni zahtjev tužitelja, jer da tužitelj nije dokazao kada je točno tuženica počela obavljati poslove poslovođe, niti je li učinjen popis robe na taj dan u smislu onoga što je ista zadužila, te da iz mišljenja vještaka proizlazi kako mu nije dostavljena dokumentacija koja se odnosi na inventuru kojom je tuženica preuzela prodavaonicu, pa zaključuje da tuženica nije odgovorna odnosno da se ne može se utvrditi postojanje namjere ili krajnje nepažnje, jer da postoji mogućnost kako se radi o manjku iz ranijeg perioda.

 

8. Radi iznesenog, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I., pri čemu je posebno ukazano kako taj sud nije posebno  cijenio iskaz direktora tužitelja, ni saslušanih svjedoka, jer po njegovoj ocjeni isti nisu iskazivali o činjenicama koje su sporne među strankama, odnosno da iste nisu imale neposrednih saznanja o takvim činjenicama.

 

9. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer je žalbom tužitelja dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanih utvrđenja, odnosno zaključka suda.

 

11. Prije svega navesti je da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja prema tuženici koje se temelji na utvrđenom nastalom manjku u iznosu od 22.735,32 kune, a koji manjak se sastoji od manjka robe u iznosu od 16.789,88 kuna, te manjka novčanih sredstava u iznosu od 5.945,44 kune, utvrđeni manjak odnosi se na  razdoblje od 29. ožujka 2016. do 14. lipnja 2017.

 

12. U predmetnom postupku, po stavu ovog žalbenog suda, sud nije presudu donio na temelju rezultata provedenih dokaza i slijedom toga utvrđenih činjenica u postupku, već je presuda donesena isključivo na temelju uvjerenja suda bez da je sud savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno (članak 8. ZPP-a), a njegovo uvjerenje i zaključci ne proizlazi iz rezultata provedenog postupka.

 

13. Stoga je pobijanom presudom povrijeđena odredba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda proturječi sama sebi, odnosno svojim razlozima, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni, odnosno proturječni, te postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navode o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

14. Naime, u bitnom sud pobijanu presudu donosi isključivo temeljem iskaza same tuženice, prihvaćajući njen iskaz kao vjerodostojan, navodeći da je isti životan i logičan, te dovodi isti u kontekst odredbe članka 107. ZOR-a i tako zaključuje da organizirani rad u prodavaonici tužitelja, unatoč povećanoj pažnji poslovođe može rezultirati manjkom. Pri tome sud obrazlaže dio nalaza i mišljenja Trgovačkog društva P. d.o.o. iz kojeg da proizlazi kako se ne može utvrđeni manjak od 14. lipnja 2017. povezati s odgovornošću tuženice, jer postoji mogućnost da se radi o manjku iz ranijeg perioda.

 

15. Međutim, uvidom u činjenični supstrat ovog spora utvrđuje da se potraživanje tužitelja prema tuženici temelji na utvrđenom manjku a odgovornost tuženice tužitelj dokazuje Zapisnikom od 14. lipnja 2017., Zapisnikom od 31. prosinca 2017. o utvrđivanju inventurnog manjka za prodavaonicu broj 155., Zapisnika o inventuri novčanih sredstava od 31. prosinca 2017., za predmetnu prodavaonicu, Izvještaja komisije za popis robe u prodavaonici 155. od 14. lipnja 2017., Odluke o terećenju odgovorne osobe za nastali manjak od 31. prosinca 2017., kao i na Pravilniku o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka, točnije o opisu poslova radnog mjesta poslovođe prodavaonice za koje čini sastavni dio navedenog Pravilnika. Također, u konkretnom slučaju odgovornost tuženice proizlazi iz dokumentacije o provedenim inventurama. Naime, proizlazi da bi tužena preuzela mjesto poslovođe u prodavaonici 155. u Zagrebu dana 29. ožujka 2016. pa je za pretpostaviti da je prilikom toga provedena primopredajna inventura koja procedura se provodi uvijek kada se mijenja poslovođa u određenoj prodavaonici.

 

16. U žalbi žalitelj navodi kako je za manjak po ranijoj inventuri terećena treća osoba (za iznos od 3.384,43 kune umanjen za kalo), pa je samim time isključena mogućnost za koju vještak u nalazu ukazuje, a sud prihvaća, da bi se u konkretnom slučaju radilo o manjku iz ranijeg perioda. Na navedenu okolnost tužitelj je predložio dokaze kao u podnesku od 24. listopada 2022. koje dokaze sud nije proveo bez da je o navedenom dao ikakvo obrazloženje.

 

17. Dakle, i u ovom dijelu presuda se ne može ispitati jer se ne može utvrditi na temelju čega sud formira svoj zaključak o odgovornosti poslovođe koja je u ranijem razdoblju radila u prodavaonici.

 

18. Temeljem iznesenog, počinjene gore navedene bitne povrede odredaba postupka na kojima je sud temeljio svoju odluku rezultirali su time da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, sve skupa je to ukupnosti rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

19. Radi iznesenog, presudu prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti, sukladno odredbi članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

20. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem, upotpuniti će činjenično stanje izvođenjem dokaze koje su stranke predložile ili koje eventualno predlažu, te će potom, svestranom i sveukupnom analizom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja u pobijanom dijelu.

 

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

U Splitu, 11. srpnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu