1

Poslovni broj: Gž-146/2024-3

 

                             

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                Sv. Florijana 2, Požega

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-146/2024-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Berislava Devčića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB …, iz U., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. d.o.o. R., 43. OIB … zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Č.&R. j.t.d., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-915/2022-147 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda  Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-915/2022-147 od 26. listopada 2023., u pobijanim stavcima I., II., III. i IV. izreke.

 

II. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-915/2022-147 od 26. listopada 2023. u pobijanom stavku V. izreke i sudi:

 

" I/ 1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete u stavku I. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-815/2022-147 od 26. listopada 2023., tekuće od 8. veljače 2012. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 26. listopada 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 7.120 eura, zajedno sa zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 29. st 2. ZOO koja teče od 8. veljače 2012. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju, je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 52,20 eura mjesečno, počev od 1. siječnja 2009. do kraja života, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, 5. u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, a dospijevajući 5-og u mjesecu, za protekli mjesec, zajedno sa zateznim kamatama, za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011., po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati izgubljenu zaradu u daljnjem iznosu od 17.440,80 eura za razdoblje od ožujka 2009. godine do svibnja 2023. godine, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa za razdoblje od 15. travnja 2009. do 30. lipnja 2011., po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena i to na iznose kako slijedi

- ožujak 2009. 22,78 € s kamatom od 15. 4. 2009. do isplate

- travanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 5. 2009. do isplate

- svibanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 6. 2009. do isplate

- lipanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 7. 2009. do isplate

- srpanj 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 8. 2009. do isplate

- kolovoz 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 9. 2009. do isplate

- rujan 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 10. 2009. do isplate

- listopad 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 11. 2009. do isplate

- studeni 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 12. 2009. do isplate

- prosinac 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 1. 2010. do isplate

- siječanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 2. 2010. do isplate

- veljača 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 3. 2010. do isplate

- ožujak 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 4. 2010. do isplate

- travanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 5. 2010. do isplate

- svibanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 6. 2010. do isplate

- lipanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 7. 2010. do isplate

- srpanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 8. 2010. do isplate

- kolovoz 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 9. 2010. do isplate

- rujan 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 10. 2010. do isplate

- listopad 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 11. 2010. do isplate

- studeni 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 12. 2010. do isplate

- prosinac 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 1. 2011. do isplate
- siječanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 2. 2011. do isplate

- veljača 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 3. 2011. do isplate

- ožujak 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 4. 2011. do isplate

- travanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 5. 2011. do isplate

- svibanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 6. 2011. do isplate

- lipanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 7. 2011. do isplate

- srpanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 8. 2011. do isplate

- kolovoz 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 9. 2011. do isplate

- rujan 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 10. 2011. do isplate

- listopad 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 11. 2011. do isplate

- studeni 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 12. 2011. do isplate

- prosinac 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 1. 2012. do isplate

- siječanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 2. 2012. do isplate

- veljača 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 3. 2012. do isplate

- ožujak 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 4. 2012. do isplate

- travanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 5. 2012. do isplate

- svibanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 6. 2012. do isplate

- lipanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 7. 2012. do isplate

- srpanj 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 8. 2012. do isplate

- kolovoz 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 9. 2012. do isplate

- rujan 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 10. 2012. do isplate

- listopad 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 11. 2012. do isplate

- studeni 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 12. 2012. do isplate

- prosinac 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 1. 2013. do isplate

- siječanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 2. 2013. do isplate

- veljača 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 3. 2013. do isplate

- ožujak 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 4. 2013. do isplate

- travanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 5. 2013. do isplate

- svibanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 6. 2013. do isplate

- lipanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 7. 2013. do isplate

- srpanj 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 8. 2013. do isplate

- kolovoz 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 9. 2013. do isplate

- rujan 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 10. 2013. do isplate

- listopad 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 11. 2013. do isplate

- studeni 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 12. 2013. do isplate

- prosinac 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 1. 2014. do isplate

- siječanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 2. 2014. do isplate

- veljača 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 3. 2014. do isplate

- ožujak 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 4. 2014. do isplate

- travanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 5. 2014. do isplate

- svibanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 6. 2014. do isplate

- lipanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 7. 2014. do isplate

- srpanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 8. 2014. do isplate

- kolovoz 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 9. 2014. do isplate

- rujan 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 10. 2014. do isplate

- listopad 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 11. 2014. do isplate

- studeni 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 12. 2014. do isplate

- prosinac 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 1. 2015. do isplate

- siječanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 2. 2015. do isplate

- veljača 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 3. 2015. do isplate

- ožujak 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 4. 2015. do isplate

- travanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 5. 2015. do isplate

- svibanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 6. 2015. do isplate

- lipanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 7. 2015. do isplate

- srpanj 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 8. 2015. do isplate

- kolovoz 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 9. 2015. do isplate

- rujan 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 10. 2015. do isplate

- listopad 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 11. 2015. do isplate

- studeni 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 12. 2015. do isplate

- prosinac 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 1. 2016. do isplate

- siječanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 2. 2016. do isplate

- veljača 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 3. 2016. do isplate

- ožujak 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 4. 2016. do isplate

- travanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 5. 2016. do isplate

- svibanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 6. 2016. do isplate

- lipanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 7. 2016. do isplate

- srpanj 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 8. 2016. do isplate

- kolovoz 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 9. 2016. do isplate

- rujan 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 10. 2016. do isplate

- listopad 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 11. 2016. do isplate

- studeni 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 12. 2016. do isplate

- prosinac 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 1. 2017. do isplate

- siječanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 2. 2017. do isplate

- veljača 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 3. 2017. do isplate

- ožujak 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 4. 2017. do isplate

- travanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 5. 2017. do isplate

- svibanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 6. 2017. do isplate

- lipanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 7. 2017. do isplate

- srpanj 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 8. 2017. do isplate

- kolovoz 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 9. 2017. do isplate

- rujan 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 10. 2017. do isplate

- listopad 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 11. 2017. do isplate

- studeni 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 12. 2017. do isplate

- prosinac 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 1. 2018. do isplate

- siječanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 2. 2018. do isplate

- veljača 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 3. 2018. do isplate

- ožujak 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 4. 2018. do isplate

- travanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 5. 2018. do isplate

- svibanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 6. 2018. do isplate

- lipanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 7. 2018. do isplate

- srpanj 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 8. 2018. do isplate

- kolovoz 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 9. 2018. do isplate

- rujan 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 10. 2018. do isplate

- listopad 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 11. 2018. do isplate

- studeni 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 12. 2018. do isplate

- prosinac 2018. 99,43 € s kamatom od 15. 1. 2019. do isplate

- siječanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 2. 2019. do isplate

- veljača 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 3. 2019. do isplate

- ožujak 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 4. 2019. do isplate

- travanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 5. 2019. do isplate

- svibanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 6. 2019. do isplate

- lipanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 7. 2019. do isplate

- srpanj 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 8. 2019. do isplate

- kolovoz 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 9. 2019. do isplate

- rujan 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 10. 2019. do isplate

- listopad 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 11. 2019. do isplate

- studeni 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 12. 2019. do isplate

- prosinac 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 1. 2020. do isplate

- siječanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 2. 2020. do isplate

- veljača 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 3. 2020. do isplate

- ožujak 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 4. 2020. do isplate

- travanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 5. 2020. do isplate

- svibanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 6. 2020. do isplate

- lipanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 7. 2020. do isplate

- srpanj 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 8. 2020. do isplate

- kolovoz 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 9. 2020. do isplate

- rujan 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 10. 2020. do isplate

- listopad 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 11. 2020. do isplate

- studeni 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 12. 2020. do isplate

- prosinac 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 1. 2021. do isplate

- siječanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 2. 2021. do isplate

- veljača 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 3. 2021. do isplate

- ožujak 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 4. 2021. do isplate

- travanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 5. 2021. do isplate

- svibanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 6. 2021. do isplate

- lipanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 7. 2021. do isplate

- srpanj 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 8. 2021. do isplate

- kolovoz 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 9. 2021. do isplate

- rujan 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 10. 2021. do isplate

- listopad 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 11. 2021. do isplate

- studeni 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 12. 2021. do isplate

- prosinac 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 1. 2022. do isplate

- siječanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 2. 2022. do isplate

- veljača 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 3. 2022. do isplate

- ožujak 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 4. 2022. do isplate

- travanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 5. 2022. do isplate

- svibanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 6. 2022. do isplate

- lipanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 7. 2022. do isplate

- srpanj 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 8. 2022. do isplate

- kolovoz 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 9. 2022. do isplate

- rujan 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 10. 2022. do isplate

- listopad 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 11. 2022. do isplate

- studeni 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 12. 2022. do isplate

- prosinac 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 1. 2023. do isplate

- siječanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 2. 2023. do isplate

- veljača 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 3. 2023. do isplate

- ožujak 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 4. 2023. do isplate

- travanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 5. 2023. do isplate

- svibanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 6. 2023. do isplate,

u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju od 1. lipnja 2023. nadalje do kraja radnog vijeka plaća rentu u daljnjem iznosu od 105,05 eura mjesečno time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom, a dospijevajući do svakog 15. u mjesecu, sve u roku od 15  (petnaest) dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

 

V. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija kao neosnovan."

 

 

                                                                i

 

                                                      r i j e š i o  j e:

 

III. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-915/2022-147 od 26. listopada 2023. u pobijanim stavcima VI., VII. i VIII. izreke i sudi:

 

" VI. Dozvoljava se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva tužitelja od 10. srpnja 2023.

 

  VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime parničnih troškova iznos od 15.877,17 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 26. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, tužitelj se odbija."

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom i rješenjem suđeno je:

 

I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati ukupno iznos od 7.120 eura/53.645,64 kune zajedno sa zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 29. st 2. ZOO koja teče od 26. listopada 2023. do isplate, po stopi, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana).

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime tuđe pomoći i njege iznos od 27 eura/203,43 kune mjesečno, počev od 1. siječnja 2009. do kraja života, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, 5. u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, a dospijevajući 5-og u mjesecu, za protekli mjesec, zajedno sa zateznim kamatama, za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011., po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati izgubljenu zaradu u iznosu od 17.440,80 eura/134.407,71 kuna za razdoblje od ožujka 2009. godine do svibnja 2023. godine, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa za razdoblje od 15. travnja 2009. do 30. lipnja 2011., po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi

- ožujak 2009. 22,78 € s kamatom od 15. 4. 2009. do isplate

- travanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 5. 2009. do isplate

- svibanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 6. 2009. do isplate

- lipanj 2009. 90,74 € s kamatom od 15. 7. 2009. do isplate

- srpanj 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 8. 2009. do isplate

- kolovoz 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 9. 2009. do isplate

- rujan 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 10. 2009. do isplate

- listopad 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 11. 2009. do isplate

- studeni 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 12. 2009. do isplate

- prosinac 2009. 89,62 € s kamatom od 15. 1. 2010. do isplate

- siječanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 2. 2010. do isplate

- veljača 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 3. 2010. do isplate

- ožujak 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 4. 2010. do isplate

- travanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 5. 2010. do isplate

- svibanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 6. 2010. do isplate

- lipanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 7. 2010. do isplate

- srpanj 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 8. 2010. do isplate

- kolovoz 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 9. 2010. do isplate

- rujan 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 10. 2010. do isplate

- listopad 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 11. 2010. do isplate

- studeni 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 12. 2010. do isplate

- prosinac 2010. 124,40 € s kamatom od 15. 1. 2011. do isplate

- siječanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 2. 2011. do isplate

- veljača 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 3. 2011. do isplate

- ožujak 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 4. 2011. do isplate

- travanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 5. 2011. do isplate

- svibanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 6. 2011. do isplate

- lipanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 7. 2011. do isplate

- srpanj 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 8. 2011. do isplate

- kolovoz 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 9. 2011. do isplate

- rujan 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 10. 2011. do isplate

- listopad 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 11. 2011. do isplate

- studeni 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 12. 2011. do isplate

- prosinac 2011. 122,78 € s kamatom od 15. 1. 2012. do isplate

- siječanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 2. 2012. do isplate

- veljača 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 3. 2012. do isplate

- ožujak 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 4. 2012. do isplate

- travanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 5. 2012. do isplate

- svibanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 6. 2012. do isplate

- lipanj 2012. 105,00 € s kamatom od 15. 7. 2012. do isplate

- srpanj 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 8. 2012. do isplate

- kolovoz 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 9. 2012. do isplate

- rujan 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 10. 2012. do isplate

- listopad 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 11. 2012. do isplate

- studeni 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 12. 2012. do isplate

- prosinac 2012. 104,36 € s kamatom od 15. 1. 2013. do isplate

- siječanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 2. 2013. do isplate

- veljača 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 3. 2013. do isplate

- ožujak 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 4. 2013. do isplate

- travanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 5. 2013. do isplate

- svibanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 6. 2013. do isplate

- lipanj 2013. 109,54 € s kamatom od 15. 7. 2013. do isplate

- srpanj 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 8. 2013. do isplate

- kolovoz 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 9. 2013. do isplate

- rujan 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 10. 2013. do isplate

- listopad 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 11. 2013. do isplate

- studeni 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 12. 2013. do isplate

- prosinac 2013. 109,00 € s kamatom od 15. 1. 2014. do isplate

- siječanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 2. 2014. do isplate

- veljača 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 3. 2014. do isplate

- ožujak 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 4. 2014. do isplate

- travanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 5. 2014. do isplate

- svibanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 6. 2014. do isplate

- lipanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 7. 2014. do isplate

- srpanj 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 8. 2014. do isplate

- kolovoz 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 9. 2014. do isplate

- rujan 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 10. 2014. do isplate

- listopad 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 11. 2014. do isplate

- studeni 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 12. 2014. do isplate

- prosinac 2014. 115,00 € s kamatom od 15. 1. 2015. do isplate

- siječanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 2. 2015. do isplate

- veljača 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 3. 2015. do isplate

- ožujak 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 4. 2015. do isplate

- travanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 5. 2015. do isplate

- svibanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 6. 2015. do isplate

- lipanj 2015. 113,64 € s kamatom od 15. 7. 2015. do isplate

- srpanj 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 8. 2015. do isplate

- kolovoz 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 9. 2015. do isplate

- rujan 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 10. 2015. do isplate

- listopad 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 11. 2015. do isplate

- studeni 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 12. 2015. do isplate

- prosinac 2015. 113,48 € s kamatom od 15. 1. 2016. do isplate

- siječanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 2. 2016. do isplate

- veljača 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 3. 2016. do isplate

- ožujak 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 4. 2016. do isplate

- travanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 5. 2016. do isplate

- svibanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 6. 2016. do isplate

- lipanj 2016. 98,46 € s kamatom od 15. 7. 2016. do isplate

- srpanj 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 8. 2016. do isplate

- kolovoz 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 9. 2016. do isplate

- rujan 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 10. 2016. do isplate

- listopad 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 11. 2016. do isplate

- studeni 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 12. 2016. do isplate

- prosinac 2016. 98,28 € s kamatom od 15. 1. 2017. do isplate

- siječanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 2. 2017. do isplate

- veljača 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 3. 2017. do isplate

- ožujak 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 4. 2017. do isplate

- travanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 5. 2017. do isplate

- svibanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 6. 2017. do isplate

- lipanj 2017. 102,45 € s kamatom od 15. 7. 2017. do isplate

- srpanj 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 8. 2017. do isplate

- kolovoz 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 9. 2017. do isplate

- rujan 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 10. 2017. do isplate

- listopad 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 11. 2017. do isplate

- studeni 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 12. 2017. do isplate

- prosinac 2017. 101,29 € s kamatom od 15. 1. 2018. do isplate

- siječanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 2. 2018. do isplate

- veljača 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 3. 2018. do isplate

- ožujak 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 4. 2018. do isplate

- travanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 5. 2018. do isplate

- svibanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 6. 2018. do isplate

- lipanj 2018. 100,96 € s kamatom od 15. 7. 2018. do isplate

- srpanj 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 8. 2018. do isplate

- kolovoz 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 9. 2018. do isplate

- rujan 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 10. 2018. do isplate

- listopad 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 11. 2018. do isplate

- studeni 2018. 99,42 € s kamatom od 15. 12. 2018. do isplate

- prosinac 2018. 99,43 € s kamatom od 15. 1. 2019. do isplate

- siječanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 2. 2019. do isplate

- veljača 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 3. 2019. do isplate

- ožujak 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 4. 2019. do isplate

- travanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 5. 2019. do isplate

- svibanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 6. 2019. do isplate

- lipanj 2019. 90,34 € s kamatom od 15. 7. 2019. do isplate

- srpanj 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 8. 2019. do isplate

- kolovoz 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 9. 2019. do isplate

- rujan 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 10. 2019. do isplate

- listopad 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 11. 2019. do isplate

- studeni 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 12. 2019. do isplate

- prosinac 2019. 88,89 € s kamatom od 15. 1. 2020. do isplate

- siječanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 2. 2020. do isplate

- veljača 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 3. 2020. do isplate

- ožujak 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 4. 2020. do isplate

- travanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 5. 2020. do isplate

- svibanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 6. 2020. do isplate

- lipanj 2020. 68,28 € s kamatom od 15. 7. 2020. do isplate

- srpanj 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 8. 2020. do isplate

- kolovoz 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 9. 2020. do isplate

- rujan 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 10. 2020. do isplate

- listopad 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 11. 2020. do isplate

- studeni 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 12. 2020. do isplate

- prosinac 2020. 67,42 € s kamatom od 15. 1. 2021. do isplate

- siječanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 2. 2021. do isplate

- veljača 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 3. 2021. do isplate

- ožujak 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 4. 2021. do isplate

- travanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 5. 2021. do isplate

- svibanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 6. 2021. do isplate

- lipanj 2021. 87,39 € s kamatom od 15. 7. 2021. do isplate

- srpanj 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 8. 2021. do isplate

- kolovoz 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 9. 2021. do isplate

- rujan 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 10. 2021. do isplate

- listopad 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 11. 2021. do isplate

- studeni 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 12. 2021. do isplate

- prosinac 2021. 85,86 € s kamatom od 15. 1. 2022. do isplate

- siječanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 2. 2022. do isplate

- veljača 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 3. 2022. do isplate

- ožujak 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 4. 2022. do isplate

- travanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 5. 2022. do isplate

- svibanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 6. 2022. do isplate

- lipanj 2022. 108,30 € s kamatom od 15. 7. 2022. do isplate

- srpanj 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 8. 2022. do isplate

- kolovoz 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 9. 2022. do isplate

- rujan 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 10. 2022. do isplate

- listopad 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 11. 2022. do isplate

- studeni 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 12. 2022. do isplate

- prosinac 2022. 104,25 € s kamatom od 15. 1. 2023. do isplate

- siječanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 2. 2023. do isplate

- veljača 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 3. 2023. do isplate

- ožujak 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 4. 2023. do isplate

- travanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 5. 2023. do isplate

- svibanj 2023. 105,05 € s kamatom od 15. 6. 2023. do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju od 1. lipnja 2023. nadalje do kraja radnog vijeka plaća rentu u iznosu od 105,05€ /791,50 kn mjesečno time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom, u roku od 15 (petnaest) dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a dospijevajući do 15.-og u mjesecu za protekli mjesec.

 

V. U ostalom dijelu, preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 35.835,16/ eura/270.000,00 kuna na ime neimovinske štete, do 120 eura mjesečno na ime tuđe pomoći i njege i na ime izgubljene zarade do zatraženih 58.139,51 eur/438.052,14 kuna i 350,17 eura/2.638,36 kuna buduće rente, tužbeni zahtjev se odbija.

 

 

 

r i j e š i o j e

 

VI. Odbija se preinaka tužbe.

 

VII. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 14.056,33/105.907,42 kune u roku od 15 (petnaest) dana.

 

VIII. Tužitelj se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

 

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu navodeći da je pobija iz svih zakonskih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, iako se u žalbi ne precizira niti obrazlaže koju bitnu postupovnu povredu zakona tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio donoseći pobijanu presudu, dok je iz sadržaja žalbe vidljivo da tužitelj smatra da je pogrešna odluka suda o njegovom omjeru suodgovornosti za nastalu štetu, a pogrešnu primjenu materijalnog prava on vidi i kod donošenja rješenja o naknadi troškova i odbijanja preinake tužbe u odnosu na povećani dio zahtjeva za naknadu štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu po većoj cijeni sata rada, i odluku po kojoj je on obvezan naknaditi parnične troškove tuženiku. Osporava i pravilnost donesene odluke o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete, u njenom odbijajućem dijelu.

 

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija i tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP). Pored isticanja postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, navodi se i postojanje relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a. U pretežnom dijelu žalbe se osporavaju činjenični zaključci prvostupanjskog suda o postojanju odgovornosti tuženika za naknadu štete koju potražuje tužitelj iz razloga što tuženik smatra da je utvrđeno da je tužitelj isključivo sam odgovoran za nastanak tjelesne povrede i time štete koju je u tom štetnom događaju pretrpio.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a  na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje  detaljne razloge. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći   po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2.  ZPP-a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka,  ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka  354. stavka 2.  točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a. Neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koju opisno navodi da u izreci nije naveden dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen, što bi se također moglo podvesti pod odredbu o apsolutno bitnoj postupovnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali je taj žalbeni navod netočan, jer je u izreci pobijane presude u stavku V. precizno izneseno do kojeg iznosa tužbenog zahtjeva se tužba odbija, tako da nije počinjena ni tako istaknuta relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Iz obje žalbe stranaka koje se odnose na pobijanu presudu vidljivo je da, iako se u istima ističe zakonski žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, same činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio, a koje su bitne za donošenje odluke u ovoj parnici, nisu sporne, odnosno pravilno su utvrđene, samo što stranke smatraju da je prvostupanjski sud iz tih činjenica izvukao pogrešan zaključak o postojanju suodgovornosti između tužitelja i tuženika za nastalu tužiteljevu neimovinsku i imovinsku štetu koja je predmet ovog postupka. Stranke u žalbama osporavaju po prvostupanjskom sudu utvrđeni omjer odgovornosti stranaka za štetu, pri čemu tužitelj u žalbi ističe da je on već priznao svoju suodgovornost u omjeru od 1/3 i u skladu s tolikom suodgovornosti postavio tužbeni zahtjev, a iz sadržaja žalbe proizlazi da on dopušta  da bi njegova suodgovornost mogla biti i 50%, dok tuženik smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete, zbog čega je njegov zahtjev za naknadu te štete prema tuženiku u cijelosti neosnovan, dakle i za po prvostupanjskom sudu utvrđenu suodgovornost tuženika od 20%.

 

8. U postupku nije sporno da je tužitelj bio radnik u A. d.o.o., da je dana 5. travnja 2007. godine pretrpio ozljedu u vezi s obavljanjem svog posla, te je tužitelju priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja sukladno rješenju HZMO od 2. travnja 2010. godine. Tužitelj je umirovljen. Nije sporno niti da je I. V., zaposlenik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama-Buie od 18. svibnja 2010. godine oglašen krivim radi počinjenog kaznenog djela iz čl. 271. st. 3. u svezi s čl. 265. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, kazneno djelo protiv opće sigurnosti i imovine i sigurnosti prometa. Izrečena mu je kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude.  Nesporno je i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama-Buie od 25. ožujka 2011. godine, poslovni broj P-177/10-18 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika A. d.o.o. U tom postupku izvedenim dokazima je utvrđeno da unatoč propisanoj objektivnoj odgovornosti tuženika A. d.o.o., da isti tuženik nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju zbog toga što je ocjenjeno da je šteta nastala isključivom odgovornošću samog tužitelja, odnosno isključivo njegovom radnjom, kao oštećenika. pa je u konkretnom slučaju došlo do primjene odredbe članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11 dalje ZOO). Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-2959/11-2 od 9. siječnja 2012. godine.  Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1258/12-4 od 29. travnja 2016. godine odbijena je i revizija tužitelja. U obrazloženju revizije na strani 2. je navedeno da je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno: da je tužitelj prilikom miniranja dobio zadatak od tuženika (A. d.o.o. čija je registrirana djelatnost i miniranje, a što je opasna djelatnost), da osigurava cestu odnosno da spriječi pristup i približivanje trećim osobama mjestu miniranja, da je iz iskaza samog tužitelja utvrđeno da je isti samovoljno i bez povoda napustio mjesto osiguranja te prišao djelatniku I. V. koji se nalazio na rubu provalije duboke oko 20 metara u kojoj se vršilo miniranje, da je u tom trenutku taj djelatnik  davao zvučni znak sirenom koju je ručno okretao, a tužitelj mu je prilazio s leđa tako da ga ovaj nije uočio sve dok tužitelj nije došao do njega i pitao ga može li gledati miniranje, da je I. V. upozorio tužitelja da ako uoči kamenje da se baci u stranu, da je tužitelj odgovorio " da nema problema" te je istovremeno osjetio snažan udarac u tijelo, da je svoje ponašanje tužitelj okarakterizirao neracionalno i nekritično olako shvaćajući da se ne izlaže opasnosti, da se odgovornost za postupanje tužitelja kada se udalji s mjesta osiguranja ne može prebacivati na druge radnike koji su sudjelovali u procesu miniranja pa tako niti na Z. A. koji je rasporedio tužitelja na mjesto osiguranja, niti na I. V. kojemu je tužitelj prilazio s leđa u trenutku kada je ovaj već davao zvučni znak sirenom kao signal za vršenje miniranja, te je tužitelj znao da će mine eksplodirati, da je tužitelj kritične zgode tako postupio iz čiste znatiželje, zatim da je tužitelj prilikom potpisivanja izjave od 09. listopada 2008. priznao svoju isključivu odgovornost za nastalu štetu, te mu je od strane A. d.o.o. i G. d.o.o. isplaćena pomoć u iznosu od 90.000,00 kuna, pri čemu kod potpisivanja izjave nije bio izložen prijetnji ili sili. Revizija je odbijena jer je ocjenjeno da je ona podnesena iz razloga radi kojih se uopće ne može podnijeti.  Nesporno je i da je T. osiguranje d.d. odbilo u pogledu štetnog događaja isplatiti bilo kakvu naknadu tužitelju.

 

9. Iz rješenja HZMO, Područna služba u Puli od 02.06.2009. utvrđeno je je da je osiguraniku Z. B. – tužitelju određena počevši od 01.04.2009. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.  Iz ugovora o izvođenju radova od 01. siječnja 2003. i anexa ugovora utvrđeno je da su A. d.d. N. kao naručitelj i G. d.o.o. R. kao izvođač radova zaključili ugovor o izvođenju radova koji su navedeni u čl. 1. i 6. ugovora. Iz zapisnika Državnog inspektorata od 25. i 26. travnja 2007. godine utvrđeno je da je proveden inspekcijski nadzor povodom teške ozljede radnika na radu, tužitelja Z. B. dana 05. travnja 2007. Iz ugovora o donaciji od 10. listopada 2008. godine utvrđeno je da je G. d.o.o. donirao na ime pružanja financijske pomoći tužitelju zbog teškog financijskog stanja i zdravstvenih tegoba, a radi omogućavanja tužitelju nastavka liječenja te poduzimanja drugih financijskih potreba iznos od 90.000,00 kuna.

 

10. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-414/2020-71 od 13. kolovoza 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb protiv tuženika G. d.o.o. R., da bi tuženik G. d.o.o. R. bio odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju H. zbog povrede na radu osiguranika B. Z. u štetnom događaju od 05. travnja 2007. te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu prema G. d.o.o., zato što je sud u tom postupku utvrdio da je uzrok štete, ( u konkretnom štetnom događaju) isključivo u radnjama treće osobe Z. B., ovdje tužitelja.  Odlukom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-397/19-21 od 17. srpnja 2020. tužitelj HZMO Zagreb odbijen je sa svojim tužbenim zahtjevom kojim je zahtijevao isplatu protiv tuženika I. V., a na ime isplaćene invalidske mirovine. Navedena presuda potvrđena je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 3707/2020-2 od 15. ožujka 2021.U toj odluci sud je između ostalog naveo da to što je parnični sud sukladno odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik (V. I.) proglašen krivim, ne znači da samim time postoji i građanska odgovornost tuženika. Građanska odgovornost šira je od kaznene odgovornosti te je za postojanje takve odgovornosti tužitelj bio dužan iznijeti činjenice i predložiti odgovarajuće dokaze sukladno pravilima o teretu dokazivanja te odredbama o odgovornosti za štetu u smislu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 1045. ZOO-a. Dakle, u tom postupku je utvrđeno da Igor Vuković nije odgovoran za štetu tužitelju, pa je shodno tome i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja H. Z. u odnosu na tuženika I. V..

 

11. Presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-67/2020-20 od 27. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja H. protiv tuženika I. V. radi isplate iznosa od 103.847,11 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to po osnovi isplate invalidske mirovine osiguraniku Z. B.. Odlukom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno od 14. listopada 2022. djelomično je odbačen tužbeni zahtjev, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja H. protiv tuženika G. d.o.o. radi isplate regresa mirovine koju H. isplaćuje Z. B. u pogledu štetnog događaja od 05. travnja 2007. godine. U bitnome, navedeni sud je utvrdio da je za predmetni štetni događaj i nastalu štetu isključivo odgovoran Z. B. koji je svojim neodgovornim ponašanjem napustio mjesto osiguranja i približio se I. V. kad je ovaj dao zadnji signal sirenom prije detonacije, te bio u neposrednoj blizini I. V., u trenutku detonacije. Na taj način da je u konkretnom slučaju uzrok štete isključivo u radnjama Z. B..

 

12. Sudski vještak za strojarstvo, brodostrojarstvo i zaštitu na radu M. U. je u nalazu i mišljenju, izrađenom za potrebe postupka kod Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P 414/2020-51, a koji nalaz i iskaz je pročitan uz suglasnost stranaka u ovom parničnom postupku, utvrđeno je da se  štetni događaj dogodio 5. travnja 2007. prilikom masovnog miniranja u kamenolomu V.. U skladu s Pravilnikom o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu radnik Z. B. bio je postavljen da osigurava područje miniranja. S obzirom na to da mu to nije bio prvi put da radi na osiguranju miniranja dobro je poznavao obveze koje su za njega proizlazile iz poslova osiguranja. Voditelj miniranja bila je tvrtka G. d. o. o. iz R., te je njezin ovlašteni radnik I. V., u svojstvu voditelja upravljao svim procesima u poslu miniranja, a pogotovo u završnom dijelu provjere osiguranja u minskom polju i perimetru sigurnosti, upozoravanja za početak miniranja, te izdavanja naloga paliocu mina da izvrši paljenje mina i miniranje adekvatnim zvučnim signalima sirenom. Z. B. neovlašteno je napustio mjesto osiguranja prije početka miniranja i približio se I. V., koji se nalazio unutar perimetra osiguranja odnosno nije bio na sigurnoj udaljenosti od područja miniranja što je dozvoljeno u skladu s Pravilnikom samo za voditelje miniranja i palioca mine, te je zatražio da li može gledati proces aktiviranja mina odnosno miniranje. Voditelj miniranja mu je to dozvolio uz napomenu da se čuva dolijetanja kamena iz područja miniranja. Nakon paljenja mina jedan kamen je doletio iz zone miniranja i pogodio radnika Z. B. u rame slijedom čega su mu nastale teške tjelesne ozljede. Utvrdio je da je prema pravilima struke voditelj miniranja I. V. trebao prekinuti miniranje u trenutku kada je uočio radnika B. Z., koji je napustio mjesto na kojem je osiguravao perimetar miniranja, trebao ga je vratiti na prijašnju poziciju i nakon što bi se uvjerio da je radnik na svom mjestu nastaviti s procesom miniranja. Radnik Z. B. ugrozio je proces miniranja ne pridržavajući se odredbi Pravilnika o mjerama sigurnosti pri mjerenju napustivši mjesto na kojem je bio postavljen da bi osiguravao proces miniranja. On je izvršio povredu Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14) prema kojem je u članku 68. stavak 1. određeno da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti, zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštite zdravlja ostalih radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propisi na radu. Veliki doprinos nastanku štetnog događaja, a i time odgovornost za njegov nastanak je na radniku Z. B. koji je svojim nepromišljenim i neodgovornim ponašanjem napuštanjem mjesta osiguranja stvorio uvjete da se štetni događaj dogodi. Nadalje je naveo da se proces miniranja odvijao u nekom vremenskom periodu koji nije definiran zakonom, nego je determiniran zvučnim signalima, gdje je najvažniji faktor čovjek koji rukovodi miniranjem, u konkretnom slučaju I. V., koji je nakon drugog zvučnog signala bio dužan provjeriti još jedanput da li su sve osobe koje su zadužene za osiguranje miniranja na svojim mjestima i nakon dobivene pozitivne procjene dati konačni treći signal nakon kojeg više nije bilo moguće obustaviti miniranje. U spisu postoje iskazi s dvije verzije predmetnog događaja i to jedna prema kojoj je tuženik primijetio da je Z. B. došao do njega prije nego što je dao treći signal, a u kojem slučaju bi odgovornost za predmetni štetni događaj bila na I. V., a veći doprinos bi bio na Z. B.. Prema drugoj verziji prema kojoj je I. V. primijetio da je Z. B. došao do njega nakon što je dao treći signal, I. V. ne bi bio odgovoran jer više nije mogao zaustaviti miniranje. Voditelj miniranja morao je prije davanja signala za miniranje provjeriti sigurnosnu zonu, odnosno da se svi nalaze izvan zone miniranja; I. V. je trebao prekinuti miniranje u trenutku kad je uočio radnika Z. B. da je došao do njega, ali to naravno u slučaju da je to bio u mogućnosti učiniti, odnosno da do tada nije dao treći signal za miniranje. Voditelj miniranja i palioc mina mogu biti unutar zone miniranja.

 

13. Iz pravomoćne kaznene presude Općinskog suda u Bujama-Buie broj K-237/07-16 od 18. svibnja 2010. utvrđeno je da je djelatnik tuženika I. V. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, te osuđen uvjetnom osudom, zbog događaja od 5. travnja 2007. godine u kojem je došlo do teške tjelesne povrede tužitelja, a da odgovornost I. V. proizlazi iz njegovog nepravilnog postupanja prilikom vršenja procesa miniranja, jer kada je vidio da mu se neovlašteno približio tužitelj, nije prekinuo proces miniranja i udaljio tužitelja izvan propisane sigurnosne zone, već je nastavio i dao znak paliocu mina da izvrši aktiviranje eksploziva, pri čemu je jedan eksplozijom izbačeni kamen ozlijedio tužitelja. Prvostupanjski sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da se on približio mjestu gdje se nalazio I. V. prije nego što je isti dao treći  zvučni signal sirenom i to mu se približio dolazeći iza njega, tako da ga je I. V. primijetio kada je on već bio u njegovoj neposrednoj blizini.

 

14. Po mišljenju drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, u pobijanoj presudi je sud prvog stupnja pravilno zaključio iz naprijed navedenih činjenica, da bez obzira na citirane ranije sudske odluke u postupcima vođenim u vezi istog štetnog događaja, kojima je utvrđena isključiva odgovornost tužitelja za nastanak nesreće u kojoj je ozlijeđen i štete koju je pretrpio, ipak postoji suodgovornost za nastanak predmetne štete između tužitelja i radnika tuženika. Tuženik neosnovano tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran jer je svojim radnjama doprineo nastanku štetnog događaja i da se isti ne bi dogodio da tužitelj nije zbog svoje znatiželje došao u opasnu zonu miniranja, pri čemu tuženik zanemaruje činjenicu  da se taj štetni događaj također ne bi dogodio da je njegov zaposlenik I. V. postupao po sigurnosnim pravilima i dao znak za prekid miniranja i prije nastavka miniranja udaljio tužitelja koji se neovlašteno našao u njegovoj blizini.

 

14.1. Prema tome u uzročno posljedičnom nizu, utvrđene radnje i postupanje tužitelja neposredno prije događaja su konkurirajuće radnjama tuženikovog radnika u smislu uzroka nastanka štetnog događaja i štete koju je pretrpio tužitelj. Prvostupanjski sud je ocijenio taj omjer suodgovornosti stranaka za nastalu štetu tako da je za tužitelja smatrao da je odgovoran 80%, dok je radnik tuženika bio odgovoran 20%, te je u skladu s tim omjerom tužitelju dosudio 20%-tne iznose utvrđene naknade pretrpljene štete, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji prelazi te iznose, tužitelj je odbijen. Sud drugog stupnja, međutim smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio omjer odgovornosti stranaka za konkretnu štetu, odnosno nastanak štetnog događaja i da je taj omjer na strani tužitelja 60%, a na strani tuženika 40%. Naime, ako se pođe od toga da do štetnog događaja ne bi došlo da tužitelj nije neovlašteno došao u zonu miniranja, ali da do istog događaja ne bi došlo ni da je radnik tuženika prekinuo proces miniranja, što je bio dužan učiniti, proizlazi da su njihove odgovornosti za štetni događaj podjednake, pa prema tome nije osnovana žalba tuženika u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran i da tuženikove odgovornosti za naknadu štete nema. Nadalje drugostupanjski sud smatra da nije osnovana ni žalbena tvrdnja tužitelja da bi njegova suodgovornost za nastanak štetnog događaja bila u omjeru od 50% , jer je po mišljenju ovog suda ta odgovornost, s obzirom na sve utvrđene činjenice ipak nešto veća. Tužitelj se neovlašteno pojavio iza leđa voditelja miniranja I. V. neposredno prije nego što je isti dao treći znak sirenom za izvršenje radnje miniranja, te je na taj način svojim neovlaštenim i lakomislenim postupanjem iznenadio radnika tuženika I. V., koji vjerojatno zbog toga nije prekinuo proces miniranja već je isti nastavio i dozvolio tužitelju da ostane u blizini, ali ga je upozorio da se zakloni i da pazi i izmakne se ako bi od eksplozije doletio neki kamen, što se i dogodilo, ali tužitelj nije niti te sigurnosne radnje poduzeo kako bi izbjegao nastanak štetnog događaja, zbog čega je njegova suodgovornost za nastalu štetu koju je pretrpio veća od odgovornosti radnika tuženika, a konkretnu suodgovornost istih je ovaj sud upravo zbog iznesenog ocijenio omjerom 60% prema 40%.

 

14.2. Zbog navedenog je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete sud drugog stupnja utvrdio da je žalba tuženika neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana pa je žalba tuženika odbijena i potvrđen je pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude, a po žalbi tužitelja je pobijani odbijajući dio prvostupanjske presude preinačen i tužitelju su dosuđeni daljnji iznosi naknade štete koji odgovaraju po ovom sudu utvrđenom omjeru suodgovornosti stranaka. Pri tome je ovaj sud zaključio da je neosnovano i pozivanje tuženika na potpisanu izjavu tužitelja kojom je priznao svoju potpunu odgovornost za taj nesretni slučaj, jer se ta izjava ne može smatrati pravno obvezujućom za tužitelja, pošto se on u toj izjavi odricao prava na potraživanje naknade štete od tuženika u trenutku kada još nije znao kakve sve posljedice povređivanja će za njega proizaći i koliki će obim te štete biti.

 

15. U preostalom dijelu žalba tužitelja, koja je podnesena protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, kao i protiv prvostupanjskog rješenja o odbijanju preinake tužbe i  odluci o naknadi parničnog troška, isti osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja tih odluka i to u pogledu vremena tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, te visinu naknade imovinske štete u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov povećani zahtjev za cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege. U pogledu odluke o troškovima postupka u žalbi se ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uspjeh tužitelja u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, već je odlučivao uzimajući u obzir samo visinu tužbenog zahtjeva.

 

16. Drugostupanjski sud nalazi da je žalba tužitelja osnovana u dijelu kojim se pobija odluka prvostupanjskog suda o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete u stavku I. izreke presude, jer je prvostupanjski sud primijenio stariju sudsku praksu te odredio početak tijeka  kamata od donošenja presude, a taj početak tijeka kamata je trebalo odrediti od dana podnošenja tužbe, pa je stoga pobijani odbijajući dio presude preinačen i u tom smislu, na način da su tužitelju dosuđene i kamate na dosuđeni novčani iznos iz stavka I. izreke presude sa početkom tijeka istih od podnošenja tužbe 8. veljače 2012. do dana presude 26. listopada 2023.

 

17. Žalba tužitelja kojom se osporava odluka prvostupanjskog suda kojom nije dozvoljena preinaka tužbenog zahtjeva za povećanje iznosa cijene sata rada pružanja tuđe pomoći i njege je po mišljenju suda drugog stupnja također osnovana je je tužitelj u tijeku postupka zbog proteka dužeg vremenskog perioda od podnošenja tužbe, povećao tužbeni zahtjev za iznos naknade štete zbog potrebe primanja tuđe pomoći i njege, koja je utvrđena  iskazom u postupku saslušanog sudskog medicinskog vještaka, kao trajna potreba tužitelja u budućem životu.

 

17.1. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbe članka 190. ZPP-a odbio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a to stoga što se u konkretnom slučaju radi o tome da je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove zatražio drugu novčanu svotu, kakvoj preinaci se prema odredbi članka 191. stavak 2. ZPP-a, tuženik ne može protiviti. Pri tome se radi o okolnosti da je protekom vremena  došlo do povećanja cijene sata rada za tuđu pomoć i njegu, tako da nema krivnje tužitelja što je u tužbenom zahtjevu postavio tražio manji iznos po satu rada, a koji je odgovarao tadašnjim prosječnim cijenama naknade za tuđu pomoć i njegu koja se neprofesionalno pruža, obično od strane članova obitelji.

 

17.2. Zbog navedenog je drugostupanjski sud odlučio preinačiti i pobijano rješenje suda drugog stupnja kojim je odbijena preinaka tužbe i dozvoliti istu, a stoga je preinačen i odbijajući dio prvostupanjske presude u pogledu naknade štete za tuđu pomoć i njegu na način da je kod izračuna dnevnog iznosa za potrebna dva sata rada i mjesečnog iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu  primijenjen iznos od 3,3 eura po satu, odnosno 24,86 kn, što je realna cijena s obzirom da je u vrijeme donošenja presude sudska praksa dosuđivala i veće iznose od 25 kn sve do 30-35 kn po satu pružanja tuđe pomoći i njege, pa je nakon izračuna po toj novopostavljenoj cijeni sata rada i odbijanja doprinosa tužitelja od 60% nastanku te štete, ovaj sud dosudio tužitelju razliku iznosa koja se dobije nakon odbijanja iznosa koji već dosuđen tužitelju prvostupanjskom presudom, a što predstavlja iznos od 52,20 eura mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

18. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o izgubljenoj zaradi i renti, u pogledu visine dosuđenih iznosa koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju dokaza izvedenim sudskim vještačenjima, nije po strankama bila osporavana, kao što nije bila osporavana ni primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva za pojedine vidove dosuđenih iznosa naknade štete, odnosno kvalifikatorne elemente povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je drugostupanjski sud na osnovu svega naprijed iznesenog odlučio potvrditi dosuđujući dio prvostupanjske odluke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomično usvajajući žalbu tužitelja, preinačiti odbijajući dio prvostupanjske presude i dosuditi tužitelju daljnje iznose naknade neimovinske štete, te imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu, primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

19. Žalba tužitelja se ukazuje osnovanom i u dijelu u kojem se pobijaju stavci VII. i VIII. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o naknadi parničnih troškova, jer je prvostupanjski sud odlučujući o istima propustio uzeti u obzir uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tako da je pogrešno primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a kod izračuna troškova postupka. Pored toga preinačenjem prvostupanjske presude došlo je do toga da se promijenio omjer uspjeha tužitelja i tuženika u ovom sporu, pa je drugostupanjski sud odlučio  preinačiti taj pobijani dio prvostupanjskog rješenja i dosuditi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 15.877,17 eura. Kod izračuna omjera uspjeha stranaka u postupku, jer je tužitelj odbijen sa većim dijelom svog tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je uzeto u obzir da je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva on uspio u potpunosti, dakle sa 100%, a tuženik 0%, dok je  u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj  uspio sa 40% prema 60% uspjeha tuženika, dobije se prijebojem omjera uspjeha stranaka da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka osnovan u 40% istog. Analizirajući zahtjev za naknadu parničnih troškova u priloženom troškovniku tužitelja, koji je postavljen prema vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 107/15, 37/22 i 138/23 dalje u tekstu OT), drugostupanjski sud je utvrdio da je isti zahtjev djelomično osnovan za pojedine radnje zastupanja po punomoćniku, koje su bile potrebne za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Prema odredbama Tbr. 7. točka 1. i Tbr.8. točka 1. OT tužitelju su u punom iznosu propisanom odredbom Tbr. 7. točka 1. OT priznate radnje sastava tužbe, dvije žalbe i revizije, te četiri obrazložena podneska, dok ostali podnesci nisu priznati kao potrebni za vođenje postupka, jer se radilo o požurnicama i podnescima u kojima su se dostavljale uplatnice s dokazom o uplaćenim predujmima za vještačenje, ili se radilo o podnesku u kojem tužitelj navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Zahtjev za naknadu troška za zastupanje tužitelja po punomoćniku na ročištima za glavnu raspravu je postavljen u skladu s odredbom Tbr. 9. točka 1. OT, te je priznat u cijelosti. Primjenom odredbe Tbr. 54. OT o vrijednosti boda od 2 eura i s obzirom da se ta vrijednost boda primjenjuje u vrijeme donošenja odluke o naknadi parničnog troška prema odredbi Tbr. 52. stavak 3. OT, ukupno priznati troškovi zastupanja tužitelja su sa PDV-om, 33.961,25 eura, od čega tužitelju pripada iznos od 40%, tj. 13.584,50 eura, dok su plaćeni troškovi sudskih vještaka od 2.292,67 eura priznati tužitelju u cijelosti jer su bili potrebni za postupak i korisni i za protivnu parničnu stranku.

 

20. S obzirom na sve naprijed izneseno drugostupanjski sud je preinačio pobijano prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan, jer tuženik sa svojom žalbom u postupku nije uspio.

 

21. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

 

 

 

 

U Požegi, 11. srpnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Branka Ribičić