- 1 -              III Kr-85/2024-3

Broj: III Kr-85/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. G. zbog kaznenog djela iz čl. 312. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. travnja 2021., broj K-296/2021 i presuda Županijskog suda u Splitu od 28. studenoga 2023., broj Kž-546/2021-8, u sjednici održanoj 11. srpnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev osuđenog Ž. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu broj K-296/2021 od 23. travnja 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-546/2021-8, od 28. studenoga 2023., osuđen je Ž. G. zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju iz čl. 312. u vezi s čl. 34. KZ/11 na kaznu zatvora od dvije godine pa mu je, temeljem čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od jedne godine ima izvršiti, dok se preostali dio kazne od jedne godine neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju I. F., odvjetniku iz Z., "zbog povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. st. 1. toč. 1. i toč. 5. Zakona o kaznenom postupku", s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i osuđenik oslobodi optužbe, a podredno da se ta presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 -pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP), Glavni državni odvjetnik je odgovorio na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti, kao neosnovan, odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U zahtjevu istaknuti osnov iz čl. 469. toč. 1. ZKP-a očito treba povezati s povredom zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st.1. toč.1. ZKP-a. Naime, zahtjevom se tvrdi da činjenični opis kaznenog djela iz pravomoćne presude ne sadrži naznaku prijetnje kakvim zlom, kao konstitutivnog elementa bića kaznenog djela iz čl. 312. KZ/11. Stoga, iako je osuđenik postupao na "ishitren i nepromišljen način", upućene riječi nemaju prijeteću konotaciju niti su izrečene u namjeri da se zamjenicu ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK-a) N. P. prisili da poduzme radnju ili da donese odluku u okviru svoje ovlasti. O tome, smatra podnositelj zahtjeva, u obrazloženju prvostupanjske presude izostaju odgovarajući razlozi.

6. Prije svega, treba reći da navod zahtjeva o izostanku razloga u obrazloženju prvostupanjske presude smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč. 11. ZKP-a zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, kako jasno proizlazi iz odredbe čl. 515. st. 1. toč. 2. ZKP-a.

7. Nadalje, nije u pravu osuđenik da činjenični opis kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 312. KZ/11 pa djelo za koje je osuđen, nije kazneno djelo. Naime, tvrdi se da riječi navedene u činjeničnom opisu djela, koje je osuđenik nesporno uputio zamjenici ravnateljice USKOK-a, ne sadrže ozbiljnu prijetnju kakvim zlom, već predstavljaju tek "drastično pretjerivanje okrivljenika" s ciljem da mu se vrati novac koji je privremeno oduzet tijekom pretrage njegovog doma.

8. Nasuprot tome, kada osuđenik tijekom ponovljenog telefonskog razgovora, povišenim tonom, najprije nalaže pravosudnom dužnosniku rok od 7 dana u kojem mu novac mora biti vraćen jer je, u protivnom, "spreman poginuti za svoj novac", a potom dodaje da je on "hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata te ima PTSP i nikoga se ne boji", očito je da sadržaj takovih riječi najavljuje fizički sukob u kojom bi on ili druge osobe mogle izgubiti život. Ove riječi same za sebe, a tim više kada se stave u kontekst ranije izgovorene prijetnje službenici tog Ureda "da bi bilo gore nego u Šibeniku", aludirajući na nedavno četverostruko ubojstvo, jasno najavljuju itekako ozbiljno zlo, za slučaj da zamjenica ravnatelja USKOK-a ne postupi po osuđenikovom zahtjevu.

9. Zbog toga, u činjeničnom opisu kaznenog djela naznačena učestalost telefonskih poziva, povišeni ton osuđenika ("više je vikao" prema iskazu ošt. N. P.), kao i prijeteći značaj izgovorenih riječi, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ima sve elemente bića kaznenog djela prisile iz čl. 138. KZ/11 sadržanog u kaznenom djelu prisile prema pravosudnom dužnosniku iz čl. 312. KZ/11 koje je, uslijed neizvršavanja ciljane radnje (povrata novca), ostalo u pokušaju.

10. S tim u vezi, pozivanje na sadržaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti broj Kzz-DO 27/2012 od 14. ožujka 2021. uopće se ne referira na konkretan slučaj budući da se odnosi na ranije kazneno djelo iz čl. 309. st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), koje je bitno izmijenjeno u aktualnom čl. 312. KZ/11 koje je ovdje predmetom razmatranja.

11. Isto tako, nije ostvarena u zahtjevu istaknuta povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP-a. U zahtjevu se uopće ne obrazlaže u čemu bi se navodno prekoračenje ovlasti suda očitovalo, već se, u stvari, iznosi nezadovoljstvo odmjerenom kaznom i nabrajaju sve olakotne okolnosti koje su sudovi prvog i drugog stupnja, prema stajalištu osuđenika, nedovoljno cijenili. Ovako koncipirani zahtjev, dakle, ne upućuje na istaknutu povredu kaznenog zakona, već polemizira s ocjenom činjenica relevantnih za odmjeravanje kazne, što ne može biti predmetom odlučivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Jednako tako, osporavanje subjektivnog elementa bića kaznenog djela – izravne namjere osuđenika na počinjenje kaznenog djela, predstavlja činjenično pitanje i kao takvo nije predviđeno u čl. 515. st. 1. ZKP-a. U protivnom, dozvolilo bi se preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u trećem stupnju, mimo zakonom predviđenih uvjeta.

12. Zbog izloženog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je dijelom podnesen iz razloga zbog kojih se po zakonu ne može podnijeti, a dijelom nije osnovan, pa je sukladno čl. 519. u vezi članka 512. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. srpnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ranko Marijan, v.r.