P         Poslovni broj: Gž-900/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-900/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD G. & P. u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2823/2021-24 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2823/2021-24 od 24. svibnja 2024., preinačuje u pobijanom dijelu, toč. II. i III. izreke, tako da se sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.978,65 EUR-a (tisućudevetstosedamdesetosam eura i šezdesetpet centi), isplati daljnji iznos od 1.870,31 EUR (tisućuosamstosedamdeset eura i tridesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku od 13. prosinca 2019. do 27. ožujka 2023. odbija kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.331,28 EUR-a (tisućutristotridesetjedan euro i dvadesetosam centi) naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 896,52 EUR-a (osamstodevedesetšest eura i pedesetdva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelj odbija.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR-a (četiristočetrdesetpet eura i dvadesetdva centa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 1.978,65 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2019. do isplate, u toč. II. izreke, odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 1.978,65 EUR-a do zatraženog iznosa od 3.848,96 EUR-a, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.331,28 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2024. do isplate

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu u toč. II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92, 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/1; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 86/14 - odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odnosno da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tužitelj presudu ne pobija u toč. I. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalbe je djelomično osnovana, dok djelomično nije osnovana (samo u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata).

 

5. Predmet parnice u žalbenom postupku zahtjev je tužitelja da mu tuženik (pored pravomoćno dosuđenog iznosa naknade neimovinske i imovinske štete od 1.978,65 EUR-a) naknadi i daljnji iznos od 1.870,31 EUR-a.

 

6. Nakon što je tijekom postupka utvrdio ove odlučne činjenice (koje tužitelj žalbom niti ne osporava):

 

- da je tužitelj 4. listopada 2018. stradao u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobio ozljede, a koji štetni događaj je prouzročio D. D. upravljajući motornim vozilom reg. oznake ZG..., koje je osigurano kod tuženika,

 

- da u postupku nije bio sporan nastanak štetnog događaja (prometne nezgode), pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, dok je sporna bila visina tužbenog zahtjeva,

 

- da je radi utvrđenja spornih činjenica provedeno medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. B. V. i dr. Ž. B., a posljedice štetnog događaja u zdravstvenom statusu tužitelja, prvostupanjski sud opisuje u toč. 6.-10. obrazloženja,

 

- da je liječenje tužitelja trajalo do 13. studenog 2019.,

 

prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na jačinu utvrđenog straha i njegovo trajanje tužitelju pripada iznos od 1.900,00 EUR-a, uzevši u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova, neugodnosti prilikom liječenja te bolne pretrage, tužitelju pripada iznos od 1.940,00 EUR-a, za umanjenje životne aktivnosti od 7%, tužitelju pripada pravo na naknadu u iznosu od 1.100,00 EUR-a, dok mu za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 224,00 EUR-a, što znači da tužitelju s naslova neimovinske i imovinske štete pripada ukupno 5.164,00 EUR-a, no kako je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 1.327,23 EUR-a tuženik bi bio dužan platiti tužitelju iznos od 3.863,77 EUR-a.

 

6.1. Međutim, kako je tužitelj tužbom od 8. studenog 2021. tražio isplatu iznosa od 1.990,84 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 28. ožujka 2023., preinačio tužbu (povećanjem tužbenog zahtjeva) na iznos od 3.848,96 EUR-a, prvostupanjski sud prihvaća tuženikov prigovor zastare te odbija tužbeni zahtjev za iznos od 1.870,31 EUR-a. Sud u obrazloženju navodi da se u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, sukladno čemu, a uzevši u obzir odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 45/21; 126/21 i 114/22; dalje: ZOO) kojom je propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, prihvaća istaknuti prigovor zastare imajući u vidu činjenicu da je liječenje tužitelja završilo 13. studenog 2019., da je tužba podnesena 8. studenog 2021. i preinačena 28. ožujka 2023., te u toč. II. izreke pobijane presude djelomično odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Valja dodati da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika, navodeći da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje konkretnije postaviti zahtjev bez izvođenja odgovarajućeg dokaza vještačenjem i da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva djelomičnim reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva od 28. ožujka 2023. (za iznos od 1.870,31 EUR-a) nastupila zastara, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg ovaj sud pazi (i) po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. U tom kontekstu tužitelj opravdano ističe da navedenom preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, već samo do promjene visine, a zbog okolnosti koje je saznao tek nakon podnošenja tužbe, odnosno nakon izrađenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka dana 17. studenog 2022. Stoga u konkretnom slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), do prekida zastare dolazi već podnošenjem tužbe u tom postupku (dakle 8. studenog 2021., dok je liječenje tužitelja završilo 13. studenog 2019.) odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (dakle 28. ožujka 2023.). Takvo shvaćanje ovog suda svoju potvrdu nalazi i u stajalištu koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na sjednici održanoj 27. svibnja 2024.

 

8.1. Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i u dijelu koji je odbijen zbog prihvaćanja prigovora zastare te naložiti tuženiku da tužitelji isplati daljnji iznos naknade štete od 1.870,31 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. ožujka 2023. do isplate (kada je tužitelj povećao tužbeni zahtjev). Naprotiv, u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do 27. ožujka 2023. valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.).

 

9. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti i odluku o troškovima postupka, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, pa je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju pored dosuđenog iznosa od 1.331,28 EUR-a, priznat i dosuđen daljnji parnični trošak u iznosu od 896,52 EUR-a, kod čega ovaj sud kao pravilan prihvaća utvrđeni opseg i visinu troškova od ukupno 2.227.80 EUR-a, koje je prvostupanjski sud obrazložio u toč. 19., ali je tužitelju uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dosudio samo razmjeran dio priznatih troškova, dok je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo dosuditi cjelokupni zatraženi trošak.

 

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je prihvaćena i djelomično odbijena žalba tužitelja pa je prvostupanjska presuda preinačena u toč. II. i III. izreke i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

 

11. Tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 3. ZPP-a dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN br. 138/23) i pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 EUR (Tbr. 3. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - NN br. 37/23), koji trošak ukupno iznosi 445,22 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 11. srpnja 2024.