1

Poslovni broj: Gž-126/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-126/2023-2

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S., OIB:… iz N., M. N., zastupanog po punomoćnici S. H., odvjetnici u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: … zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u O. društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-262/2021-22 od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća 11. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-262/2021-22 od 16. prosinca 2022.:

 

- potvrđuje u točkama I., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke,

 

- preinačava u točkama II. i III. izreke na način da se zahtjevi tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa kamata u iznosu od 255,18 EUR-a (1.922,66 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i za utvrđenje ništetnim dijela odredbe sadržanog u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140060240-64000073430/2004, od dana 20. prosinca 2004. godine, koji glasi:" u iznosu od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d O., na dan korištenja kredita." odbijaju kao neosnovani.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu, broj 5140060240-64000073430/2004, od dana 20. prosinca 2004. godine (dalje u tekstu: ugovor o kreditu), koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru ". Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 1.922,66 kn (255,18 €) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose opisanim u toj točki. Pod točkom III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. ugovora o kreditu koji glasi:" u iznosu od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d O., na dan korištenja kredita." Točkom IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. ugovora o kreditu koji glasi:" u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF). Pod točkom V. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3. ugovora o kreditu koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan plaćanja". Točkom VI. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. ugovora o kreditu koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan plaćanja". Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je glavica kredita vezana uz valutu CHF iznos od 1.528,92 EUR-a (11.519,66 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u toj točki. Pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.024,02 EUR (15.250,00 kn) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 16. prosinca 2022. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na tužbu.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi čl. 2., 3. toč. 2., 3. i 4. i čl. 4. ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika S. b. d.d. dana 20. prosinca 2004., te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da su tužitelj i prednik tuženika dana 20. prosinca 2004. zaključili ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 23.000,00 CHF (čl. 2. ugovora o kreditu), da se kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 3. ugovora o kreditu), da je ugovoren rok otplate od 8 godina, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, koja je na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 5,25% (čl. 4. ugovora o kreditu),

 

- da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen 1. siječnja 2013.,

 

- da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita nekoliko puta mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu sa 5,25% godišnje na više,

 

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 dana 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke,

 

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je dobio unaprijed pripremljen ugovor od strane banke, da nije mogao utjecati na pojedine stavke i odredbe ugovora nego je bilo "uzmi ili ostavi", te da mu djelatnici banke nisu obrazlagali stavke ugovora niti ga upozorili na mogućnost povećanja kamatne stope i tečaja,

 

- da iz iskaza svjedokinje M. M. (koja je u vrijeme podizanja ovog konkretnog kredita bila zaposlenica tuženika) proizlazi da se ne sjeća tužitelja, da su ugovore pisane u banci po određenim "šprancama" potpisivali ovlaštenici banke, a klijent je dobivao pripremljen ugovor koji je trebao ovjeriti kod javnog bilježnika, time da se za iznose kredita do 23.000,00 CHF ugovor nije morao solemnizirati kod javnog bilježnika, a iznad tog iznosa bila je potrebna solemnizacija ugovora, te da kao djelatnik banke prilikom zaključenja ugovora nije imala obvezu pojašnjavati klijentima stavke ugovora i nisu upozoravali stranke što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa odlukom banke, a da stranke nisu mogle utjecati na visinu kamatne stope, koja je u to vrijeme bila povoljnija u CHF valuti nego u EUR-ima,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke D. V. (zaposlenice tvrtke C. d.o.o.) proizlazi da razlika više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i tečaj u razdoblju od 31. siječnja 2005. do 2. siječnja 2013. zbog promjene kamatne stope iznosi 1.922,66 kn, a zbog promjene tečaja iznosi 11.519,66 kn, time da je izračunala i negativnu tečajnu razliku koja iznosi 4.423,95 kn, a razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 7.095,71 kn,

 

utvrdio je ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine promjene te valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita (čl. 2., 3. toč. 2., 3. i 4. i čl. 4. ugovora o kreditu) jer iste kao odredbe unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nisu bile jasne i razumljive u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prvostupanjski sud je obvezao tuženika isplatiti tužitelju sve što je primio s osnova ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju otplate kredita odnosno iznos od 255,18 EUR-a (1.922,66 kn) na ime razlike preplaćenih kamata i iznos od 1.528,92 EUR-a (11.519,66 kn) na ime tečajne razlike, sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare kao neosnovan, zaključivši da u ovom konkretnom slučaju zastarni rok još nije počeo teći jer teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

 

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjska presuda nema jasne i konkretne razloge za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba, zbog čega se ne može ispitati. Smatra bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a neobrazloženo odbijanje prvostupanjskog suda njegovih prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka vezano za primjenu metodologije za izradu nalaza i mišljenja, obzirom je vještačeno po prijedlogu tužitelja po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju, a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite koje su važile u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kako je on to predlagao.

 

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje, a protivno žalbenim navodima tuženika, da je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.2. Prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije proveo novo vještačenje na način kako je to predlagao tuženik (iz stanja spisa proizlazi da je vještakinja izradila nalaz i mišljenje sukladno zadatku suda, te se vještakinja dopunskim očitovanjima očitovala na prigovore tuženice) i provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju ističe tuženica u žalbi.

 

8. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv H. A.-A.-B. kao preuzimatelja S. b. d.d. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a odnose se i na odnose nastale između potrošača i S. b. d.d., jer iz priloženog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. S. b. d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv H. A.-A.-B.), te su u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj 118/2003) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

 

9. Prvostupanjski sud je, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1135/2023 od 3. siječnja 2024., odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi donio nakon provedenog sveobuhvatnog dokaznog postupka (proveo je dokaze predložene po tuženiku, osim saslušanja javnog bilježnika, jer iz stanja spisa uopće ne proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, niti je prema iskazu svjedokinje isti morao biti solemniziran), te je pravilno zaključio da tuženik u ovom konkretnom slučaju nije dokazao da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu obaviješten u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, niti je dokazao da je u obavijestima o promjeni kamatne stope naveo objektivne kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope, odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način (formulacijom da će se ugovorna kamatna stopa mijenjati sukladno odluci banke, a što ukazuje da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika, koji su u pravilu stručni dokumenti, s kojima tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije bio upoznat), a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu nepoštenosti (ništetnosti) spornih odredaba ovog konkretnog ugovora o kreditu, pa je pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.

 

10. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za valutnu klauzulu i ugovaranje promjenjivosti kamatne stope, jer je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope utvrđena ništetnom zbog toga što u ugovoru o kreditu nisu bili navedeni nikakvi parametri od kojih će zavisiti promjena kamatne stope, a u Općim uvjetima tuženika isti su općeniti, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope, dok je valutna klauzula utvrđena ništetnom iz razloga što tuženik nije tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, pri čemu valja istaknuti da nije sporno da ZOO izričito dopušta zaključenje ugovora uz valutnu klauzulu.

 

11. Žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi jer se u ovom predmetnom postupku ne radi o postupku naknade štete već o potraživanju nisu osnovani, jer svaka zainteresirana osoba, a time još više korisnik kredita kao ugovorna strana, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u zasebnom postupku kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja. Tzv. negativna razlika predstavlja iznose tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme plasiranja kredita i za to potraživanje tuženika ne postoji pravni osnov. Naime, odredba čl. 323. st. 2. ZOO propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Tuženik nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita, pa ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, za to ne postoji odgovornost tužitelja, a niti je tužitelj po osnovi tzv. negativne tečajne razlike nešto stekao, pa bi to stečeno morao vratiti tuženiku. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.

 

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, jer je tuženik nepošteni stjecatelj, obzirom je utužene iznose primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamate stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

 

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Naime, sada već ustaljena sudska praksa, a polazeći od Objedinjenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog dana 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj  klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 16. srpnja 2021. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

 

15. Međutim, osnovan je prigovor zastare tuženika u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o načinu promjenjivosti kamatne stope. Naime, uvažavajući Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda o početku tijeka zastare, te imajući u vidu činjenicu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u odnosu na utvrđenja vezana za način promjene kamatne stope donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a da je tužba podnesena 16. srpnja 2021., to je do podnošenja tužbe protekao člankom 225. ZOO-a propisani opći zastarni rok od 5 godina u kojem zastarijevaju tražbine s osnova stjecanja bez osnove kakav karakter ima predmetno potraživanje u smislu članka 323. stavka 1. ZOO kojim su propisane posljedice ništetnosti ugovora, pa je stoga utužena tražbina s osnova razlike za preplaćene kamate zastarjela.

 

16. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava, a na koji žalbeni razlog temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, utvrdio ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu koji glasi:" u iznosu od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O., na dan korištenja kredita.

 

16.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, pa zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine 96/2003, dalje: ZZP), jer se radi o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkama I., IV., V., VI. i VII. izreke, dok  je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkama II. i III. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa kamata u iznosu od 255,18 EUR-a (1.922,66 kn) i zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbe sadržanog u članku 2. Ugovora o kreditu, broj 5140060240-64000073430/2004, od dana 20. prosinca 2004. godine, koji glasi:" u iznosu od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O., na dan korištenja kredita." kao neosnovane.

 

18. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Kako je visina troškova postupka pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena odluka o trošku. Ovdje valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno za radnje poduzete prije stupanja na snagu izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/2022) odnosno prije 5. studenoga 2022. priznao trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.

 

19. Obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

 

U Varaždinu, 11. srpnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                  Sanja Bađun, v.r.