1

Poslovni broj Gž-872/2024-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-872/2024-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

           P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. L. iz S.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & p., P. Z. I.., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-73/2021-29 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-73/2021-29 od 15. ožujka 2024. i sudi:

 

I Nalaže se tuženiku E. o. d.d., P. S., OIB: ..., da tužitelju G. L. iz S., OIB: ..., plati na ime naknade štete iznos od 4.809,87 eur (slovima: četritisućeosamstodeveteuriosamdesetsedamcenti)/36.239,96 kn, sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 29. listopada 2018. kao dana podnošenja pisanog zahtjeva pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku E. o. d.d., P. S., OIB: ..., da tužitelju G. L. iz S., OIB:..., plati na ime izgubljene zarade iznos od 2.630,28 eur (slovima: dvijetisućešestotrideseteuraidvadesetosamcenti) sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 1. rujna 2019. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: ..., da tužitelju G. L. iz S., OIB:..., nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.301,66 eur (slovima: dvijetisućetristojedaneuršezdesetšestcenti) sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2024. do isplate.

 

IV Odbija se zahtjev tuženika E. o. d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 602,15 eur sa zateznom od 15. ožujka 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja G. L. koji glasi:

 

"I. Nalaže se E. o. d.d., P. S., (OIB: ...) da tužitelju G. L. iz S., (OIB: ...), plati na ime naknade štete iznos od 4.809, 87 eura ( 36.239,96 kuna po tečaju konverzije 1 euro = 7.53450 kuna ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos iznos temeljem čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima teče od 29.10.2018.g., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva pa do isplate a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se E. o. d.d., P. S., (OIB: ...) da tužitelju G. L. iz S., (OIB: ...), plati na ime izgubljene zarade iznos od 2.630,28 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos iznos temeljem čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima teče od 1.9.2019.g., kao dana završetka bolovanja, pa do isplate a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., (OIB: ...) da tužitelju G. L. iz S.  (OIB: ...), nadoknadi troškove ovog parničnog postupka."

 

2. Nalaže se tužitelju G. L. da tuženiku E. o. d.d. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 602,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 15. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja banke (čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Tužitelj u žalbi ne osporava da je znao da predmetni traktor nije registriran i da traktor nema vidljive registarske oznake. Međutim, osporava da se odredba čl. 23. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) može primijeniti na konkretan slučaj u kojem vozač neregistriranog traktora nije kriv za predmetnu prometnu nezgodu, već je za nezgodu kriv vozač drugog vozila koje je osigurano kod tuženika. Navodi, kako se iz teksta odredbe čl. 23. ZOOP-a može zaključiti da se on odnosi isključivo na situacije kada je za prometnu nezgodu krivo vozilo kojim je uzrokovana šteta i kada se naknada štete potražuje od osiguratelja tog vozila. Navodi da bi bilo nerazumno, apsurdno da je zakonodavac točkama 1., 2., 3. i 5. navedenog članka propisao iznimke kada neka osoba nema pravo na naknadu štete, a ta osoba je ili suputnik, vlasnik ili vozač vozila koje je uzrokovalo štetu i da je onda između tih iznimki ubacio još jednu propisanu u točki 4. koja se odnosi i na vozača, suputnika, vlasnika vozila  kojim je uzrokovana šteta i vozilo je nastradalo od tog vozila. Činjenica što vozilo kojim je vozio tužitelj nije registrirano nije u uzročnoj-posljedičnoj vezi  sa prometnom nezgodom.   

 

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je 8. listopada 2018. u S., dogodila se prometna nesreća u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je bio na dugotrajnom liječenju i bolovanju,

-da je predmetnu prometnu nesreću uzrokovao vozač I. B. koji se kretao vozilom registarske oznake ZG 2160-FT koji je prešao vozilom na lijevu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, gdje je prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u zadnji lijevi kotač traktora marke T. T. 4506 S koji je bio neregistriran i neosiguran i za koji je bila pridodana neregistrirana i neosigurana prikolica, a što je utvrđeno temeljem dokumentacije P. S. – izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju (stranica 88 spisa) te pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini, SS Novska, broj Pp P-157/2019-5 od 27. ožujka 2019.,

-da je tužitelj u nesreći sudjelovao kao suputnik na traktoru marke T. T. 4506 S koje vozilo je bilo bez registarske oznake i broja,

-da je neregistrirani traktor kojim se vozio tužitelj u konkretnom događaju imao metalnu šipku sa funkcijom sjedalice ili držača i koja se nalazila iznad lijevog blatobrana,

-da je traktorom na kojem se vozio tužitelj upravljao njegov otac I. L. bez vozačke dozvole te je upravljao traktorom bez registarske oznake i broja,

-da je otac tužitelja I. L. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini, SS Novska, broj Pp P-123/2019-10 od 22. siječnja 2018. oglašen krivim jer je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, upravljao neregistriranim traktorom, upravljao neregistriranom prikolicom, na traktoru prevozio više osoba nego što je bilo ugrađenih sjedala.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od obveze naknade štete tužitelju koje trpi kao posljedice stradavanja u štetnom događaju (čl. 23. st. 1. ZOOP-a). To stoga što je utvrdio da je tužitelj dragovoljno sjeo na traktor, znao je da je u tom trenutku isti neosiguran i da se na istome ne nalaze registarske pločice radi čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9.1. Takvo stajalište suda prvog stupnja nije pravilno.

10. Naime, u slučaju štete od neosiguranog vozila oštećenici mogu zahtjev za naknadu štete podnijeti H. u. z. o. (čl. 29. ZOOP-a). No, u takvom slučaju po samom zakonu isključeno je pravo suputnika na naknadu štete od H. u. z. o., isti neće biti u obvezi da tu štetu naknadi, pa bi i samo postavljanje zahtjeva prema H. u. z. o. bilo neosnovano. Međutim, navedeno ne znači ujedno da suputnik u neregistriranom vozilu ne može zahtjev za naknadu štete podnijeti odgovornom osiguratelju (čl. 25. st. 1. ZOOP-a). Odgovorni osiguratelj bi bio osiguratelj kod kojeg je osiguran vlasnik vozila koji je uzrokovao štetu, dakle, osoba koja je kriva za nastanak štetnog događaja. Navedeno znači da suputnik u neosiguranom vozilu prema tuženiku, ima položaj treće osobe, u smislu odredbe čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), neovisno o tome što tužitelj nije ovlašten odštetni zahtjev usmjeriti prema H. u. z. o.. Dakle, u odnosu na tuženikovu odgovornost prema tužitelju, bitne su samo činjenice koje ukazuju na krivnju I. B., vozača osobnog vozila registarske oznake ZG 2160-FT, osiguranika tuženika, za nastalu nesreću, a one su da je I. B. upravljajući osobnim vozilom registarske oznake ZG 2160-FT prešao vozilom na lijevu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, te je prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u zadnji lijevi kotač traktora T. T. 4506 S koji je bio neregistriran, pa je ovaj sud utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju.

 

11. Naime, iz spisa proizlazi da je tužitelj predmetnoj nesreći zadobio razderotinu lijeve šake, uboj lijevog ramena, uboj i oguljotinu lijevog prsnog koša, oguljotinu u dijelu gornjeg kraja lijeve kosti zdjelice, oguljotinu lijeve potkoljenice i prijelom rebara lijeve strane prsnog koša, te je zbog zadobivenih ozljeda bio devet mjeseci na bolovanju. Također proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove i strah, da su zaostale određene trajne posljedice u vidu povremenih bolova u lijevoj strani prsnog koša kod dugotrajnog rada i kod promjene vremena, te je zaostao ožiljak lijeve potkoljenice, svjetlije pigmentiran u odnosu na ostalu kožu.

12. Zbog navedenog tužitelj traži po osnovi kriterija pretrpljenog straha iznos od 12.000,00 kn, po osnovi kriterija pretrpljenih bolova iznos od 16.275,00 kn, po osnovi kriterija duševnih boli zbog naruženosti iznos od 3.750,00 kn i po osnovi kriterija duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.375,00 kn, te s osnove naknade tuđe pomoći iznos od 840,00 kn, dakle, ukupno iznos od 36.240,00 kn. Uz navedeno traži i naknadu izgubljene zarade u razdoblju od listopada 2018. do kolovoza 2019. u iznosu od 2.630,28 eur, a kako to proizlazi iz potvrde poslodavca tužitelja G. P.- M. d.o.o. od 28. rujna 2023. (list spisa 134 – 147).

13. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske šteta i kad nje nema.

 

14. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

15. S obzirom da je tuženik na ročištu od 7. rujna 2023. (list 74 – 76 spisa) naveo kako u ovom postupku ne osporava visinu tužbenog zahtjeva niti u pogledu neimovinske niti u pogledu imovinske štete, kao ni izgubljene zarade, pa u tom smislu nije potrebno provoditi dokaze, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti u cijelosti.

 

16. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku 29. listopada 2018., a tuženik je dostavio odgovor da je zahtjev neosnovan, odnosno da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete iz razloga što se vozio kao suvozač na traktoru koji nema predviđeno sjedalo za vožnju. S obzirom na navedeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći od 18. listopada 2018., odnosno imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, od 1. rujna 2019., kako je to tužitelj tražio, odnosno od prvog dana nakon što je bolovanje prestalo.

 

17. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku, pripada mu pravo i naknadu troška sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa). Tužitelju pripada trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 4. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023. i 8. rujna 2023. u iznosu od 50,00 eur  (Tbr. 8. toč. 6. Tarife), zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2024. i 6. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 21. travnja 2023. i 7. rujna 2023. u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), što je ukupno 1.300,00 eur, na koji iznos je obračunat PDV od 25%, što je 325,00 eur te daje ukupan iznos od 1.625,00 eur. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 434,84 eur i presudu u iznosu od 241,82 eur. Prema tome, ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 2.301,66 eur.

 

18. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023. i 8. rujna 2023. preko naprijed navedenog iznosa jer tužitelj u prvom podnesku ponavlja navode iz očitovanja na tuženikov odgovor na tužbu, dok u drugom podnesku postavio je tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" broj 57/22) i Odluci Vlade R. H. o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" broj 85/22), bez navođenja bilo kakvih činjenica. Stoga se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već ostalim podnescima iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife za sastavljanje kojih odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., ali ne više od 25 bodova. Tužitelju nije priznat ni trošak pristupa na ročište od 21. travnja 2023. i 7. rujna 2023. preko naprijed navedenog iznosa budući da se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Preostali trošak, a koji se odnosi na trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od dva sata nije opravdan. Naime, prema Tbr. 39. Tarife za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i slično odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, a najviše od sedam sati dnevno. To znači da odvjetnik ima pravo na naknadu za izbivanje iz pisanice za vrijeme putovanja na ročište i čekanja što ovdje nije slučaj. Naime, punomoćnik tužitelja nije dokazao da postoje okolnosti koje bi opravdavale taj trošak.

 

19. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.   

    

   

U Rijeci 10. srpnja 2024.

 

 

   Predsjednica vijeća

                                                                                            Milena Vukelić Margan, v.r.