- 1 -                               Poslovni broj: Usž-2166/2023-3

Poslovni broj: Usž-2166/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. M., K. L., kojeg zastupa opunomoćenik D. V., odvjetnik u K. K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: UsI-3953/2021-19 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3953/2021-19 od 10. ožujka 2023.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/21-01/03361520957, urbroj: 341-99-05/3-21-7177 od 2. studenoga 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa: UP/I 141-02/21-01/03361520957, urbroj: 341-18-05/3-21-34381 od 7. srpnja 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 7. srpnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu.

3.              Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Osporava pravilnost obrazloženja pobijane presude, navodeći da je obrazloženje kontradiktorno izreci presude. Ističe da je u točki 28. obrazloženja presude navedeno da sud nalazi osnovanim njegov prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada mr.sc. M. V.-B., a koji navodi su u suprotnosti sa zaključcima prvostupanjskog suda i izreci same presude. Smatra navedeni nalaz i mišljenje nepotpunim, neutemeljenim i kontradiktornim, te u suprotnosti s danim mišljenjem vještakinje psihijatra prof. dr. sc. D. B. Ističe kako je upravo u mišljenju vještakinje psihijatrice navedeno da su kod njega prisutne psihoorganske smetnje koje se ogledaju u deficitu kognitivnih funkcija, ali i promjeni ličnosti zbog čega je i dano mišljenje da aktualno ne postoji radna sposobnost odnosno da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Navedeno mišljenje vještakinja je dala nakon što je osobno pregledala tužitelja, a što je po njegovom mišljenju nedostatak nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada. Smatra da vještakinja medicine rada nije bila ovlaštena donijeti nalaz i mišljenje u pogledu trajnog gubitaka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju bez da ga je prethodno osobno pregledala. Navodi da sama medicinska dokumentacija i pregled od strane vještakinje za psihijatriju ne mogu biti dostatne za donošenje pravilnog nalaza i mišljenja. Međutim, prvostupanjski sud je istaknuti prigovor na izrađeni nalaz i mišljenje zanemario te odbio izvesti predloženi dokaz za davanjem nalaza i mišljenja nakon izvršenog osobnog pregleda od strane vještakinje, čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Slijedom navedenog smatra da je pobijana presuda donesena uz bitne povrede pravila sudskog postupka, te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu prvostupanjskog suda i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUS). Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pozivajući se na mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO). Prvostupanjski sud je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, pa tako i u odnosu na razloge zbog kojih nije prihvatio provođenje predloženog dokaza vještačenja nakon osobnog pregleda tužitelja od strane vještakinje medicine rada, koje prihvaća i ovaj Sud. Pogreške iz obrazloženja presude na koje tužitelj u žalbi ukazuje ne predstavljaju nedostatak odnosno bitnu povredu pravila sudskog postupka koja bi utjecala na donošenje pravilne presude. Naime, iz cjelokupnog obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazi da je sud prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada ocijenio neosnovanim uz navođenje jasnih razloga za svoju odluku, stoga je razvidno da se radi o očitoj pogrešci u pisanju naznačenoj u točki 28. obrazloženja, koja se sukladno odredbi članaka 64. stavaka 1. ZUS-a može ispraviti u svako doba.

6.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u upravnom postupku temeljem nalaza i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja ocijenjeno da kod tužitelja do donošenja osporenih rješenja nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. stavku 4.  ZOMO-a. Prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještakinji psihijatrici prof. dr.sc. D. B. i vještakinji medicine rada mr. sc. M. V.-B. Iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice proizlazi da su kod tužitelja prisutne

psihoorganske smetnje zaostale nakon prometne nesreće s umjerenim oštećenjem viših mentalnih funkcija o kojima govore rezultati neuropsihologijske obrade, te depresivne i psihoorganske smetnje dijagnosticirane od strane psihijatra, a koje se ogledaju u deficitu kognitivnih funkcija i promjeni ličnosti. Obzirom da se radi o psihoorganskom poremećaju, mišljenja je da su te promjene ireverzibilne i ne mogu se liječiti. Vještakinja je u svom nalazu iznijela mišljenje o radnoj sposobnosti tužitelja navodeći da kod tužitelja aktualno ne postoji radna sposobnost, odnosno da postoji trajni gubitak radne sposobnosti. Iz nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada mr. sc. M. V.-B., dr. med proizlazi da prema zdravstvenom stanju tužitelja ne postoji potpuni (trajni) gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer kod njega u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem te i dalje postoji stupanj oštećenja psihičkih funkcija koje su postojale u trenutku donošenja odluke o profesionalnoj nesposobnost za rad počev od 20. ožujka 2008. i nakon toga nije nastupilo pogoršanje stupnja oštećenja psihičkih funkcija sukladno nalazima psihijatra i provedenoj psihologijskoj obradi, zbog čega zaključuje da je stanje tužitelja od utvrđene profesionalne nesposobnost za rad do danas stacionirano.

7.              Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada, koji je u skladu s nalazima i mišljenjima stručnih tijela medicinskog vještačenja pribavljenim u upravnom postupku, kao i s nalazom i mišljenjem vještakinje psihijatrice u dijelu kojim je dana ocjena zdravstvenog stanja tužitelja, a prema kojima je kod tužitelja nastupila profesionalna nesposobnost za rad 20. ožujka 2008., uz kontraindikacije za poslove za koje je potrebna koncentracija, preciznost i odgovornost (utvrđena nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka u S. od 4. lipnja 2008. i potvrđena kontrolnim pregledom 18. veljače 2011. i 19. kolovoza 2014.) te je ocijenjeno da je zdravstveno stanje tužitelja nepromijenjeno, a time i ocjena o radnoj sposobnosti ista. U pogledu ocjene radne sposobnosti tužitelja, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada, koja je iznijela uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje koje se temelji na medicinskoj dokumentaciji u spisu i nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice te relevantnom propisu. U presudi je dano detaljno obrazloženje nalaza i mišljenja stručnjaka, kao i valjani razlog zbog kojih sud prihvaća medicinska vještačenja provedena u upravnom postupku i sporu.

8.              Prema ocjeni ovog Suda, činjenice koje su s medicinskog stajališta odlučne za rješavanje o predmetnoj upravnoj stvari pravilno su utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja sačinjenih u upravnom postupku sukladno medicinskoj dokumentaciji i pravilima struke, te nalazima vještakinje medicine rada i psihijatrice sačinjenih na osnovi relevantne medicinske dokumentacije, prema kojima kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, zbog čega nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavka 4. ZOMO-a.

9.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja da stalna sudska vještakinja za medicinu rada izradi nalaz i mišljenje nakon što ga osobno pregleda, obzirom da je tužitelj pregledan osobno od strane stručnih tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i od strane sudske vještakinje psihijatrice te da su navedena mišljenja vještaka i priložena medicinska dokumentacija kako je to procijenila vještakinja medicine rada bili dostatni za očitovanje i donošenje njezinog nalaza i mišljenja.

10.              Stoga je prvostupanjski sud uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a pravilno ocijenio osporeno rješenje zakonitim, jer je doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima iz mirovinskog osiguranja.

11.              S obzirom na sve izneseno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

12.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

13.              Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.