1

Poslovni broj: Gž-486/2024-3

Poslovni broj: Gž-486/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dubravka Butković Brljačić, članica vijeća u pravnoj stvari  tužitelja K. J., OIB: …, iz D., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u R., protiv tuženika P. T., OIB: …, iz V., M., zastupan po punomoćniku K. Č., odvjetniku u R., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-272/2019-43 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-272/2019-43 od 2. veljače 2024. potvrđuje u točki I i III izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.350,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2019. do isplate, u roku od 15 dana, dok je točkom II izreke zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

2. Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.752,98 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da tužba djelomično povučena za iznos od 1.818,07 eur.

4. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu (točka I i III izreke) tuženik podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeda koju je zadobio u štetnom događaju od 4. srpnja 2016.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik u K. K. u  vlasništvo tuženika kao vozač, u okviru kojeg je bio postavljen boks od žice sa kućicom za psa,

- tuženik je vlasnik psa pasmine rotvajler imena M., rođen …., mikročipiran ….., kojeg je kupio od S. B., navedenog dana pas je bio izvan boksa, a uočio ga je tužitelj koji je upravljao kamionom te je isti zaustavio i otišao do platoa na kojem je vidio N. K., također zaposlenicu u K., koja je skočila na haubu utovarivača, a u ruci držala svog psa maltezera, dok im se približavao pas tuženika,

- tužitelj je imao namjeru psa u vlasništvu tuženika vratiti u boks kako bi se N. K. spustila sa haube, pa je pas došao s njim do boksa, ali kada je otvorio vrata kako bi ga uveo u boks, isti je skočio na njega i dva puta ga ugrizao za ruku, potom se digao na zadnje noge i skočio te ga pokušao uhvatiti za vrat, ali ga je tužitelj uspio odgurnuti i pobjeći u obližnji kontejner u koji se zatvorio dok je pas ostao ispred kontejnera,

- nakon toga je došao tuženik i psa odveo u boks, a N. K. je tužitelja odvela radi pružanja hitne medicinske pomoći u Domu zdravlja C. gdje mu je pružena pomoć, odnosno zašivene rane od ugriza, te je otpušten na kućnu njegu i primio potrebno cjepivo,

- prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Ž. C. spec. kirurške ortopedije, tužitelj je zadobio  rane desne podlaktice veličine 1 x 1 cm, dubine 0,5 cm, ravnih rubova, bez znakova onečišćenja ili infekcije uz manje krvarenje. Naknadno su previjeni i odstranjeni šavovi s time da ne prileži dodatna medicinska dokumentacija pa je mišljenja da se radi o najblažoj formi ozljede ovakvog karaktera, isključivo površinskog dijela kože i manjeg učešća u području potkožja – dubine 0,5 cm, bez ozljede muskulature, tetivnog aparata, kosti i neurovaskularnih struktura,

- kao posljedicu ozljeda tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta cca 8 do 12 sati, vezano za neposredni period po incidentu uključujući i kiruršku obradu, srednjeg intenziteta 3 do 4 dana do prvih prevoja i odstranjenje šavi, kao i aktivnu mobilizaciju i aktivaciju ozlijeđene ruke u tom periodu, a potom bolovi slabijeg intenziteta slijedećih 7 do 8 dana vezano uz sanaciju ozljede – rane mekih česti, primjenu lokalne terapije, eventualnih kućnih vježbi i sl. Što se tiče pretrpljenog straha tužitelj je doživi primarni strah jačeg intenziteta koji je mogao potrajati unutar 1 sata vezan uz stres doživljen tom nezgodom, s obzirom na napad psa koji spada u tzv. opasniju pasminu, potom sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 do 3 dana kao reakcija na traumu i doživljeni stres i potrebu kirurške obrade, kao i strah  slabijeg intenziteta u trajanju od oko 5 do 6 dana kao produžena reakcija na stresnu situaciju i doživljenu ozljedu. Na području desnog lakta – podlaktice vidljiv je ožiljak dužine cca 1,5 do 2 cm i u području lateralne strane podlaktice, na srednjem dijelu ožiljak nepravilne zvjezdolike forme veličine cca 2 x 2 cm koji su povremeno vidljivi.

              9. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, odnosno iskaze stranaka i svjedoka N. K. ocjenjuje da je za štetu iz štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik kao vlasnik psa sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO). Smatra da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku istog jer da se pas bez ikakvog utjecaja i ponašanja tužitelja nalazio izvan boksa, a kada ga je tužitelj pokušao uvesti u boks, ničim izazvan napao ga je tako da ga je ugrizao za desnu podlakticu u dva navrata. Ne prihvaća osnovanim tvrdnje tuženika da bi tome doprinijela i N. K. jer nije smjela dovodi svog psa na radno mjesto, pored utvrđenja da je kako bi se zaštitila od napada psa, skočila na haubu utovarivača i držala u rukama svog psića maltezera, dok se pas u vlasništvu tuženika nesmetano šetao K. izvan boksa, kada je napao tužitelja. Ovo bez obzira što proizlazi da je i prethodno zaposlenica tuženika znala povesti sa sobom psa, ali da niti tužitelj svojim ponašanjem niti N. K. ni na koji način nisu doprinijeli šteti u predmetnom štetnom događaju.

              10. Uvažavajući sve naprijed iznesene kriterije koji se cijene prilikom utvrđivanja pripadajuće visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, sud prvog stupnja cijeni da bi tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a na ime pravične novčane naknade pripadao iznos od 1.350,00 eur, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate, primjenom odredbe čl. 1103. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

              11. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 5. te čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23), te tuženika obvezuje naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.752,98 eur.

              12. Prijeporna je i u fazi žalbenog postupka odgovornost, odnosno suodgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te visina pripadajućeg iznosa.

              13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem i provedenim postupkom počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

              14. Tuženik u žalbi u bitnom ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja i N. K. jer da prije niti nakon tog događaja nije došlo do sličnih ponašanja psa kao što je bilo navedenog dana. Stoga da je kod ocjene odgovornosti tuženika valjalo cijeniti sve posebne okolnosti konkretnog slučaja koje je prouzročila djelatnica tuženika N. K. kada je dovela svog psa na gradilište mimo znanja i volje tuženika, što je njegova psa čuvara iziritiralo pa je neočekivano i nepredvidljivo iskočio iz zaključanog boksa. Osim toga, da je i tužitelj doprinio nastanku istog jer da je već tako iziritiranog psa pokušao hvatati i staviti u boks zbog čega ga je ovaj i ugrizao.

              15. I prema mišljenju ovog suda pravilno sud prvog stupnja ne prihvaća osnovanim takve tvrdnje tuženika pored utvrđenja iz iskaza stranaka i navedene svjedokinje. Naime, svi su oni potvrdili da se radi o psu čuvaru pasmine rotvajler kojeg je tužitelj nabavio zbog učestalih krađa te ga puštao iz boksa nakon završetka radnog vremena koji bi potom slobodno hodao po prostoru, ali ujutro prilikom dolaska na posao ga zatvarao u boks u kojem se nalazila i kućica. Pretpostavljaju da je pas skočio na kućicu i potom preskočio žičanu ogradu jer da je boks zaključan pa da na drugi način nije mogao izaći. U situaciji kada je tužitelj uočio djelatnicu tuženika N. K. da je skočila na haubu bagera kako bi se zaštitila od napada psa i da je držala u ruci svog psića maltezera, logična je reakcija tužitelja da joj je pokušao pomoći na način da je sišao iz kamiona i psa pokušao odvesti do boksa u čemu je i uspio jer je utvrđeno da ga je slijedio sve do boksa, a da je ugrizom i napadom reagirao kada ga je ovaj pokušao uvesti u boks. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj poduzeo bilo koju radnju ili ponašanje prema psu koji ne bi bilo adekvatno toj situaciji i izazvao reakciju da ga napadne, a niti to proizlazi iz ponašanja N. K.. Ona je navedenog dana doista sa sobom dovela svog psa ali ne proizlazi niti tuženik tvrdi ili dokazuje da bi ona prišla boksu sa psom i da bi svojim ponašanjem izazvala reakciju psa tuženika da izleti iz boksa. Kako pas rotvajler zbog svojih osobina (radi o psu teškom između 50 i 60 kg) predstavlja opasnu stvar to tuženik kao njegov vlasnik za štetu iz predmetnog štetnog događaja odgovara po načelu objektivne odgovornosti, odnosno bez obzira na krivnju sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a. Stoga je na tuženiku bio teret dokaza da su tužitelj, odnosno N. K. kao treća osoba poduzeli radnje uslijed kojih bi pas tako postupao, a koje on nije mogao izbjeći ni otkloniti, što nije dokazano. Dapače, s obzirom na osobine takvog psa koji se nalazio u blizini prostora kojim prolaze djelatnici, klijenti i eventualno druge osobe, tuženik je mogao predvidjeti da se pas može popeti na kućicu i preskočiti ogradu te izaći u prostor kojim se kreću i druge osobe, što se prema pretpostavki saslušanih stranaka i svjedoka u konkretnom slučaju dogodilo. Stoga je protivno tvrdnjama tuženika pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo utvrdivši da je isključivo odgovoran kao vlasnik psa za štetu koju tužitelj trpi iz tog štetnog događaja (čl. 1064. ZOO-a), a da tužitelj istom nije ni na koji način doprinio, a posebno ne bi bio isključivo kriv, tako da nisu ispunjeni uvjeti za oslobađanje od odgovornosti tuženika propisane odredbom čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a.

              16. S obzirom na naprijed utvrđene posljedice koje tužitelj trpi zbog zadobivenog ugriza, sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja i ovaj sud smatra da je uvažavajući sve naprijed navedene kriterije, odnosno jačinu i dužinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te naruženja (povremeno uočljive ožiljke na podlaktici), pravilno odmjerena visina pripadajuće pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, primjenom odredbe čl. 19. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

              17. Pravilno je nadalje tužitelju odmjerena i zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe do isplate sukladno odredbi čl. 1103. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

              18. Nije osnovana žalba tuženika niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud prvog stupnja odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife, budući tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu ovog zahtjeva (odbijen za 150,00 kn).

              19. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I i III izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              20. Navedena presuda u točki II izreke i rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

   Ivanka Maričić-Orešković, v.r.